BRIL (BRÜLL, BRILL), Slavko, kipar (Nova Gradiška, 27. prosinca 1900. – lo-gor Jasenovac, 1943.) Nakon završene srednje škole upisao se 1918. na Višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu.
Zahvaljujući izvrsnim profesorima (R. Valdec, R. Frangeš Mihanović, I. Meštrović) i svome talentu već za vrijeme studija surađuje s A. Augustinčićem i odlazi na usavršavanje u Beč (1922./1923.). Zapaženi su mu rani radovi pa 1925. sudjeluje na velikoj skupnoj izložbi u Parizu – Exposition internationale des Arts decoratifs.Diplomirao je 1926. u Zagrebu, a već iduće godine odlazi na usavršavanje u Pariz (1927./1928.). Značajnija su mu djela: portretna poprsja ing. Adolfa Weilera, dr. N. L., gđe H. St., Milana Sachsa, nadgrobni spomenici u Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima, Vukovaru (obitelji Eltz) i Crikvenici, figure Mojsije, Majka s djetetom, a sudjelovao je i pri izradi reljefa za podnožje Frangešova spomenika kralju Tomislavu u Zagrebu. Djela su mu predstavljena nakon 2. svjetskog rata na skupnim izložbama – Umetnička obrada metala naroda Jugoslavije (Beograd, 1956./1957.) i Židovi na tlu Jugoslavije (Zagreb, 1988.).
DELIĆ, Dragan, svećenik, teološki znanstvenik i poliglot (Dragovci kod Nove Kapele, 1875. – Zagreb, 1935.). Gimnaziju je pohađao u Požegi i Zagrebu, a studije teologije završio u Budimpešti. Specijalizirao je orijentalne jezike i biblijske znanosti. Vrlo mlad (1904.) postaje nadstojnikom nauka, te prefektom crkvenog zavoda (orfanotrofij) u Požegi. Istovremeno je ovaj istaknuti teolog i poliglot i profesor na požeškoj gimnaziji gdje predaje vjeronauk, latinski i hrvatski jezik. Surađivao je i u Katoličkom listu.. Od 1921. godine je duhovnik u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu gdje je i umro 1935. godine.
ŠTAMPAR, prof. dr. sc. Andrija, dr. med., specijalist higijene i socijalne medicine (Drenovac kod Slavonskog Broda, 1. rujna 1888. – Zagreb, 26. lipnja 1958.).
Nakon završene gimnazije u Vinkovcima i studija medicine u Beču (1911.) dolazi kao mlad liječnik u Novu Gradišku (1913.-1917.). Ovdje se upoznaje s teškoćama zdravstvenog rada u selu i stječe iskustva koja će mu kasnije koristiti za organizaciju zdravstvene službe na osnovama socijalne medicine i higijene. U to vrijeme novogradiška Posavina bila je izložena čestim poplavama i epidemijama zaraznih bolesti. Njegovom inicijativom grade se higijenski bunari (Andrijini bunari), isušuju malarična područja na poplavnim terenima u okolici Stare Gradiške, Davora i Orubice, podižu antimalarične stanice i antituberkulozni dispanzeri, organiziraju predavanja i zdravstvene izložbe. Postao je poznat kada je koncem 1913. suzbio epidemiju kolere u Mačkovcu, dvije godine kasnije u Davoru, te epidemiju boginja u Novoj Gradiški.
Od 1919. je načelnik higijenske službe Ministarstva narodnog zdravlja u Beogradu. Postavio je temelje javnozdravstvenoj službi u tadašnjoj Jugoslaviji. Osnovao je brojne zdravstvene stanice širom države, Školu narodnog zdravlja u Zagrebu, a zaslužan je i za izgradnju prve dječje bolnice za TBC (Državno lječilište – Strmac) u izletištu Strmac, podno Psunja, kod Nove Gradiške (1929.). Izgrađujući naprednu medicinu došao je u težak sukob s komercijaliziranom medicinom, a zbog svoje socijaldemokratske ideologije postao je nepoćudan vladajućim krugovima i zato prisilno umirovljen 1931. godine.
Postaje ekspert Higijenske organizacije Društva naroda i kao priznat stručnjak u organizaciji socijalne, posebno preventivne medicine, boravi u Kini, SSSR-u, SAD-u, u mnogim zemljama Europe, Afrike, Južne Amerike i Polinezije. Bio je direktor Škole narodnog zdravlja u Zagrebu, redoviti profesor i višegodišnji dekan zagrebačkog Medicinskog fakulteta, zaslužan je za reformu nastave, osnivanje Više škole za medicinske sestre u Zagrebu i Medicinskog fakulteta u Rijeci. Rektor je Sveučilišta u Zagrebu (1945.-1946.), redoviti član i predsjednik JAZU (1947.-1958.), u sklopu koje je osnovao Institut za higijenu rada. Od 1946. bio je predsjednik komisije, koja je obavljala funkciju Svjetske zdravstvene organizacije do njezina osnutka 1948. Izradio je ustav SZO-a i 1948. predsjedao Prvoj svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u Ženevi. Bio je prvi potpredsjednik Ekonomskog i socijalnog vijeća OUN-a. Objavio je brojna stručna i znanstvena djela.
Priprema Feliks Valentić
Dom narodnog zdravlja i jedna ulica u gradu nose Štamparovo ime
