NOVA GRADIŠKA, 11. siječanj 2011.– Sudski sporovi koji se vode nad preostalom imovinom Mercisa, nekada najvećeg novogradiškog trgovačkog poduzeća, zaustavili su stečajni postupak koji traje već deset godina.
Kada se sporovi okončaju i proda upravna zgrada u ulici Karla Dijenješa, a podmire vjerovnici, još će jedna tvrtka završiti u ropotarnici propalog novogradiškog gospodarstva.
-Tek kad se okončaju sudski sporovi na Trgovačkom sudu će se moći donijeti rješenje i oglasiti prodaju upravne zgrade. Predlagao sam, a stečajni sudac nije prihvatio, da se zgrada proda, a novac deponira, a kada se sudski sporovi okončaju podijeli vjerovnicima. Dodatni problem je u tome što se na tu nekretninu obračunavaju i terete ju razne obveze, od komunalne naknade i spomeničke rente do vodoprivredne i drugih naknada – kaže stečajni upravitelj Jozo Perić.
Podsjetimo. Stečaj nad Mercisom pokrenut je 25. lipnja 2002. godine. Trgovački sud uvažio je zahtjeve dijela radnika, Karlovačke pivovare i Kraša. Osnovni razlozi za otvaranje stečaja bili su nelikvidnost i prezaduženost. Žiro račun Mercisa bio je u blokadi od ožujka 2001. godine, a godinu dana kasnije, uoči otvaranja stečajnog postupka, iznos blokade iznosi je 3,7 milijuna kuna, a ukupna dugovanja oko 10 milijuna kuna.
Vjerovalo se tada da se Mercis kroz stečaj može konsolidirati i nastaviti s poslovanje jer je njegova knjigovodstvena vrijednost iznosila 16,7 milijuna kuna. Broj radnika smanjen je s 141 na 67, a poslovanje je racionalizirano. Nije to, međutim, bilo dovoljno jer se Mercis nije mogao nositi s nadolazećom konkurencijom trgovačkih lanaca. Svi su radnici završili na Zavodu za zapošljavanje i stavljen je ključ u bravu trgovačkog poduzeća koje je desetljećima, najprije kao Trgopromet, a potom Gradiščanka, robama široke potrošnje opskrbljivao stanovništvo novogradiškog kraja u kome su bila rijetka mjesta gdje nije bilo prodavaonice.
Mercis je u ratu pretrpio velike štete, koje mu nitko nije nadoknadio. Velike ratne štete nastale su ponajprije zbog robe koja je ostala u prodavaonicama na okupiranom okučanskom području, a koja je morala biti plaćena dobavljačima. Treba dodati da je Mercis iz svojih prodavaonica za potrebe rata dao sve što je bilo potrebno. Ratno okruženje, neriješen problem viška radnika, te stara i demodirana roba odveli su Mercis na put u likvidaciju.
