Novogradiščani su prije 20 godina Badnjak proveli u podrumima, a tamo su dočekali i Božić. Agresor im nije dao mira i tri dana zaredom sigurnost su morali potražiti u skloništima,
jer je bojno djelovao,ne samo na bojišnici, već i na širem području novogradiške općine. Povremena meta njegovog dalekometnog topništva stalno je bila Nova Gradiška. Sirene su 26. prosinca 1991. godine u 8,40 sati najavile i zračnu opasnost. Neprijateljski zrakoplovi pojavili su se iznad Posavine da bi svoje djelovanje potom proširili iznad bojišta i istočnog dijela općine. Poslije 10 sati bojno su djelovali. Svoj razorni teret ispustili su na Cernik. Stradale su obiteljske kuće. Srpski zrakoplovi napali su i Bukovicu. Prema izvješću iz novogradiške bolnice, jedan civil je poginuo , a jedan je lakše ranjen. U večernjim satima iz haubica, višecjevnih raketnih bacača i tenkovskih topova iz uporišta u Bosni i na središnjem dijelu bojišnice neprijatelj puca po Kovačevcu, Prvči i zapadnom dijelu grada. Opet su najviše stradale obiteljske kuće i gospodarski objekti.
Novogradiščani su u petak 27, prosinca, četvrti dan za redom morali u skloništa. Razlog su bili zrakoplovi srpske vojske koji su nadlijetali bojište, grad i istočni dio općine. Nisu, međutim, bojno djelovali.
Nova Gradiška je u subotu, 28. prosinca 1991. godine, pretrpjela nova velika razaranja. Srpski agresor se još jednom osvetio nad civilima za poraze na bojnom polju, posebno za gubitak Mašićke Šagovine. Bilježe se i nove ljudske žrtve. Četiri osobe su poginule, tri u Novoj Gradiški i jedan u Cerniku. Pet civila je teško ranjeno.Neprijatelj je iznenada napao. Kad se činilo da će dan proći bez napada na grad, oko 19 sati oglasilo se srpsko dalekometno topništvo s bosanske obale Save kod mjesta Bok Jankovac i Bosanski Mačkovac. Iz haubica i višecjevnih bacača raketa do 2o sati na meti su bili šire gradsko područje i prigradska naselja. Kratkotrajno zatišje trajalo je do 21 sat kad jer počeo još je3dan napad koji je trajao do 23 sata.
Naredni dan agresor je napao na svim dijelovima bojišnice. Položaji naše vojske bili su izloženi snažnoj topničkoj vatri. Iz uporišta neprijateljske vojske u Dragaliću, Smrtiću, Širincima napadnute su Poljane, Mašić, Medari i Gornja Trnava. Kombiniranim topničko-tenkovskim i pješačkim napadom iz Donjih Bogićevaca napadnute su Gorice. Naši borci uzvratili su vatrom i odbili napad. Bojno su djelovali i borbeni zrakoplovi Banjalučkog korpusa. Raketirali su položaje naših boraca u Cerničkoj Šagovini. Jedan naš borac je poginuo, a jedan je ranjen.
Na cijeloj bojišnici, od Save na jugu do Psunja na sjeveru, naši su branitelji odbijali sve napade, čvrsto držali crtu bojišnice i ali imali i stalnu inicijativu s namjerom da neprijatelja, nakon Mašičke Šagovine potisnu dalje prema Okučanima. Daljnji tijek događanja na jednoj od najznačajnijih bojišnica u Hrvatskoj pokazati će da neprijatelj, ne samo da nije uspio probiti našu obranu i osvojiti Novu Gradišku, već da je došao u situaciju da brani svoje položaje. Zato su i učestali napadi na Novu Gradišku i civile, kako bi se izazvala panika među stanovništvom i na taj način oslabile napadne akcije naše vojske. Iako je zapovjedništvo neprijateljske vojske znalo kakvo je stanje na bojišnici i da iz napadnih moraju poduzimati obrambene aktivnosti, o tome se nije obavještavalo srpsko stanovništvo.
Kako se doznalo od četnika i srpskih rezervista koje je zarobila naša vojska te iz razgovora zapovjedništva srpske vojske preko radio-veze, srpska vojska, uključujući tu i niži zapovjednički kadar, ne zna za pravo stanje na zapadnoslavonskom bojištu pa tako ni na novogradiškoj bojišnici. Činjenicu da je Hrvatska vojska istjerala četnike iz Mašičke Šagovine i dijela Trnave ne objavljuje se u informativnim emisijama radio-postaja Bosanska Gradiška i Banja Luka, koje se slušaju na okučanskom području , pa je srpsko pučanstvo i dalje u zabludi. Istina se ipak ne može skriti. O stanju na bojištu i podređenom pčoložaju u koji je došla srpska vojska najuvjerljivije govore zbjegovi srpskog pučanstva s Psunja i Papuka, koje se preko Okučana odlazi u Bosnu.
U zapovjedništvu Hrvatske vojske u Novoj Gradiški sve je spremno za akciju oslobađanja Širinaca čime će neprijatelju biti zadan još jedan udarac i oduzet iznimno značajno uporište i položaj na tom dijelu bojišnice.
