Mican je od djetinjstva Marijin štovatelj, stoga nije slučajno da je u Hrvatsku došao 12. rujna 1992, na blagdan Preslavnog Imena Marijina, preplivavši Savu. U rodnom selu ostali su mu supruga, dvoje djece, majka i brat sa svojom obitelji. Svi oni stižu u Hrvatsku nakon pola godine, u Ratkovicu, u novokapelačku župu. Prognanički život uljepšalo mu je rođenje treće kćeri. Kasnije gradi obiteljsku kuću u Okučanima, gdje seli s obitelji. Danas radi kao tajnik općine, a aktivan je u župi sv. Vida.
Kako bi vjernici Doline, koje je ratni vihor raspršio širom svijeta, ostali bar donekle povezani, 1996. pokreću glasilo „Suza dolinska“ koje izlazi tri puta godišnje (Uskrs, Velika Gospa i Božić), a kasnije kao godišnjak. Mican je urednik glasila, koje redovito izlazi 16 godina, uz moralnu potporu požeškog biskupa, Antuna Škvorčevića, banjalučkog, Franje Komarice i vrhbosanskog nadbiskupa i kardinala, Vinka Puljića. Mican je i autor monografije o rodnoj župi, pod nazivom „Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti“, koja je tiskana 2000.g. uz 80-u obljetnicu župe i mladu misu p. Damira Šokića, dominikanca, rodom iz dolinske župe.
Mican Oršulić, poznati je pješak-hodočasnik. Ljubav prema pješačenju, kaže, duguje tadašnjem novokapelačkom župniku, Nikoli Jušiću, koji je svoje vjernike poticao na pješačka hodočašća u Pleternicu, Gospi od suza, u Kloštar, kod Slavonskog Kobaša, na Gospino polje iznad Bilog Briga. S njima je pješačio i Mican. Kasnije je osjetio potrebu pješačiti u Međugorje (uz 25-u obljetnicu Gospinih ukazanja), zatim u Požegu, na Euharistijski kongres, potom u Mariju Bistricu, uz 10-u obljetnicu proglašenja blaženim Alojzija Stepinca. Pješačio je u Staru Gradišku, na posvetu spomen-crkve sv. Mihaela, zatim u Udbinu, na blagoslov Crkve hrvatskih mučenika, pješačio je u Zagreb prošle godine, na susret sa Svetim Ocem, pa u Sarajevo, na beatifikaciju Drinskih mučenica.
Puno puta smo razgovarali s Micanom, znao se javiti i telefonom s puta prijateljima i suradnicima. Uvijek dobro raspoložen, skroman, zadovoljan s malim. Nikad nije spominjao žuljeve, vremenske nepogode, nesigurnost na putu. Sve je prevladavao s krunicom u jednoj i hodočasničkim štapom u drugoj ruci.
– Pisana Riječ Božja, sažeta u Svetom pismu Starog i Novog Zavjeta, nikoga ne može ostaviti ravnodušnim,“ kaže Mican.“Ja sam je, na sebi svojstven način, zavolio i poželio Bibliju na više jezika. Postao sam tako „kolekcionar Božje Riječi“. Do sada imam 80-ak knjiga na dvadesetak svjetskih jezika. S posebnom ljubavlju to skupljam, a u 10 registratora imam „snimku Svetog Pisma s interneta. Imam i preko 70 DVD-a, snimljenih prema motivima iz Svetog Pisma“.
Mican Oršulić tradicionalno je sudionik danonoćnog čitanja Biblije u župnoj crkvi sv. Vida u Okučanima. Član je Župnog pastoralnog vijeća i Odbora za naviještanje Božje Riječi. Rado u svemu pomaže župniku, fra Damiru Paviću.
Ne smijemo zaboraviti istaknuti kako je Mican napisao i scenarij za prikaz „Muka i smrt Isusa Krista“. Koristio je sva četiri Evanđelja i „Spjev o Bogočovjeku“ Marije Valtorte. Prije rata izveli su ovaj scenski prikaz u rodnoj župi Dolina i Bosanskoj Gradiški, a od 1996, predstavili su se u 32 hrvatske župe prikazom Kristove muke i smrti. Ove korizme scenski prikaz vidjeli su vjernici Okučana, i novogradiške župe Kraljice svete krunice.
Iako radi u okučanskoj općini, brine o obitelji, pomaže u župi, Mican sve stigne, jer mu je Bog na prvom mjestu. Bog, koji mu je davao snagu u prognaničkim patnjama i na putovima u nepoznato. Majka Marija brisala je prognaničke suze i bila utjeha. Zato Mican i danas rado pješači u njezina svetišta i zahvaljuje na svim primljenim milostima.
Tekst. Višnja Mikić
Fotografije: obiteljski album Oršulića
