Božidar Bilopavlović – Billy rođen je 17.12.1951. u Novoj Gradiški. U rodnom gradu završava osnovnu školu i gimnaziju na kojoj maturira s maturalnom radnjom na temu umjetničke fotografije. Još kao osmoškolac započinje s fotografiranjem. U Zagrebu pokušava upisati AKFIT no ne uspijeva pa nekoliko godina radi u Novoj Gradiški kao profesionalni fotograf te dopisnik Večernjeg lista. Radeći u fotografskom studiju razvija skolonost ka portretnoj fotografiji. Po povratku u Zagreb studira na Višoj školi za socijalne radnike u kojoj struci se i sada nalazi. Od 1978. godine stalno se naseljava u Zagrebu i od tada započinje druženje s književnicima pa je tako i jedna od najstarijih fotografija u knjizi “103 PORTRETA HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA” snimljena te godine. Tijekom višegodišnjeg bavljenja fotografijom, Billy surađuje s piscima na opremi knjiga, a fotografije objavljuje u Studentskom listu, Danasu, Areni, Hrvatskom slovu, Smibu, Modroj lasti te raznim drugim tiskovinama.
Do sada je organizirao nekoliko samostalnih izložbi (“Mala antologija lica”, “Tamneslike svjetlosti”, “Svetkovina ruža”) od kojih je “Mala antologija lica” bila osnovom za nastanak ove knjige.
GRADSKA KNJIŽNICA NOVA GRADIŠKA
u MJESECU HRVATSKE KNJIGE 2013.
srdačno Vas,
Vaše prijatelje i najdraže
poziva na
predstavljanje
knjige
Božidara BILOPAVLOVIĆA BILLYJA
„103 PORTRETA HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA“
u četvrtak, 31. listopada 2013. s početkom u 18,00 sati
Mjesto druženja: Studijska čitaonica Odjela za odrasle GKNG
U predstavljanju sudjeluju: književnici Tito Bilopavlović i
Ivan Slišurić te prof. Biljana Dakić
Suorganizator : POU „M.A.R.“
U glazbenom dijelu programa nastupaju učenici OGŠ Učilišta
Relković pod voditeljstvom Vanje Markesina, prof. flaute i
Borisa Ružojčića, prof. gitare
Kvartet: ErinKeleuva i Matea Pauković, flauta
Karla Duvnjak i Gabriela Mijatović, gitara
(….) Portreti književnika predstavljeni u ovoj knjizi dosta su raznoliki. Neki su studijski, neki „slučajni“, ali uvijek promišljeni i dobro izvedeni. Nastajali su u više od tri desetljeća, odišu duhom vremena i zapravo ih je sjajno sve vidjeti na jednom mjestu, pregledati i usporediti.Upravo taj vremenski odmak pruža nam mogućnost da bolje upoznamo samog autora i njegove mijene tijekom godina. Promjene u stilu, pristupu, motivu. Kao i promjene na licima književnika, starost i mladost.
Fotografija je uvijek crnobijela, a fotoaparat uvijek analogni, mehanički. (…) Ta tehnika iz „prošloga stoljeća“, gotovo zaboravljena, osim za istinske ljubitelje fotografske umjetnosti,puno toga govori o slici, ali i o samom autoru. Klasični, romantičarski, puni duše, ovi portreti kao da nam pričaju neku priču, a tekstovi koji ih prate pozivaju nas da ih prepoznamo, i sliku i autora. Gledajući ih, poželjet ćemo ih bolje upoznati, knjigu više puta pogledati i iščitati. (…)
Daniela BilopavlovićBedenik,
povjesničarka umjetnosti
(…) Književnici u fotoknjizi, uključiv i skromnog potpisnika ovoga teksta, možda mogu,zahvaljujući „obličju i ljepoti“ očekivati povećanu čitanost svojih djela. Čak i apsolutni nečitači, glupsići i tutleki elektroničke ere, na spomen nekog književnog imena reći će: „Poznam toga pisca u dušu. „Ma štačit’o? Od’o!“
Tito Bilopavlović
