NOVA KNJIGA VESNE KOLIĆ-KLIKIĆ: „Vino pije,ko’ vinograd sadi,…“

2413 0

Autorica Ivanka Herceg, FOTO Moca

NOVA GRADIŠKA –  „Vino pije,ko’ vinograd sadi,…“naziv je knjige autorice prof. Vesne Kolić-Klikić, muzejske savjetnice u mirovini, predstavljene 4. listopada u Gradskom muzeju Nova Gradiška.  Nakon promocije otvorena je i istoimena izložba.

I knjiga i izložba govore o povijesti vinogradarstva i vinarstva novogradiškoga kraja, a knjiga je tiskana uz potporu Ministarstva kulture RH i Grada Nova Gradiška.

S predstavljanja knjige

U uvodu se okupljenima obratila dr. Marija Mihaljević, ravnateljica Gradskog muzeja Nova Gradiška:

-Prigoda je predstaviti završetak ili rezultate jednog dugogodišnjeg istraživačkog projekta naše kolegice, muzejske savjetnice Vesne Kolić Klikić, a riječ je o izložbi i knjizi „Vino pije ko’ vinograd sadi“.Na knjizi su radili  Miroslav Pišonić koji potpisuje grafičko oblikovanje, lekturu i korekturu prof. Natalija Golovrški, dugogodišnja suradnica Muzeja, a tiskana je u novogradiškoj Tiskari i za taj rad smo i od drugih Muzeja dobili pohvale- rekla je dr. Mihaljević te ukratko upoznala s dosadašnjim radom autorice, kojoj je ujedno i čestitala na novoj knjizi.

S grafičkim rješenjem naslovnice knjige i postavom izložbe upoznao je Miroslav Pišonić.

-Ponosni smo na vedutu Nove Gradiške na kojoj je ucrtana građevina na vrhu Slavče, a koja odgovara položaju kapele sv. Vinka. Detalj je to majstorskog lista iz 1779. godine (Nadbiskupski arhiv Zagreb), a upravo zbog dugog procesa nastajanja vedute s obzirom da se radi o grafici, poveznica je to s autoričinim dugogodišnjim istraživanjem. Drugi segment su kvadrati istaknuti različitim bojama. U  prvom su istaknuti naši vinogradi ( boja crnga vina), u drugom (zlatna boja vina) je putnik namjernik koji je mene asocirao  na vinogradara i u donjem, zelenom  (simbolična boja vinograda)  kvadratu je naslov knjige. Spojio sam moderno i tradicionalno, a slaganje teksta je također u dva reda, poput sadnje vinove loze i proizvodnje samo dvije vrste vina koje su se u ono vrijeme o kojemu piše autorica i proizvodile.

Na tom tragu je i postav izložbe koncipiran malo drugačije nego do sada. I orjentacija samog galerijskog prostora nam je sjever-jug upravo kako su se sadili i vinogradi, pa sam tako postavio i izložbu koja ujedno slikovito podsjeća na dva reda trsova, ali ponovno i na dvije vrste vina našega kraja u to vrijeme-pojasnio je Pišonić.

Knjigu je predstavila dipl. ing. agronomije, smjer voćarstvo i vinogradarstvo,Mira Prpić i među ostalim istaknula:“Aurorica je pedantno, kao što to i rade etnolozi, istražila i napisala povijest uzgoja vinove loze, jedne, nekada od značajnih poljoprivrednih kultura našega kraja. Tijekom 19. stoljeća vinogradarstvo je bilo važna gospodarska grana. U selima je gotovo svaka kuća imala svoj komadić vinograda za vlastite potrebe dok je u gradu svakoj uglednoj obitelji vinograd služio i kao izvor dodatnih prihoda. Uzgajale su se vinske i stolne sorte grožđa“.

Također je ukratko upoznala s povijesti vinove loze, ali i s bolestima koje su stigle iz Amerike, a na koje vinova loza nije bila otporna.  -Posebno opasna bila je filoksera koja je vinograde gotovo istrijebila, ali traže se rješenja za nastavak uzgoja. Kao zamjena za autohtonu lozu uvoze se direktno rodne sorte iz SAD-a. Na žalost vina dobivena iz njih nisu bila kvalitetna jer sadrže veću količinu metilnog alkohola. Kod nas se to zvao tudum.Posljedica je zabrana uzgoja tih sortii ponovno krčenje vinograda. Na sreću od uzgoja vinove loze se ne odustaje jer se nitko ne želi odreći „Božje kapljice“- istaknula je te ukratko upoznala i s daljnjim razvojem sve zahtjevnijeg uzgoja.

-Zanimljiva je i podjela poslova, žene uglavnom okapaju i vežu, a muškarci orezuju i prskaju. Uz rad poznati su i običaji vezani uz vinograde i podrume. Posebno se ističe običaj blagoslova vinograda o blagdanu sv. Vinka. U vinograd se ponese kulen, kulenova seka, objese se na panj, poškrope blagoslovljenom vodom pa se pomoli i od Boga poželi da poput veličine kulena budu grozdovi iduće berbe. Potom se uz zapaljenu vatru natoči rakija i vino, nareže se slavonskih specijaliteta i nastavi s pjesmom do mraka, pa i dulje. Jasno, to je bilo za muškarce. Žene su morale ostati kod kuće, spremiti večeru i dočekati „preumorne“ muškarce iz vinograda- naglasila je Mira Prpić.

U zaključku je dodala i slijedeće:“Knjiga koja je pred vama sigurno će potaknuti neke nove, prvenstveno mlade generacije da se vrate ovoj obećavajućoj poljoprivrednoj grani. Jer kad shvatimo, a posebno političari, da slavonsko tlo vapi da bude iskorišteno, prestati će dileme izbora zanimanja i egzistencije te odlazaka u neizvjesnu tuđinu. Jasno je da knjiga pred vama otvara niz stranica koje će i za znalce biti zanimljive, a za mnoge otkriće onoga što nisu znali pa je zaista s oduševljenjem preporučujem svakom onom tko voli ovaj naš lijepi grad i njegovo  okruženje“.

 Prof. Vesna Kolić Klikić, muzejska savjetnica o motivaciji za istraživanje

Prve podatke o uzgoju vinove loze i štovanju sv. Vinka doznala je još 1983. kada je počela raditi kao etnologinja u Gradskom muzeju NG, tada Zavičjani muzej i galerija Kerdić. Prvi odlazak na teren bio je u Cernik gdje su joj u razgovoru s mještanima pažnju privukle priče o običajima vezanima uz vinograde i sv. Vinka. Priča puno, a vinograda malo.

Dodatnu znatiželju probudio je i naziv mjesnog ugostiteljskog poduzeća „Vinogorje“.

-O novogradiškom, cerničkom, petrovoselskom vinogorju pripovijedalo se naveliko, a okolni su brežuljci bili sporadično zasađeni vinovom lozom. Nerazmjer pripovijesti i stvarnog stanja vinogradarstva pobudio je dodatni istraživački interes kako bi se pojasnio uzrok odumiranja njegova uzgoja. Teme vezane uz vinogradarstvo počela sam istraživat 1985. godine i to kao sekundarni istraživački zadatak. Podatke sam prikupljala iz raznih oskudnih povijesnih izvora, a dio sam ih prikupila prema sjećanju kazivača, ali pronalazila i u Državnom arhivu, školskim i župnim Spomenicama.  Prekretnicu u istraživanju donijela je pisana i fotografska građa obitelji Dieneš. Sačuvani su dokumenti dali dodatni poticaj i otvorili nove prostore za istraživanje ove teme- istaknula je prof. Kolić Klikić.

Do Drugog svjetskog rata u NG su gotovo sve uglednije obitelji uzgajale lozu i prodavale vino.

-Tomu su doprinijeli i veliki tjedni, mjesečni i godišnji sajmovi uz koje je vezana potrošnja hrane i pića.Veliku ulogu u prodaji grožđa i vina imao je veletrgovac Jakob Rotenstein, a prema dosadašnjim saznanjima, povijesna građa o gospodarskim aktivnostima drugih novogradiških obitelji nije sačuvana- naglasila je autorica.

O seoskom uzgoju loze govorili su prof. Kolić- Klikić  vinogradari u Adžamovcima, Cerničkoj Šagovini, Drežniku, Gunjavcima, Opatovcu, Donjem i Srednjem Lipovcu i Starom Petrovom Selu, a ovom knjigom su obuhvaćena i njihova kazivanja.

Izložba „Vino pije ko’ vinograd sadi

Uz pozdravne riječi ravnateljice Gradskog muzeja NG dr. Marije Mihaljević, riječi dobrodošlice uputila je u ime prvih ljudi Grada Jelena Kovre, likovna pedagoginja, zasposlenica Muzeja i gradska vijećnica.

Dr. Mihaljević zahvalila je svima koji su na postavu i realizaciji ove vrijedne izložbe sudjelovali. Uz autoricu prof. Vesnu Kolić Klikić i autora postava Miroslava Pišonića, pomogli su Jelena Kovre, Ivica Brtan, prof. Ana Pavleković –Žeruk, Tena Sokić, studentica arheologije, Ante Ćalušić, vanjski suradnik Muzeja, Mladen Lovrić, konceptualni umjetnik, a pomogla je i spremačica Karmen Trupina.

Izložbu je otvorio Franjo Matijašević, predsjednik novogradiške Udruge viogradara i voćara „Slavča“ i tom prigodom rekao:“ Prema mom skromnom mišljenju ova izložba ukazuje na povjesni razvoj jedne gospodarske grane našeg područja koja je nekoć bila poznati brend na prostorima Hrvatske dok je danas u tragovima i sa blagim trendom oživljavanja vinogradarske djelatnosti. Sretan sam što postoji inicijativa da se nastavi na revitalizaciji vinogradarstva i voćarstva kako bismo ostvarili ono što smo nekada imali. Naši su preci ovu djelatnost promovirali na velikim gospodarskim izložbama u Hrvatskoj na kojima su ostvarivali značajna priznanja“.

Okupljenima se obratila i Željka Trusić (iz obitelji Ferić) kao jedna od vinogradara koja se s majkom Elizabetom poslije očeve smrti bavila vinogradarstvom. -Na Slavči je bilo 148 jutara vinograda, a mi smo imali prvi plantažni vinograd, prodavali smo grožđe u Kutjevo i Voloder, a 1963. smo imali 12.000 litara vina i još smo prodali i grožđe. U Cerniku je bio vrstan podrumar, Šima Zubovića i poznavao je staru tehnologiju proizvodnje. Sada vino uopće ne odleži duže u bačvama već se brzo flašira, a za kvalitetno vino potrebno je da u bačvi leži tri godine-rekla je tom prigodom Željka Trusić.

Izložbu, ali i knjigu, koja će svakako poslužiti i daljnjim istraživanjima, pozdravio je i Stjepan Pavlagić, predsjednik Udruge vinogradara i voćara sv. Vinko Staro Petrovo Selo kao i Zvonko Živković, predsjednik Udruge vinogradara i voćara Cernik te pozvao na tradicionalne Dane portugizca 19. listopada u cernički dvorac.

Izložba Vino pije ko’ vinograd sadi bit će otvorena do kraja listopada, a u suradnji s Udrugama, prema riječima ravnateljice Muzeja, bit će upriličeno i kušanje vina kao i izložba naših OPG-ova.

Related Post