Vrijed želuca ili dvanaestnika,latinski ulcus ventrticuli ili ulcus duodeni su nazivi koji ukazuju na oštećenu sluznicu u želucu ili u crijevima kao ČIR.
Govoreći o ulkusnoj bolesti, kako se danas naziva čir u probavnom, traktu treba se
sjetiti onih dana kada se zbog primjene raznih teorija u liječenju takvih promjena koristilo veliki broj lijekova, najčešće neučinkovitih. Uz takve lijekove predlagalo se bolesnicima mnogo zabrana,posebnih mjera u načinu života ili bezbroj „dijeta“ s manjim ili većim učinkom,a najčešće bez uspjeha ili izlječenja i ponovnim javljanjem istih poteškoća.
Svakog proljeća i u jesen liječničke ordinacije kao i bolnički internistički i kirurški odjeli bili su prepuni „ulkusnim“ bolesnicima. Unatoč liječenju događale su se brojne komplikacije zbog prodora čira kroz stjenku organa u trbušnu šupljinu,nazvani “pucanje čira“ili prodorom u susjedne organe, krvarenja ili čak iskrvarenja. Sve je to bilo praćeno s mnogo boli i patnji posebice po noći u takvih bolesnika s čirom. Predlagalo se uzimati šalicu mlijeka svaka četiri sata,a to je bila pogreška jer je mlijeko pojačavalo lučenje želučane kiseline. Stalno su proizvodili brojne lijekove kao: rotor, ulter, bizmut u obliku mlijeka, probantine, gefarnil, venter, fosfalugel, suklarfat kao i brojni „antacidi“kao i sredstva za smanjivanje postojeće kiseline u želucu počevši s bikarbonom sodom, aluminijskim i magnezijskim antacidima,alka selzerom pa sve do gastala koji se nepravilno upotrebljavao. Gastal se mora uzeti jedan sat prije jela ili tri sata iza jela,da bi neutralizirao višak želučane kiseline. Mnogi ovakvi lijekovi pali su danas u zaborav i više se ne proizvode, a tako veliki broj ukazuje da nisu bili korisni izuzevši pojedine slučajeve.
Kirurzi su nakon neuspjelog liječenja lijekovima učestalo operirali raznim varijacijama operacija. S prekidanjem živca vagusa-vagotomijom ili bez nje s ciljem manjeg lučenja želučane kiseline koja prelazeći u crijevo stvara i tamo čir.Te su operacija nazivane Bilroth I ili Bilroth II s modifikacijama resekcije, to jest odrezivanja 2/3 želuca. Zašto su vršili masovno takve operacije,ako je druga terapija zatajila? Veća količina kiseline u želucu,može izazvati „grizlicu“, kako je narod nazivao čir,a prelaskom u crijevo isto tako i tamo stvarala čir, li nekoliko čireva, Praksa je pokazala,kada se odreže jedna trećina želuca onda je čir u dvanaestom crijevu (duodenumu) sam zacijelio.Tako se proizvodilo u neku ruku invalide s tjelesnim oštećenjima. Uz to crpio se želučani sok iz želuca ili crijeva sondama, kao vrlo neugodni postupak, a danas je sve to medicinski anakronizam,bacanje novca i gubljenje vremena uz maltretiranje bolesnika. Interesantno je da je u prošlosti bilo oduševljenja za svaku vrstu liječenja.Takve operacije izazivale su i druge probleme zbog brzog prolaza hrane kroz sada samo jednu trećinu želudca,pojava proljeva,i promjene u krvi kao manjak željeza i B12 vitamina kao anemiju.
Veće dostignuće u liječenju čira je učinjeno prije 35. godina otkrićem antisecretolitika nazvani BLOKATORI H2 RECEPTORA, koji smanjuju izlučivanje kiseline,koja nagriza sluznicu želuca ili dvanaestog crijeva, različitim tvorničkim imenima kao cimetidin,ranisan, ranital, famotidin, napredna IV skupina lijekova za liječenje čira,koji su i u manjoj dozi i bez inter-reakcije s drugim lijekovima bili 30 do 60 puta jači od prvih lijekova. I nakon takvog liječenja u nekih bolesnika čir je i dalje nastajao ili se ponovno stvarao,ali je ipak bio značajan napredak.
Pokazalo se da svi navedeni lijekovi ne mogu izliječiti sve slučajeva ulkusne bolest, koja zahvaća ljude u najproduktivnijoj dobi,isključuju ih iz posla i poskupljuju liječenje. Prestale su sve sumnje u liječenje ulkusne bolesti poslije X gastroenterologijskog Kongresa u Los Agelesu 1994.godine kada je HELICOBACTER PYLORI prihvaćen kao uzročnik čira i od Svjetske zdravstvene organizacije. Helicobacter se od tada smatra uzročnikom akutne i kronične upale-katara (gastritisa) sluznice želuca i crijeva, ali i da je kancerogen-uzročnik raka. Već 18 godina postignut je međunarodni konsenzus za provođenje liječenja čira u svim zemljama na isti način!U Hrvatskoj je osnovan referenti Centar Ministarstva zdravlja u bolnici „Merkur“ u Zagrebu za infekcije helikobacter pilorusom.
Domaćin Helicobactera je čovjek, ali ga mogu prenositi iz sline neke životinje,mačke, psi i druge. Još prije, godinama prije znalo se za helikobacter ali se smatralo da ne može obitavati u želucu zbog jake klorovodonične kiseline pa se nije reagiralo. Istina je da neke osobe imaju helicobacter u sebi, ali nemaju nikakvih poteškoća. Helicobacter pilori ima oblik kao banana,a na jednom svom kraju nekolika trakica kao rep,da brzo prođe kroz sluz želuca i prodre u stjenku i tako ne reagira na kiselinu koja je u želucu, kao da ga je sotona osposobila. Pronađen je u Egipatskim mumijama od prije 4000 godina.Tamo izlučuje oko sebe ureazu i stvara povoljan mikro okoliš za svoju kolonizaciju,pa se u takve osobe kiselina izlučuje 3 puta više kod čira u želucu, a 6 puta više kod čira u duodenumu. Prije se govorilo da nema čira bez kiseline. Sada se govori da nema čira bez helikobactera! Ulcus je BAKTERIJSKA bolest!
Međutim,treba kazati da se čir može dobiti i upotrebom takozvanih anti reumatskih lijekova zbog bolova u zglobovima i mišićima! Takav čir nestaje prestankom uzimanja takvih lijekova.
Vrlo je važno postaviti točnu dijagnozu uzimanjem podataka od bolesnika o njegovim patnjama i uporabi lijekova,prije standardnog liječenja. Dobri podaci o početku smetnji, je li bol prisutna prije ili nakon jela,koliko traje kada počinju smetnje prema godišnjem dobu i djelu dana i.t.d. Čir na želucu se ponaša kao da je to druga bolest prema čiru na duodenumu. Na želucu čir brže nastaje, ali i brže nestaje,ponekad spontano.U duodenumu je kronična bolest.Danas je čir na želucu u manjem broju,dok je u duodenumu češći i u porastu.
Jedina i točna dijagnoza se postavlja gastroskopijom. Tom prilikom uzima se i uzorak sluznice za histološku analizu i nalaz ima li ili nema uzročnika helicobacter pylori.
Helicobavter se može orijentacijski dokazati i iz krvi ili stolice.
Nakon točne dijagnoze defekta sluznice i dokaza HP provodi se liječenje s 3 vrste lijekova kroz 7 dana od kojih je jedan antibiotik, drugi koji sprječava izlučivanje kiseline, a treći neutralizira kiselinu. Nakon toga se nastavlja uzimanje Contrtoloca kroz još nekoliko tjedana.
Ukoliko tegobe nisu nestale ponavljaju se pretrage. Nalaz HP iz krvi ostaje pozitivan do godinu dana iako nema više bakterije u želucu,pa tu pretragu ne treba ponavljati dok taj rok nije prošao. Dijete se više ne predlažu,kao ni operacije, jer nema dva ista želuca u ljudi, pa se sugerira birati onu vrstu namirnica i način prehrane, koja nakon jele ne prouzrokuje tegobe i smetnje. Potrebno je smanjiti ili prestati s pušenjem, manje oštrih začina i alkohola,čak i ako nema čira.
Za 24.04.2913.
Piše: mr. sc. Dragoljub Kocič,
dr.med.internist-emeritus
