NOVA GRADIŠKA, 26. veljače 2011. – Donosimo još jedno reagiranje na tekst objavljen pod nazivom Partizansko-komunistički zločini u Novoj Gradiški i okolici. Na poziv smo se uputili do naselja Mala gdje još uvijek ima ljudi koji nešto znaju o zločinima i ubojstvima koja su se desila na mjestu zvanom Verguševac koje Malčani zovu Verguzovci. Radi se o
području istočno od naselja Mala i sadašnje Ulice Matije Gupca. Tu su bili iskopani rovovi za obranu garda koji su na nakon 2. svjetskog rata postali grobnica za komunističkom režimu nepoćudne ljude. Prošli puta smo pisali o izvješću Okružnog komiteta KPH Nova Gradiška od 2. lipnja 1945. godine upućeno Oblasnom komitetu KPH Osijek o stanju u kotaru nakon preuzimanja vlasti, a koji potvrđuje likvidacije ljudi na tom području. O njima danas svjedoči spomen križ.
– Po završetku Drugog svjetskog rata započelo se sa zatvaranjem „nepodobnih“ ljudi. Tada su mnogi hrvatski domoljubi bili podvrgnuti ispitivanju i progonu, a dio njih je potajno uklonjen. Za vrijeme Drugog svjetskog rata iza sela Mala iskopani su rovovi za obranu grada. Rovovi su kopani u cik-cak liniji, takozvani tranšei. Upravo su ti rovovi poslužili progoniteljima za zakapanje nesretnih ljudi. Taj „neugodni“ posao morali su obavljati seljani u kasne sate skriveni velom noći. Žrtve su uglavnom bili tadašnji „regularni „ vojnici – mladi domobrani nesvjesni stvarnog zbivanja oko sebe, srca punog ljubavi prema svojoj domovini uhvaćeni u stupicu nemoći i bezizlaza. Umrli su u svom očaju.
Na malčanskom brdu Verguševci, Malčanima poznatom pod imenom Verguzovci, mnogi nesretni ljudi iz vremena ljudske gluposti i mržnje su zauvijek nestali. Njihove nesmirene duše i danas lutaju Verguziovcima gdje su njihovi putovi zauvijek naprasno prekinuti, a u njihovim očima je zgasnuo zadnji sjaj. U spomen na njih, koji su otišli prerano da dožive rađanje hrvatske domovine za koju su dali svoje mlade živote, 90-tih godina prošlog stoljeća podignut je spomen križ – navodi Zorica Lalić, u knjizi koja će uskoro izaći iz tiska. Križ je ove godine obnovljen, biti će posvećen i postavljena spomen ploča sa prigodnim epitafom.
O zločinu na Verguševcu pričao nam je osamdesettrogodišnji Mato Klaić.
Kada se vratio sa križnog puta o zločinima su mu pričali mještani i rođaci. Pokazao nam je mjesto gdje su nekada bili rovovi i u kojima su ubijeni, a potom zatrpani zemljom nevini ljudi. Kada sam sa križnog puta i došao kući saznao sam da su zatrpali kanali koji su služili kao rovovi u kojim a su pobijeni ljudi. O ubijanjima mi je pričao bratić od supruge jer su ljude vodili na strijeljanje kraj njegove kuće koja se nalazila na zavoju današnje Ulice matije Gupca iza bolničke ograde. Tu se prolazilo do bunkera i rovova. Od sestre sam saznao da nisu dobro zatrpali rov i pobijene ljude pa su iz zemlje virile ruke i noge. Koliko je ljudi pobijeno ne znam. Na strijeljanje su ih vodili u večernjim satima i po mraku. Naprijed je išao jedan partizan i svi su mještani morali ugasiti svjetla i nisu smjeli izlaziti iz kuća. Ljudi su sakriveni gledali kako ih vode ali nisu mogli pobrojati koliko je ljudi ubijeno – pričao nam je Mato Klaić.
