8. rujan 2011. – Jučer je Sloga u izvanrednom 4. kolu
Prve županijske nogometne lige odigrala neodlučno 2:2 (0:1) sa Slavoncem iz Bukovlja. Naoko, rezultat iznenađuje jer su igrala druga i deveta momčad s prvenstvene tablice, pa je bilo logično očekivati da je Sloga u tom susretu apsolutni favorit. Međutim, događaji na terenu su pokazivali sasvim drugu sliku. Objektivno, Slavonac je bio dobar, borben i oštar, uglavnom u granicama fair-playa, ali u nekim akcijama i izvan tih okvira. Ipak, u prvom dijelu čak tri standardna igrača Sloge morali su napustiti igru zbog startova koji su bili izvan granica dozvoljenog. U istoj, 22. minuti, povrijeđeni su Vjekoslav Ruškan i Martin Vlaović, pa su ih zamijenili Ivan Denac i Dalibor Ugarković, a u 34. minuti sa terena je iznesen i kapetan Sloge Bojan Bokan, koji je dugo ostao ležati na travnjaku, a zatim je s velikim bolom ispraćen sa igrališta. Naravno, da su te činjenice jako utjecale na dalji tijek utakmice, pa možemo slobodno reći i na konačni rezultat. Tim više, što je sudac Denis Galović iz Slavonskog Broda u prvom poluvremenu dodijelio čak 3 žuta kartona i to sve igračima Sloge, kako je navedeno zbog prigovora, iako su oni imali rezona jer su ključna 3 igrača domaće momčadi zbog povreda morali napustiti igru i to u periodu kada se lomio rezultat.
Zanimljivo, glavnom sucu sugerirali su za kartone međašnji suci Mario Rašo i Mario Galović, oba iz Slavonskog Broda. Požutjeli su Dario Predojević u 36. minuti, Dino Dokuzović 3 minute kasnije, a Ivan Denac u zadnjoj minuti prvog poluvremena. Istina, način na koji su izrazili svoje nezadovoljstvo sučevim odlukama nisu u redu, ali, izgleda nisu imali drugog načina da izbjegnu nepravdu koja je bila očita: tri igrača Sloge bila su povrijeđena i 3 igrača Sloge dobila su žute kartone, a gosti „čisti“, što gledatelji i članovi vodstva Sloge, pa ni igrači nisu mogli mirno gledati.
Tenzije prema sucima bile su jasno izražene, tim više, jer je među prebrojanih 78 gledatelja bila većina roditelja igrača i stalnih posjetitelja utakmica, dobrih poznavatelja pravila i sudačkih odluka. Bilo je burno, što nismo dugo vidjeli u Novoj Gradiški gdje je tradicionalno publika pristojna, objektivna i „kazališna“. Ovaj puta nije bilo tako, nego je bila ogorčena nekim sudačkim odlukama, posebno međašnih sudaca koji su činili pogreške i sugerirali glavnom sucu Rajkoviću da sankcionira Slogine igrače, što je on revno činio. Upravo radi takve atmosfere cijelu utakmicu sam obilazio gledalište kako bi čuo reagiranje gledatelja i upravo gore izneseni sud je njihova ocjena suđenja. Napominjem, nisu u pitanju mladići, nego dugogodišnji gledatelji, roditelji, profesori, nogometni treneri, intelektualci, pa i suci. Nezadovoljstvo je bilo očito. No, naprijed navedeno nije bio samo to povod za takvo mišljenje. Prvi pogodak, tvrde koji su bili u ravnini, nije označeno zaleđe, kada je Vidaković postigao vodstvo za Slavonac.
Izjednačenje Sloga je postigla u 64. minuti kada je Dino Dokuzović prekrasnim udarcem sa oko 25 metara malo iskosa, kao Luka Modrić za Hrvatsku, izjednačio iz slobodnog udarca na 1:1. Gosti dolaze u vodstvo golom koji je kod nogometaša Sloge, a naročito publike, izazvao ogroman revolt jer je lopta udarila u 70. minuti u gredu i snažno se odbila od tla. Glavni sudac je odmah pokazao na centar iako se nalazio dobrih tridesetak metara od gola, a pomoćnik je prije postizanja pogotka bio podignuo zastavicu, vjerojatno signalizirajući prekršaj, ali kada je glavni sudac pokazao na centar i on je odmah to učinio. Na tom dijelu gledališta bilo je pedesetak gledatelja koji su to vidjeli i zbog toga je nastao prekid koji je trajao najmanje 5 minuta u naguravanju i međusobnom objašnjavanju, Sloginih igrača da lopta nije prešla cijelim obujmom golnu liniju, što uistinu glavni sudac nije mogao iz one udaljenosti dobro ocijeniti.
Na kraju se sve primirilo i utakmica je nastavljena. Sloga je napadala, bila terenski nadmoćnija i svoju inicijativu je materijalizirala u 86. minuti kada je nabačenu loptu s lijeva na suprotnoj strani kaznenog prostora prihvatio Bruno Menegoni i manirom vrsnog strijelca smjestio u mrežu za konačnih 2:2. Treba reći da su gosti iznenadili dobrom igrom, ali svakako trebe reći da dugo u Novoj Gradiški nismo vidjeli tako, hajmo najblaže reći čudnu utakmicu s čudnim odlukama i još čudnijim golovima.
Možda je najbolje na kraju da je utakmica mirno završila, iako je bilo prijetnji, grdih riječi i iritantnih sudačkih odluka koje pristojna i objektivna novogradiška publika dugo nije vidjela u Novoj Gradiški. Treba ih razumjeti jer su uglavnom roditelji igrača, koji ne mogu dozvoliti da se u prvih pola sata igre čak 3 standardna igrača iznose s terena i uz to još, što se domaćinu rijetko događa, da dobiva tri žuta kartona, a gosti niti jednoga, jer je jasno da se igrači nisu sami povrijedili. Utakmica koju treba čim prije zaboraviti, ali i upozoriti na nešto što bi moglo u budućnosti biti obilježje ove lige koja je tek krenula.
I na kraju: zanimljivo, utakmica je završila samo s 3 minute sudačke nadoknade, a bilo je nekoliko duljih prekida, izmjena igrača i ulaženja u teren pri pružanju pomoći povrijeđenim igračima.
Na slici: trenutak prije nego li je Bruno Menegoni postigao izjednačujući pogodak u 86. minuti za konačnih 2:2.
