NOVA GRADIŠKA, 6. travanja 2011. – Na stočnoj tržinici prošle su se subote svinje mogle izbrojati na prste jedne ruke. Ni to se nije prodalo. Tovljenika nije ni bilo, a prasce nitko i ne traži jer se, uz cijenu kuluruza nikome ne isplati toviti svinje. Svinjci su prazni, a samo rijetki, i to oni koji imaju svoju hranu, drže svinje. S druge strane ponuda mesa u
mesnicama je dobra, a u akcijama koje nude mesari, svinjetina se može čak i jeftino kupiti.
– Svinjogojstvo je došlo na jako niske grane jer svinja gotovo da i nemamo. Krmače su sve poklane i nema matičnog jata. Na ovu cijenu stočne hrane, koja j drastično porasla u odnosu na cijenu mesa, ne ispati se imati svinje. Iako su uvijek bili sezonski padovi i usponi, a skupa hrana davala jeftino meso, ove je godine međutim taj srazmjer otišao daleko više od očekivanja tako da se stoka po ovoj cijeni kukuruza ne ispalti hranit – kaže Josip Čaić, vlasnik Agroprodukta iz Vrbja koji u svom sastavu ima tvornicu stočne hrane i tovilište svinja, pa se za njega može reći da je dobar poznavatelj stanja u svinjogojstvu.
– Čudna je trenutno situacija. Svinja na tržištu nema, ali im ni cijena ne raste. Ona stagnira i kreće se između 8,80 do 9,20 kuna za kilogram. Cijena je to s kojom se ne može rentabilno poslovati. Moja je procijena da se u Hrvatsku uvozi oko 70 posto potreba svinjskog mesa. Pretpostavljam da je uvozno meso još jeftinije i da se zato uvozi. Ono dirigira cijenu mesa u mesnicama – kaže Čaić.
Na farmi Agroprodukta proizvodnja tovljenika je smanjena za četiri puta. Imali su u turnusu između 4 i 5 tisuća, a sada samo 1500 do 2000 svinja i ne planira se proširenje. Razlog je u cijeni kukuruza od 1,5 kuna s kojom se ne isplati toviti svinje.
Najtragičnije za svinjogojstvo je nedostatak matičnog stada. Ako se i promijeni stanje na tržištu stočne hrabne i svinja u korist svinjogojaca trebati će vremena da se svinjci opet napune. Možda ćemo i taj problem, kao i druge riješiti ulaskom u Europu, jer tamo ima i svinja i krmača pa ćemo ih uvesti u nedostatku domaćih. Ili ćemo prazne svinjce, u „poticanju“ svega i svačega ruralnog, strancima pokazivati kao autohtonu starinu.
