ALZHEIMEROVA BOLEST-GLOBALNA EPIDEMIJA

834 0

Piše: Krunoslav Ravlić Opća bolnica Nova Gradiška, voditelj Psihijatrijskog odjela

Svjetski dan posvećen Alzheimerovoj bolesti je 21. rujan.Na taj dan organizacije i stručna društva iz cijelog svijeta ujedinjuju svoj napor za jačanje i podizanje svijesti na globalnoj razini o bolesti koja je još uvijek nezaustavljiva i neizliječiva.

Alzheimerova demencija, AD ( ili demencija Alzheimerovog tipa, DAT) je progresivna, degenerativna bolest mozga koja se obično javlja u sedmoj deceniji ili kasnijoj životnoj dobi,koja oštećuje moždane stanice(neurone) i njihove veze u kori mozga što dovodi do značajnog gubitka moždane mase(atrofija).Najdominantnija oštećenja se javljaju u dijelovima mozga koji kontroliraju pamćenje, prepoznavanje, govor.Kao posljedica javalja se progresivno oštećenje kognitivnih (spoznajnih) funkcija, udruženih sa promjenom ličnosti, intelektualnim propadanjem,što dovodi oboljelu osobu do nemogućnosti zadovoljavanja osnovnih socijalnih,moralnih, etičkih i radnih obveza.

Alzheimerova demencija je najčeći tip demencije( 60-80%).Druga po učestalosti je vaskularna demencija ( promjene na mozgu uvjetovane smetnjama moždane cirkulacije).Ovaj tip demencije javlja se u oko 20% slučajeva.Ostalo su druge demencije(Parkinsonova bolest i dr ). Smatra se da preko 50 čimbenika mogu biti uzroci demencije.Premda AD nije prirodni dio starenja, rizik da osoba oboli od AD raste sa godinama. Bolest je dobila ima po njemačkom psihijatru i neuropatologu Aloisu Alzheimeru (1864-1915.). On je 1906. godine prvi oposao i objavio slučaj „senilne demencije „ kod 51 godišnje bolesnice Auguste Deter koja je primljena u bolnicu zbog dezorijentacije, oštećenja pamćenja, smetnji govora i halucinacija. Nakon smrti obdukcijom je nađena atrofija moždane kore, a patohistološki takozvani „senilni plakovi“,

što je tipično za ovu bolest.Pojavnost je veća kod žena ( žene duže žive). Bolest se javlja kod svih etničkih skupina, kod različitih i socijalnih i ekonomnskih slojeva i kod osoba različitih intelektualnih statusa.

AD je globalno zdravstveni, socijalni i ekonomski problem.Procjenjuje se da preko 30 milijuna ljudi u svijetu boluje od AD.Godišnje se u svijetu otkrije oko 4 milijuna novih „slučajeva“.Prognoze su da će se svakih 20 godina broj oboljelih udvostručiti i da će 2050. godine u svijetu biti preko 100 milijuna oboljelih. Smatra se da u našoj zemlji ima oko 80 tisuća oboljelih od Alzheimerove demencije. Veliki broj rođenih 1946-1964. provest će svoje umirovljeničke dane kao osobe sa AD ili će pak biti njegovatelji oboljelih od Alzheimerove demencije. Svjetski dan posvećen oboljelim od AD je 21. rujan.Na taj dan organizacije, i udruge iz cijelog svijeta ujedinjuju svoj napor za podizanje svijesti na globalnoj razini, o bolesti koja je još uvijek nezaustavljiva i neizlječiva.

Prvi znakovi bolesti su zaboravljivost.Međutim treba znati da zaboravljivost nije uvijek znak bolesti.Ako se ne pogoršava tijekom godine dana i ne dovodi do smetnji u svakodnevnom životu, vjerojatno se ne radi o AD.Međutim, moguće su i česte greške kad prve simptome i znakove poistovjećujemo sa starošću, što rezultira sa nepravovremenim prepoznavanjem bolesti,a samim tim gubi se prilika za blagovremenu primjenu terapije kaj je najučinkovitija u ranoj fazi bolesti.

Alzheimerova demencija ima progresivan tijek u tri stadija

Rani (blagi, ili početni) stadij: oštećeno je pamćenje i sjećanje za svježe događaje, oštećena je orijentacija u prostoru, oboljeli teško pronalaze adekvatne riječi u komunikaciji, teškoće sa baratanjem novcem,teškoće sa vožnjom automobila

Umjereni(srednji) stadij: smetnje govora se pogoršavaju, otežano se skrbi o sebi(problem sa oblačenjem, održavanjem higijene, kontroliranje fizioloških potreba, gubitak naučenih vještina ( npr. kuhanje) sumnjičavost,agresivnost,lutanje i nemogućnost da se vrate doma.

Kasni ( teški) stadij :oboljeli ne prepoznaje niti svoje najbliže, govor je nerazumljiv, ne kontrolira stolicu niti mokrenja, nepokretan, mogu s ejaviti epileptički napadaji.

Kognitivne(spoznajne) smetnje su dominantne kod AD i kod drugih demencija.Osim navedenih kod oboljelih imamo i promjene u ponašanju u koje spadaju promjene raspoloženja,tjeskobnost, agresivnost, uznemirenost, iritabilnost, nepredvidivo i impulzivno reagiranje, smetnje sna, lutanje od kuće, sumanute ideje, halucinacije, socijalno neprihvatljivi (seksualni) ispadi.

Kada govorimo o Alzheimerovoj demenciji, rana dijagnostika je važna za njenu uspješnu kontrolu i usporenje progresije bolesti.Ipak treba znati da ne postoji poseban i jedinstven test kojim se može otkriti ova bolest.Jedino nakon autopsije moguće je sa sigurnoću reći da li je netko bolovao i umro od AD.

Dijagnoza svih demencija pa samim tim i AD donosi se na osnovu podataka koji se dobiju od bolesnika u ranom stadiju bolesti , ili od njegovih bližnjih. Dijagnoza AD podrazumjeva i somatski ( tjelesni) pregled te laboratrorijske analize krvi koje neće potvrditi Alzheimerovu demenciju, ali patološki nalazi mogu upućivati na neku od rugih demencija..Potreban je neurološki-psihijatrijski pregled, te dopunska neuroradiološka obrada (CT mozga, magnetna rezonacija mozga, PET, ultrazvučni pregled krvnih žila vrata i mozga).

U dijagnozi AD koriste se testovi mentalnog stanja kojima se procjenjuje pamćenje, sposobnost rješavanja jednostavnih zadataka i druge mentalne sposobnosti.

Najpoznatiji i najjednostavniji je test Mini mental test (MMSE) .Test se sastoji od pitanja koja obuhvaćaju svakodnevnu mentalnu aktivnost.Maksimalan broj na MMSe-u je 30 bodova.Broj bodova manji od 10 upućuje na tešku demenciju, 10-19 bodova na umjerenu, a 20-26 bodova na početnu ili blagu demenciju.

Osim NMSE koristi se i Mini –cog test.(test se sastoji od dva zadatka:1. zapamtiti tri svakodnevne stvari i nakon nekoliko minuta ih navesti, 2.Crtanje sata koji ima označene brojke i pokazujevrijeme na 11 sati i 10 minutaOvi testovi nisu specifični za AD nego se koriste u dijagnostici demencija drugog uzroka.

Rezultati ovih testova dat će nam putokaz za potrebu daljnje dijagnostike i liječenja.

Lijekovi (antidementivi) ne mogu izliječiti ovu bolest, ali mogu usporiti i za neko vrijeme odložiti napredovanje bolesti. U svijetu postoje pet registriranih antidementiva (donepezil, rivastigmin, mementin,galantamin, tacrin).U našoj zemlji registrirani su donepezil, memantin i rivastigmin .

Donepezil djeluje tako da povećava razinu acetilkolina u mozgu.Koriste se u blagoj i umjerenoj formi AD, Rivastigmin se takođe koristi za liječenje blagog i umjernog oblika bolesti.Ova dva lijeka povećavaju količinu acetilkolina u mozgu, a acetilkolin je povezan sa učenjem i pamćenjem i kod oboljelih od AD je u deficitu.

Memantin (NMDA antagonist) štiti mozak od pretjerane koncentracije glutamata.Koristi se u uznapredovaloj i teškoj formi Alzheimerove demencije. Kod teških formi moguće je i kombinacija memantina i donepezila.

Kod oboljelih od AD su česte promjene raspoloženja,a u uznapredovalom stadiju i nemir, sumanute ideje i halucinacije.Uvode se antidepresivi iz skupine inhibitora ponovne pohrane serotonina,(sertralin, paroksetin,escitalopram), a za agitaciju, agresiju i halucinacije koristimo tkzv nove ili atipične antipsihotike (risperidon, olanzapin, kvetiapin).

Još uvijek je nedovoljna evidencija učinkovitosti drugih supstancija za liječenje demencije (ginkgo biloba,minerali, antioksidansi, nesteroidni antiinflamatorni lijekovi, Vitamin E, lijekovi koji snižavaju kolesterol u krvi itd.)

Cilj medikamnetozne terapije je poboljšati memoriju, povećati samostalnost, smanjiti psihijatrijske simptome, usporiti progresiju bolesti,odgoditi početak bolesti

Neliječeni bolesnici imaju u početku 4 hospitalizacije godišnje, a liječeni 2 hospitalizacije.

Liječenjem medikamentima produžavamo fazu samostalnosti ili djelomične samostalnosti.

Time odgađamo smještaj u ustanove trajne skrbi i njege( kronični psihijatrijski odjeli, psihogerijatrijski odjeli, domovi za stare i bolesne, centri za palijativnu skrb) a to ima i svoju ekonomsku reperkusiju.Osim uzimanja lijekova bitne su i primjene drugih mjera koje mogu pomoći oboljelom(adekvatna prehrana, unošenje tekućine,redoviti izbalansirani obroci,liječenje pridruženih tjelesnih bolesti,prilagođavanje stambenog prostora što omogućava da se oboljeli što duže skrbi o sebi, što duže održavanje socijalnih kontakata i ranijih ktivnosti.U terminalnom stadiju bolesti provode se mjere po principima palijativne skrbi.

Obitelji koji su do juče imale voljenog i zdravog čovjeka teško doživljavaju njegovu regresiju u tišini, ili pak iznenadnu agresivnost .Zbog toga je obitelji potrebna velika investicija energije , volje i ljubavi da bi sve zahtjevne radnje obavljali u domu oboljelog, što je moguće duže.Kod nas ne postoje specijalizirane ustanove koje bi prihvatili oboljele od AD i pružile im adekvatan smještaj i skrb za duži period, te oboljeli ostaje u krugu obitelji do kraja.

Lijek za učinkovito liječenje i izliječenje AD još uvijek ne postoji.Ako se u budućnosti i pojavi lijek koji prekida tijek bolesti, oštećene živčane stanice u mozgu se više ne mogu oporaviti i regnereirati.

Stoga se velika pažnja stručno znanstvene javosti usmjerava istraživanjima o prevenciji AD.Nažalost i prevencije je još uvijek tajna kada je u pitanja Alzheimerova demencija.Da bi mogli

provoditi demenciju bilo koje bolesti moramo poznavati njene uzroke.Točni uzroci AD još uvijek nisu poznati i najvjerojatnije večina slučajeva je uvjetovana sa više udruženih čimbenika.

Njaveći čimbenik za bolest je je starija životna dob, a na nju ne možemo utjecati. U dobi poslije 65 godina učestalost je oko 5%, a u dobi iznad 80 godina je 20-30%.Pored toga, poznato je da teže ili ponovljene ozlijede mozga ,što je pored općih zdravstvenih navika, čimbenik na koji možemo utjecati.

O Alzheimerovoj demenciji, moderna medicina zna nedovoljno.Temeljni problem za prepoznavanje AD, a samim tim za njeno liječenje i skrb o oboljelim, te prevenciju bolesti je nedovoljna informiranost i senzibiliziranost javnosti ,i nedostatna edukacija pojedinca , te uže i šire zajednice.

Posljedica ovoga je neprepoznavanje ili kasno dijagnosticiranje bolesti, shvaćanje bolesti kao normalnom posljedicom starenja,negativan stav prema oboljelom i prema mogućnosti tretmana.

Obziromda još uvijek ne potoji mogućnost izliječenja,ono što se svakako može i treba poduzeti je rano prepoznavanje i odgađanje nagle progresije bolesti,dobra informiranost populacije,posebice starije i srednje životne dobi o početnim simptomima bolesti.

Slabo prepoznavanje bolesti,nedostatna dijagnoza i stigma bolesti uzrokuju značajne probleme oboljelim od AD i njihovim obiteljima i skrbnicima

Related Post