Požeški biskup Antun Škvorčević u pratnji ravnatelja Biskupijskog Caritasa Gorana Lukića te župnika Đure Cvitića posjetio je 24. veljače poplavljeno područje u župi Krapje u jasenovačkoj Općini.
Susreo se s pojedinim obiteljima, djelatnicima Hrvatskih voda, interventnom policijom, vatrogascima, vojnicima i drugima koji su zauzeti u obrani od poplave. O trenutačnom stanju biskupa je izvijestila načelnica jasenovačke Općine Marija Mačković. Najteže je u naseljima Bukovica i Trebež gdje su rijeka Sava i potok Sprud poplavili nekoliko kuća vodama koje stižu iz pravca Lonjskog Polja a druge domove stanovnici nastoje obraniti uz pomoć vojske i vatrogasaca izgrađujući oko njih zečje nasipe, motornim crpkama danonoćno izbacujući vodu iz prostora neposredno oko kuća. Stariji mještani i stoka uglavnom su iseljeni, organizirana je prehrana uz pomoć Crvenog križa i vojske a Caritas Požeške biskupije dodijelio je trenutačni novčani iznos od 20.000,00 kuna za benzin kako se ne bi zaustavile motorne crpke te pošiljku ribarskih i drugih čizmi za stanovništvo aktivno u obrani od poplave. Stručnjaci procjenjuju da se voda s poplavljenog područja neće povući brzo te je odlučeno da nakon toga Caritas zajedno s drugim čimbenicima utvrdi najveće potrebe u obnovi kuća za stanovanje i sudjeluje u organizaciji pomoći.
Biskup je potom u pratnji župnika Darija Šimića posjetio Kraljevu Veliku u lipovljanskoj župi gdje prodiru vode iz Lonjskog polja te ugrožavaju desetak kuća i prijete daljnjim poplavama mjesta. Dočekao ga je načelnik Općine Lipovljani Mario Ribar s vatrogascima, predstavnicima Crvenog križa i drugim suradnicima koji dežuraju i izgrađuju zečji nasip u skladu s vodenom opasnošću te su ga upoznali sa stanjem. Na mjestu punjenja vreća s pijeskom biskup se susreo s vatrogascima i domaćim ženama koje su na pomoć u organiziranom pripravljanju hrane.
Zahvalio im je svima za žrtvu u nastojanju oko obrane kuća svojih susjeda od poplave. Potom je u crkvi sv. Antuna Padovanskoga u Kraljevoj Velikoj slavio svetu misu na kojoj je sudjelovao ravnatelj Biskupijskog Caritasa Goran Lukić, domaći župnik Dario Šimić, jasenovački, krapjanski i Lonjski župnik Đuro Cvitić te brojni vjernici iz samog mjesta i iz drugih dijelova lipovljanske župe. U uvodu u misno slavlje biskup je rekao kako je svojim dolaskom u Kraljevu Veliku, a prije toga u Trebež i Bukovicu želio posvjedočiti svoju blizinu, suosjećajnost i molitvu s ljudima u nevolji. Istaknuo je da smo se sabrali oko oltara u crkvi sv. Antuna kako bismo se podsjetili da je Isus Krist prihvatio muku i smrt, postao nam blizu u najtežem stanju našeg postojanja i da mu kroz ovo slavlje otvorimo svoja srca kako bi nam bio blizu i u sadašnjim nevoljama te mu povjerimo svoje strahove i stradanja. Spomenuo je kako je u organiziranju obrane od poplave važno pokrenuti pojedine društvene razine, od političke, do vatrogasne, vojne i mjesne, ali kad po molitvi stavimo svoje nevoljno stanje u odnos s Bogom, tada nismo prepušteni samo našim ljudskim mogućnostima. Pozvao je na molitvu za sve one koji stradavaju kao i za one koji im pomažu u Kraljevoj Velikoj, Trebežu, Bukovici i drugim mjestima.
Biskup je u homiliji podsjetio kako individualizam u našem društvu udaljuje ljude jedne od drugih i širi ravnodušnost, ali kad pritisne nevolja da se mnogi pokrenu, nastoje priteći u pomoć, zajedno nešto ostvariti i da je ta blizina i povezanost ljudi najdragocjenija u takvim situacijama. Istaknuo je da čovjek ne može bez drugoga i kad ostane sam da je konačno izgubljen, te da blizina bližnjega u trenucima nevolje, makar i ne mogao puno pomoći, znači silno veliku potporu. Rekao je kako svojim dolaskom u Kraljevu Veliku želi biti s ljudima koji stradavaju i s onima koji im pomažu kako bi posvjedočili da su zajedno jaki, te da želi potaknuti na povjerenje u Boga, otvorenost za njegovu blizinu kako bismo bili još jači u svojim patnjama. Tumačeći odlomak iz Markova evanđelja o gluhoći i nijemosti jednog mladog čovjeka kojeg je Isus izliječio, biskup je kazao da je tjelesni nedostatak sluha i govora moguće ljudski izliječiti, ali da gluhoću i nijemost srca može izliječiti jedino Isus Krist. Kad on svojom prisutnošću u čovjeku po vjeri, nastavio je biskup, snagom svoga Duhu učini njegovo biće osjetljivim za drugoga u pravim dimenzijama, oslobodi ga nutarnje skučenosti, sebičnosti, zloće i pokvarenosti, tada se događa čovjek na mjeru Božju koji prema drugome nastupa dobrohotno, velikodušno, s ljubavlju. Istaknuo je da smo ovih dana svjedoci kako je nevolja približila ljude i potaknula ih da pomažu jedni drugima, i kako to ljudsko nastojanje povezano s Božjim dimenzijama ostvaruje određenu preobrazbu u našem društvu.
Osvrćući se na pročitani ulomak iz Jakovljeve poslanice, biskup je upozorio na mudrost koja dolazi od Boga i kazao kako je u Hrvatskoj potrebno promicati još veću osobnu, obiteljski i društvenu otvorenost za iskustvo Božje blizine, njegova svjetla, spoznaje dublje razine našeg postojanja. Kad čovjek djeluje iz jedinstva s Bogom, iz povezanosti pameti i srca, istaknuo je, ostvaruje duboki smisao svoga postojanja. Još je kazao da težina koju susrećemo na svom životnom putu tada nije prokletstvo, nego pročišćavanje kako bi u svemu što se događa zasjalo ono što je uistinu vrijedno, časno, pošteno, dobro i plemenito. Ako nevolja koja se događa ovih dana bude probudila našu osjetljivost za nove vrijednosti, napose međusobnog poštovanja i solidarnosti, tada je ona poslužila rastu našeg ljudskog dostojanstva, zaključio je biskup.
Na svršetku euharistijskog slavlja biskup je podsjetio kako je prije nekoliko godina prigodom vizitacije lipovljanske župe posjetio i Kraljevu Veliku, te da je – saznavši za opasnost od poplave – rado došao posjetiti vjernike koji su u nevolji i da mu osobitu radost pruža spoznaja kako je njihovo vjerničko srce, poput vitkog zvonika njihove crkve osvijetljena noću, obasjano Božjim svjetlom. Zamolio je Isusovu Majku da im pomogne kako bi uvijek ostali takvi, osobito u trenucima poteškoća.
