Sve do 15.prosinca svake godine obilježava se svjetski mjesec borbe protiv OVISNOSTI Izabrali smo ovu temu razmišljajući znamo li dovoljno da bi sudjelovali u toj akciji i možemo li doprinijeti da se taj teški društveno socijalni i moralni
problem smanji ili nestane?
Nažalost,sve smo više okruženi s nepriznatim i priznatim vrstama ovisnosti,a kada kažemo ovisnost pomislimo samo na droge i eventualno na alkohol,a manje se misli na ovisnosti o pušenju,dugotrajnom gledanju televizije,internetu, video igricama, kladionicama, kocki,novim mobitelima, čak i o kavi,jer kada jednom preuzmu maha,bez njih neke osobe više ne mogu! Ovisnosti su nam na svakom koraku danas svakodnevna ponuda i na mnogim mjestima.
Zadaća roditelja je presudno važna kao nikada do sada da u vrijeme odrastanja djece budu pomoć i pruže upoznavanje i razumijevanje svih ovisnosti i u davanju podrške djeci u rješavanju njihovih svakodnevnih problema,ne ostavljajući ih za druge ili za ulicu. Djecu se odgaja i postupcima,a ponekad i bez riječi. Božansko je djelo voditi borbu protiv svih vrsta ovisnosti! Normalno je da pušenje, kava, seks iz znatiželje privlače djecu promatrajući svoje roditelje kako s užitkom ispijaju kave uz pušenje,pivo ili alkohol,pa pokušavaju sami isprobati. To što na kioscima piše da je zabranjena prodaja cigareta ispod 18.godina je čista zabluda u koju nitko ne vjeruje,pa je to pojačalo interesiranje djece da dođu do cigareta,a dileri takve jedva čekaju. Ne pripremimo li djecu u obitelji i u školi do 15 godina za sve tjelesne i duševne promjene koje će se u njima i oko njih dogoditi i kakovi će se interesi sve pojaviti tada smo propustili priliku da nauče pravu istinu o ovisnostima i njihovim strašnim posljedicama.
Pitamo li dijete što o ovisnosti misli, čak i pri polasku u školu?Mnogi radije izbjegavaju takvu temu, pa je teško prepoznati uzima li neko opojno sredstvo ili drogu,je li već postao mali ovisnik.Nažalost, nije rijetkost uzimanje extazija u noćnim klubovima ili trudnoća u 12. godini,ili zaraza HIV-om,kada je prekasno bilo što učiniti. Danas sve više maloljetnika eksperimentira za vrijeme vikenda pušenjem ,tabletama ii opijanjem Sportski klubovi pune blagajne reklamiranjem i prodajom piva,pa javnost raspravlja o divljanjima na stadionima.Reklame nude pravi pu,.sve je „žuja“,kao da to nije alkohol!?
U Hrvatskoj oko 50% populacije pati od prekomjernog pijenja,80% kriminalnih radnji i prometnih udesa učinjeno je pod alkoholom,kao najveća pošast među mladima oba spola. Danas desetogodišnjaci ušmrkavaju lako dostupnu cedevitu, pa benzin, ljepila,plinove iz upaljača,kao početna ovisnost, a kasnije nastavljaju s marihuanom,hašišem sve do heroina.pa tako ovisnost vodi djecu u pakao i ponor.
Moram odmah kazati da ne postoji laka ili teška ovisnost,pa tako NE POSTOJE lake ili teške droge! Ovisnost je ovisnost,kad se stekne bez nje se ne može bez obzira zbog čega ili koje se sredstvo mora (često po bilo koju cijenu) uzimati,kao „ruski rulet“,a tada više nema zdravlja!
Roditelji moraju naučiti djecu ,a i sebe kako na vrijeme prepoznavati promjene koje se javljaju u ponašanju djece,njihov rječnik kao cuga,pot,dot,joint,herb,napljugan,džank,smola, žuži,hors,krak,lajna,spid,eki, bonbon,reds,žica i t.d. Treba znati kako i koliko koja droga izgleda i kako dugo ostaje u tijelu i koji se znakovi mogu opaziti u djece,osjetiti miris alkohola ili pokošenog sijena na odijelu ili u dahu,nejasan govor,sjaj u očima. Djeca u takvom stanju se izlažu SIDI, trudnoći,nedoličnom ili agresivnom ponašanju,depresiji,dugom spavanju,halucinacijama pa i smrti. U srednjoj školi od 20 do 50% mladih eksperimentiraju s marihuanom,a oko 5% trajno uzimaju,a dileri su oko škola. Do svoje 15.godine čak 32% dječaka već se opilo 3 ili više puta,što je poražavajuće.Što poduzimamo?
Poražavajuće je da svaka droga uživanjem brzo razvija TOLERANCIJU pri određenoj dozi pa osoba zahtijeva uzimanje sve više i više,veću količinu,a da bi postigli isti učinak i da bi se lažno opet dobro osjećali,ali opet izgledali kao da ne uzimaju drogu! Tragično je da svake godine oko 1500 mladih postaju ovisni o najopasnijoj drogi heroinu,koji brzo izaziva TRAJNU ovisnost,pa se izlažu raznim bolestima kao što su HIV- Sida, hepatitis C i B,a zbog pušenja se stanje znatno brže pogoršava.
Najvažniji u borbi protiv ovisnosti je obiteljski odgoj i što ranije otkriti ovisnost! Posebice je to presudno u 12-16 godini,kada djeca počinju izlaziti i piti i kada ih očekuju dileri,a djeca ostaju bez nadzora roditelja. Rizična skupina su djeca koja se osjećaju da imaju više problema a njima se ne poklanja ljubav,potpora i razumijevanje,pa počnu misliti da su izgubili svrsishodnost života dok im droga odmah čini ugodu. Tada tinejdžeri ne trebaju dugo čekati neku nagradu jer je droga uvijek tu. Dileri takav stav utuve djeci kao razlog da njihovi vršnjaci koji se ne drogiraju ,slušaju svoje roditelje i izvršavaju svoje obveze izgledaju kao da ništa ne znaju o životu, pa se treba družiti samo s onima koji ih jedino mogu razumjeti,kao ovisnici!To je siguran put u katastrofu,a oni očekuju da drugi brinu o njihovim potrebama. Ako roditelji primijete ili opaze da je dijete probalo ili upotrebljavalo ponuđenu mu drogu, najveća je pogreška kažnjavanje izlijevanjem svoga bijesa na dijete,koje onda tresne vratima i ode ovisničkom društvu koje ga jedino razumije i nastavlja drogiranje.
Dijete tada treba POMOĆ inače postaje dvostruka žrtva.
Najveći problem su takozvane legalne droge,alkohol,duhan i kava, s kojima mnogi imaju drogiran život,a često nisu ni svjesni te svoje skupe trajne ovisnosti i opasnosti.Svake godine imamo oko 9000 novih alkoholičara,mladež sve više pije,a djevojčice piju već s 13 godina. Samo u Zagrebu ima oko 150.000 alkoholičara,a alkohol je još jeftin i jeftiniji od voćnih sokova.Zato su smrti od alkoholizma u porastu.Prestati pušiti je najbolje što čovjek može učiniti za sebe,za svoje zdravlje i za svoju djecu,a pušenje uz alkohol je paklena bomba. Alkoholičar ne može trijezan naučiti prestati piti ,dok ne nauči hrabro podnositi život,a ne može to naučiti dok duže vrijeme ne bude trijezan,to je njihova glavna dilema. Prednosti prestajanja biti ovisan o bilo čemu su velike! Prednosti su fizičke psihičke,novčane
Osjećaj ponosa,zadovoljstvo s nadziranjem vlastitog ponašanja bez cigarete,porast osobne vrijednosti i samopouzdanja,zadovoljstvo zbog dobrog primjera djeci,,nestaje razlog za isprike ili krivnje,a nastupa osjećaj sreće,zadovoljstva.izbjegava se depresija.Bolji je osjećaj ukusa i mirisa,pa hrana bolje prija,zubi su bijeli, zadah je svjež,rad srca pravilniji,koža ima bolji izgled i boju,prestaje kašalj, krvni tlak je normalniji, smanjuje se rizik od astme, bronhitisa, raka i cijelo naše zdravlje se poboljšava! Društvene vrijednosti rastu,ima se više vremena za obitelj,prestaju smetanje nepušačima, kuća,odjeća,auto ne smrde,raste pozornost pri vožnji, manja opasnost od požara,obitelj i nema novčanih gubitaka.Vrijedi li ostaviti se stečene bilo koje ovisnosti?
Vidimo da se odgovor na pitanje iz naslova jasno nalazi u sudjelovanju svih u stalnoj borbi protiv svih ovisnosti,ali da je temeljni odgoj u obitelji najvažniji! Jedini i najbolji put je naučiti reći NE, uz informiranost, ljubav,razumijevanje problema i preventivne aktivnosti od obitelji,škole,crkve, medija,vlast, zbog štetnosti po zdravlje ili život.
Pokušavao sam bezuspješno predlagati borbu protiv ovisnosti u osnovnim školama u selu i u gradu tako da se osnuju školski odbori,a da se jedno vrijeme u dva razreda u seoskoj i dva razreda u gradskoj školi od samih učenika formira takozvana razredna patrola koja će sam voditi brigu o svojim vršnjacima. Oni najbolje znaju tko prodaje drogu oko škole ,tko kupuje, tko puši ili pije ili čak koristi neko opojno sredstvo.Učitelji to ne znaju,kao ni roditelji,ali djeca znaju! Oni bi na razredu SAMI trebali razmatrati ta pitanja i nalaziti rješenja,a vjerujem da bi bila najbolja. Taj prijedlog svakako treba doraditi ali bi kroz nekoliko godina mogao pokazati put kako uključiti mladež u trajnu borbu protiv ovisnosti.
Nažalost, moj prijedlog nije prihvaćan,možda nam borba bez mladeži zato i ne uspijeva uz brojne druge skupe mjere i napore društva.
Piše: mr. sc. Dragoljub Kocič, dr.med.internist, emeritus.
