NOVA GRADIŠKA, 10 veljače 2011. – Ne prestaju aktualne priče i suprotstavljanje stavova o komunističkim zločinima izazvani najavom ministra Karamanka da se kreće u istrage. Ministar je iznio šokantne podatke o više od 700 evidentiranih grobnica koje je evidentirala policija, a u kojima je zakopan oko 90.000 žrtava partizansko-
komunističkog zločina počinjenih tijekom ili poslije Drugog svjetskog rata. Ne znamo nalaze li se među tim grobnicama i one na području grada Nove Gradiške i okolice u kojima su uglavnom žrtve zločina počinjenih poslije Drugog svjetskog rata. Do sada nisu ekshumirane i za zločine nitko nije odgovarao. Novagra.hr donosi nekoliko izjava na ovu temu koja je digla dosta prašine, za koju neki kažu da dolazi prekasno, ali ne toliko da se zločinci procesuiraju, a dugi da se radi o političkoj predizbornoj hajci i odvraćanja pažnje od problema u kojima se država nalazi. Donosimo i saznanja o grobnicama u Novoj Gradiški i događanjima nakon što je završio Drugi svjetski rat. Iako imamo izjave i imena aktera tih događanja nećemo ih objaviti. Ako dođe do istraga neka to čine nadležne državne institucije. Kada je 2007. godine na Vrebinom brdu postavljen spomen križ za žrtve rečeno je da se postavlja bez prozivanja na mržnju i osvetu, a da ga podižu potomci partizana i ustaša.
HEBRANG – Pozdravljam ministrovu najavu, ali ona kasni 20 godina. A jasno je i zašto kasnimo: čekali smo da biologija učini svoje. Sve postkomunističke zemlje provele su istrage o komunističkim zločinima i osudile ih, a mi nažalost spavamo. Čak ni minimum, poput Zakona o obilježavanju poslijeratnih komunističkih zločina, još nismo uspjeli donijeti u Saboru – ocijenio je Andrija Hebrang najavu ministra Karamarka da kreće u obračun s komunističkim zločincima. Bivši predsjednik Stjepan Mesić “priznaje Karamarku – i kao gospodinu i kao ministru – pravo da ima svoje mišljenje, pa i svoje opsesije”.
MESIĆ – No, ono što je opsesija gospodina Karamarka ne smije ni u kakvim okolnostima postati opsesija ministra Karamarka, a još manje državna politika. Govoriti paušalno o komunističkim zločinima, kao što on čini, nije ništa drugo do jeftini i unaprijed na neuspjeh osuđeni pokušaj kompromitiranja jedne ideje i ideologije, zbog toga što su pojedinci koji su se u nju zaklinjali doista počinili (i) zločine – kaže Mesić i podvlači da “niti se Domovinski rat smije kompromitirati zbog toga što je nedvojbeno bilo zločina i na hrvatskoj strani”.
– Nije potrebno da ministar Karamarko sada proglašava vrijeme kada će se govoriti o komunističkim zločinima. Napokon, što se revizije povijesti tiče, ministar griješi: nitko normalan toga se ne boji, ali svatko normalan to najoštrije osuđuje i odbacuje. Nacifašizam je bio zločin i taj je zločinački poredak izgubio rat. Antifašizam je pobijedio i na njegovim je temeljima sazdana današnja Europa, pa i RH. To je istina, a sve je drugo revizija povijesti – kaže Mesić.
MANOLIĆ – I partizan Josip Manolić tvrdi da je Karamarko iskočio iz svoje policijske uloge i preuzeo političku. – Nije mi jasno zašto je ministar Karamarko prihvatio ulogu koja pokazuje da je spreman izvršavati političke odluke i da je policija još uvijek u rukama vlasti. Čemu služi ova najava? Zar se zaboravlja da je predsjednik Tuđman izveo pomirbu. Neka se postkomunistički zločini raščiste, ali ovo sliči na predizbornu akciju – misli Manolić.
SVJEDOČENJE POLITIČKOG ZATVORENIKA SLAVKA STOKIĆA – POVIJEST ZLOČINA U NOVOJ GRADIŠKI OD 1945. DO 1947. GODINE
Po dolasku partizana i komunista u naš grad došli su tada nama nepoznati ljudi, koji su odmah uspostavili OZN-u i KOS, kako bi mogli djelovati i privoditi građane (navodi imena). Oni su počeli vladati našim gradom. Odmah u početku su pokazali svu svoju bahatost. Uzeli su sve do čega su dolazili, prvo kuće i stanove, a posebice hranu. Ne samo da su uživali u onome što su otimali, nego su činili i neviđene pokolje po gradu i okolici. Tada su na vlasti bili i Hrvati (navodi imena), koji su morali spriječiti komuniste u njihovim nedjelima. Nisu ništa učinili ( imamo i drugačije svjedočenje za jednog od njih), da bi spasili svoje sugrađane od pridošlih koljača. Jesu li bili nemoćni ili su šutke prelazili preko njihovih nedjela.
Uništavaju 1945. godine Lobinu pivovaru (navodi ime), ubijaju hrvatske vojnike i bacaju u dva bunara. Kada su ih napunili zabetonirali su ih. Bunari se nalaze na sredini danas nogometnog igrališta u Novoj Gradiški.
Taj isti čovjek 1945. Godine traži da se iz logora u tada Slavonskoj Požegi pošalje 5.000 hrvatskih vojnika u potkozarje, Nad njima je izvršen neviđen zločin. Ubijani su tri dana i noći. Tražili su komunisti da se izvrši osveta za Kozaru iz 1942. Godine.
Slavko Stokić
Ubrzo, 1945. godine zarobljavaju poveći grupu od 400 mladića u dobi od 18 do 20 godina koji su bili u hrvatskoj vojsci. Zatočili su ih i ogradili žicom na Urijama. Otuda su ih noću sprovodili ijedan podrum u blizini naselja Mala. Tu su ih mučili i iste noći odvozili vezane u bunkere koji su se protezali od Cernika pa sve do male i bolnice. Tu asu ih ubijali i zakopavali. Tu su ubijali i civile koje su odvodili iz kuća po okolici grada i sela. Bilo je tu mladića sedamnaestogodišnjaka s očevima. Ne zna se do danas koliki je broj ubijenih Hrvata u tim bunkerima.
Isto tako kod rampe u Prvči, oko sto metara uz prugu, ubijeno je 180 domobrana. Između Nove Gradiške i sela Mašić ubijena je poveća grupa domobrana i bačena u bunar. Tu su viđeni koljači, koji i danas žive u okolici Nove Gradiške (izjava od prije sedam godina).
Isto tako na Slavči je umorena veća grupa od 300 hrvatskih vojnika. Zna se da je na vojnoj streljani u Mašiću ubijeno 48 civila, iza streljane spaljeno je i umoreno oko 80 domobrana.
Spomen obilježje na Vrebinom brdu
Na nekadašnjem rasadniku voćaka, udaljenom nekoliko stotina metara od pravoslavnog groblja, umorena je velika grupa domobrana.
Na pravoslavnom groblju uz ogradu do ceste ubijena je velika grupa njemačkih vojnika. U Okučanima u Vinogradskoj ulici, pri kraju ulice lijevo, u jednoj šumici također je ubijena poveća grupa njemačkih vojnika.
U Prvči gdje su naseljeni Romi pokopano je 28 domobrana. U selu Rešetari, pod Lazićevim vinogradima pokopani su hrvatski civili. Isto tako poveća grupa Hrvata civila ubijena je kod potoka Rešetarica. Tamo je jedan otac koji je imao sina starog 17 godina u stroju za strijeljanje molio da ga poštede. Sve su ih strijeljali pa i njega.
Pružni prijelaz u Prvči
Jedna poveća grupa civila je pogubljena kod Šumetlice u blizini Strmca. Kroz grad su provedeni Beba Piškur, Josip Dragić i Slavko Lasović ( navodi tko ih je vodio). Streljani su kod pilane, a potom pokopani na mjestu zvanom mrcilište. Nakon osam godina dozvolili su obiteljima da ih pokopaju na gradskom groblju i to u jednu raku.
Iz zatvora u Novoj Gradiški, gdje su bili zatočeni, izvedeni su na strijeljanje 1945. godine Tihomir Krišković iz Starog Petrovog Sela, Slavko Gomerić iz Davora, Ivica Đaković iz Prvče,Vinko Češić iz Rešetara, Stjepan Klobučar (Jure) iz Nove Gradiške i Ivan Baranac iz Nove Gradiške.
Sve do 1947. godine trajali su ti zločini. Ljudi su bili hapšeni, odvođeni i strijeljani bez suda i pravde i bez mogućnosti da se brane.
Dio je to iskaza Slavka Stokića iz 2001. godine.
Igralište NK “Sloga”
VREBINO BRDO – JEDINO MJESTO GDJE JE OBILJEŽEN KOMUNISTIČKI ZLOČIN
Križ za žrtve križnog puta i komunističkog režima, svjedočenje o zločinu bez mržnje i osvete
Na Vrebinom brdu podignut je u svibnju 2007. godine križ za žrtve križnog puta koje su na tom mjestu ubijene i pokopane. Prema kazivanju Slavka Stokića, bivšeg političkog zatvorenika, smatra se da je na novogradiškom području bilo između 3.500 i 4.000 žrtava ubijenih nakon 1945. Godine, a osim na Vrebinom brdu masovnih grobnica komunističkog režima ima na igralištu NK „Sloga, kod naselja Mala i u Mašiću.
Organizatori
Inicijativu da se križ podigne pokrenuli su Mjesni odbor Ljudevita Gaja, Udruga Hrvatski domobran, Bratovština Pax dei populi, Štovatelji križnog puta i poraća i Društvo političkih zatvorenika. Postavljanje križa organizirali Franjo Šmer, Željko Pevec, Mato Modrić i Slavko Stokić. Križ je posvetio fra Ilija Stipić, a o stradanjima velikog broja ljudi govorio je sudionik križnog puta Franjo Šmer, predsjednik Udruge hrvatski domobran.
KLIKNITE NA SLIKU!
Potomci
– Križ je podignut svim žrtvama 2. svjetskog rata bez obzira jesu li ih počinili pripadnici vojske NDH ili partizani. Dogovorili smo se da na Vrebinom brdu napravimo postaju križnog puta. Rekli smo da neće biti nikakvih prozivanja na osvetu jer jedino s ljubavlju i razumijevanjem možemo ići naprijed i širiti mir. Križ su podigli i uredili okoliš potomci partizana i ljudi koji su završili u Jasenovcu jer su spašavali Židove i oni čiju su preci stradali od partizana – kazao je tada Mato Modrić.
Godine 2004. u Novoj Gradiški je po prvi puta obilježeno stradavanje nedužnih žrtava komunističke vlasti nakon 1945. godine s novogradiškog područja. Uz sudionike tih događanja inicijativu su pokrenuli i hrvatski branitelji. Vijenci su položeni i svijeće zapaljene na mjestima masovnih grobnica u Novoj Gradiški i okolici. Održana je komemoraciji i služena sveta misa zadušnica.
Na mjestu gdje su pokopane godinama zatajivane žrtve križnog puta i komunističkog režima, najavljena je tada izgradnja spomenika žrtvama i Kapelici hrvatskih mučenika. Na Vrebinom brdu najavljen je u dogovoru s Hrvatskim šumama urediti spomen park koji bi bio i najbliže izletište za Novogradiščane. Prošlo je četiri godine, a od tih najava nema ništa.
KLIKNITE NA SLIKU!
