UNPROFOR je preuzeo odgovornost u sektoru Zapad i još jednom potaknuo lažnu nadu u skori povratak u svoje domove na okupiranom području. Pokazati će se da će do povratka morati pričekati još tri godine
i vojno-redarstvene akcije Bljesak u kojoj je oslobođen okupirani dio zapadne Slavonije.
Lipanj je 1992. godine. Jugoarmija napušta zapadnu Slavoniju i odlazi u Bosnu gdje bjesni novi rat. Srpsko dalekometno s bosanske obale Save i dalje će prijetiti Novogradiščanima, a u Novu Gradišku početi će dolaziti tisuće izbjeglica iz Bosne. Auto-cesta kod Dragalića postaje mjesto gdje će se domoći slobode tisuće nesretnih ljudi iz sjeverozapadne Bosne i bosanske Posavine. Do slobode i domovine na tom će mjestu doći i mladi Hrvati koje je rat zatekao u bivšoj JNA. Preko kontrolnog punkta UNPROFOR-a na auto-cesti dolaziti će Hrvati i Muslimani, koji spašavajući živu glavu, bježe ispred srpskog terora kojeg u cilju etničkog čišćenja banjalučke regije i bosanske Posavine organizirano provode srpske samozvane vojne i civilne u Republici srpskoj. Nažalost, kod Dragalića će se razmjenjivati vlasti i mrtva tijela, najčešće pripadnika Hrvatskog vijeća obrane bosanske Posavine i Banjalučkog korpusa.
Početkom lipnja u sektor Zapad napokon je stigao i nepalski posljednji bataljun UNPROFOR-a koji će sudjelovati u mirovnoj misiji na ovom području. I pored nazočnosti pripadnika zaštitnih snaga UN srpski agresor na novogradiškom bojištu nastavlja staru praksu.Tijekom dana miruje zbog njihove nazočnosti na terenu, a noću, kada se povuku u svoje baze, Srbi izazivaju oružane incidente.
Preuzimanje odgovornosti zaštitnih snaga UN u sektoru Zapad, pa time i na području općine Nova Gradiška, priopćeno je, počet će 20. lipnja. Napokon je riješena i sporna istočna granica područja djelovanja UNPROPFOR-a na području novogradiške općine. Granica ide crtom razgraničenja naše i neprijateljske vojske s tim što je odašiljač HRTV na Psunju u zaštitnoj zoni UNPR5OFOR-a. Izvan UNP-a područja ostaju Pivare, selo u Posavini i Cernička Šagovina, selo na obroncima Psunja.
Satish Nambiar, zapovjednik zaštitnih snaga UN, potvrđuje da će UNPROFOR punu odgovornost u sektoru Zapad preuzeti 20. lipnja.
-Hrvatska će vojska poštovati sporazume i omogućiti da UNPROFOR uspješno provede svoju misiju i demilitarizira područje zapadne Slavonije – ističe Ivan Plasaj, zamjenik zapovjednika Operativne zone Bjelovar. Dodaje da će ukoliko UNPROFOR ne uspije u svojoj namjeri, postrojbe Operativne zone Bjelovar, odnosno operativnih grupa Pakrac, Posavina i Nova Gradiška, same izbaciti četnike i ostatke Jugoarmije s teritorija Hrvatske. Srpska vojska na području Okučana sprema se također na povlačenje. Ima, međutim, sakrivanja oružja, a prvi čovjek tzv. SAO zapadna Slavonija Veljko Džakula najavljuje organiziranje teritorijalne obrane, iako je to u suprotnosti s mirovnim planom UN. Organizira se i srpska lokalna policija u Okučanima. Na područje Okučana i dalje se naseljava srpsko pučanstvo koje nije iz tog kraja. Dušan Ećimović, ministar informiranja u Vladi tzv. Krajine, najavljuje da će se u zapadnu Slavoniju nakon što UNPROFOR preuzme potpuno odgovornost vratiti 90.000 Srba.
Već tada je postalo jasno da pred zaštitnim snagama UN stoji složena zadaća, jer su srpske samozvane vlasti i dalje na velikosrpskim pozicijama i raznim smicalicama nastoje izigrati planove UNPROFOR-a.
Zapovjedništvo zaštitnih snaga UN priopćava da jer argentinski general Zabala postigao dogovor s predstavnicima Hrvatske vojske i bivše Jugoslavenske armije o povlačenju teškog oružja s područja pod zaštitom. Povlačenje teškog oružja treba se obaviti od 20. lipnja do 5. srpnja.
U sektoru Zapad otvoreno je, i pod kontrolom UNPROFOR-a, sedam službenih prijelaza između slobodnih i okupiranih područja. Nastavak operacije uključuje i potpun odlazak svih pripadnika bivše Jugovojske i ostalih uniformiranih paraformacija izvan granica Hrvatske. Argentinski brigadni general Carlos Maria Zabala, zapovjednik UNPROFOR-a u sektoru Zapad izjavljuje „Naš će zadatak uključiti jačanje slobode kretanja i čuvanja mira te najbolje moguće osiguranje povlačenja snaga u sukobu. Sigurni smo da možemo računati na potpunu podršku vlasti, vojske i pučanstva u obavljanju ovoga važnog zadatka“.
Povlačenje topništva i oklopnih sredstava s novogradiškog bojišta odvija se po planu. Preko Okučana neprijatelj u Bosnu također prebacuje svoje topništvo i oklopnjake. Na zapadnom okupiranom području novogradiške općine plan UNPROFOR-a se realizira, uz povremeno noćno puškaranje iz pješačkog oružja. Nas području Okučana počelo je razoružavanje bivše Jugovojske i drugih oružanih paraformacija. Oklopna sredstva i topništvo neprijatelj je preko mosta na Savi kod Stare i Bosanske Gradiške prebacio preko Save u Bosnu. Dio je usmjeren prema Banjaluci, a dio na sjeverno bosansko-posavsko bojište.
Svakodnevni napadi s područja Motajice na Slavonski Brod i sela u brodskoj Posavini te prijetnje koje su iz Srpca na adresu predsjednika Skupštine općine Nova Gradiška stigle od Miloša Milinčića, predsjednika Skupštine općine Srbac i tamošnjeg čelnika Srpske demokratske stranke , da će se osvetiti na Davoru, selu u novogradiškoj Posavini, ako se rat proširi i na srbačku općinu, imali su za posljedicu evakuiranje iz Davora žena, djece i staraca. Oni su tijekom noći između srijede i četvrtka, 24. i 25. lipnja, smješteni u selima novogradiške i požeške općine, a dio se uputio i prema Zagrebu kod rođaka i prijatelja. Zbog sve većeg gomilanja topova i oklopnih sredstva u bosanskoj Posavini, povučenih iz zapadne Slavonije, pučanstvo u novogradiškoj Posavini i dalje je na oprezu. Iz sigurnosnih razloga 25. lipnja evakuiran je i dio mještana Orubice.
Novogradiščani su se tijekom rata uvjerili uz zlu ćud agresora pa su i oni na oprezu. Ne rade škole i ustanove predškolskog odgoja.
Neprijateljsko topništvo iz Bosne napast će istočni dio novogradiške Posavine. Razorni projektili padat će po šumi Radinje i selima Siče i Batrina. Po planu razoružanja srpskih postrojbi na području Okučana se pješačko oružje sprema u pet skladišta po principu dvojnih ključeva.
Plan demilitarizacije u sektoru Zapad neće biti riješen kako je planirano do 5. srpnja, već nekoliko dana kasnije. Razlog je razoružavanje i udaljavanje izvan granica pod zaštitom UNPROFOR-a paravojnih skupina i tzv. teritorijalne obrane na okupiranom dijelu zapadne Slavonije.
U zapovjedništvu UNPROFOR-a sektora Zapad objašnjavaju da se ne radi ni o kakvom velikom problemu, već jednostavno za posao treba više vremena. Iako će se demilitarizacija obaviti po planu, što znači da će teško oružje i oklopna sredstva biti udaljena od zaštitne zone, a dugo oružje pohranjeno u skladišta, budućnost će pokazati da se pobunjeni zapadnoslavonski Srbi nisu odrekli rata i svojih velikosrpskih ambicija. Srbi, dakako, neće sve oružje staviti pod nadzor zaštitnih snaga UN. Dio će i sakriti.
ŠIRINCI 1992. GODINE
UNPROFOR je došao, „Plave kacige“ – zaštitnici Ujedinjenih naroda probudili su nadu u mir. Prognano hrvatsko pučanstvo iz zapadnog dijela općine Nova Gradiška ponadati će se skorom povratku i obnovi svojih porušenih i spaljenih domova. Stanje se,,međutim, nije bitno izmijenilo. Prognano hrvatsko pučanstvo strpljivo je čekalo na povratak, svakim danom sa sve manje optimizma. Na crti razdvajanja i dalje se povremeno pucalo – i ginulo. Nade u učinkovitost i djelotvornost se splasnule. Sve se češće potvrđivalo da zaštitne snage Un ne mogu ništa protiv zle volje vojnih i civilnih vlasti pobunjenih Srba u Okučanima.
Tek. 1. svibnja 1995. godine oslobađanje okupiranog dijela zapadne Slavonije u svoje ruke će uzeti hrvatske oružane snage.
„Bljesak“ je bio odlučan odgovor Hrvatske države agresorskoj politici. Vojno-redarstvena akcija oružanih snaga i specijalne policije RH počela je 1. svibnja u 5 sati i 21 minut.
Kako bi se izbjegle civilne žrtve i postigao što veći stupanj iznenađenja napad je počeo bez topniče potpore. Drugog dana operacije, nakon pregrupiranja i spajanja snaga izvršen je završni usklađen udar oružanih snaga RH i specijalnih postrojni MUP-a na snage neprijatelje u Okučanima koje su savladane do 13 sati i 20 minuta. Do kraja dana hrvatske snage su izašle na rijeku Savu i osiguravale državnu granicu. Ovom operacijom oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara hrvatskog teritorija i deblokirana autocesta i željeznička pruga koje su središnju Hrvatsku spojile s Slavonijom. Operacija „Bljesak“ bila je u vojnom smislu nastavak uspješnih vojnih operacija „Otkos“ i Orkan 91“ iz 1991. i 1992. godine. U Bljesku su sudjelovale 32 postrojbe oružanih snaga i policije.
Oslobađajući zapadnu Slavoniju poginula su 42 pripadnika oružanih snaga i policije RH.
