Biskup Antun Škvorčević zaredio je za prezbitere đakone Marka Milakovića i Mateja Silukovića iz župa u Jakšiću i Stražemanu

377 0

Autor Požeška biskupija
POŽEGA, 27. lipnja 2020. – Na slavlju u požeškoj Katedrali, 27. lipnja požeški biskup Antun Škvorčević zaredio je za prezbitere đakone Marka Milakovića iz Župe sv. Barbare u Jakšiću i Mateja Silukovića iz Župe sv. Mihaela Arkanđela u Stražemanu. Uz brojne svećenike i bogoslove na slavlju su sudjelovali roditelji ređenika te vjernici iz njihovih rodnih župa na čelu sa župnicima. Pozdravljajući dvojicu ređenika i sve sudionike slavlja, biskup je kazao da nam je Isus Krist riječima: »Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta« posvjedočio kako je s nama i usred pandemije koronavirusa, hrabreći nas da idemo za njim i jamčeći nam da će ostvariti svoj naum s nama. Ustvrdio je da je ovo dan radosti i zahvalnosti Isusu Kristu, pobjedniku nad smrću, što je pozvao dvojicu mladih ljudi koji su mu se odazvali i žele ostvarivati njegovo poslanje u našoj hrvatskoj domovini.
U homiliji biskup je podsjetio kako je na početku misnog slavlja rekao da je ovo slavlje trenutak radosti i zahvalnosti, i da sada tome želi dodati kako je ono ujedno i trenutak ponosa. Ponajprije za roditelje naših ređenika, zato što su primajući na svijet novi život, zapravo primili one s kojima je Bog imao sasvim posebni naum: pozvati ih da krenu putem svećeništva. Ali, istaknuo je biskup, ovo je dan posebnog ponosa msgr. Josipa Devčića, dosadašnjeg župnika u Stražemanu, koji je tijekom svoga pedesetogodišnjeg svećeničkog služenja svjedočio tko je svećenik i što je njegovo poslanje, i koji je svojim primjerom poticao mlade, među kojima je bio i Matej, današnji kandidat za prezbiterat. Osvrnuvši se na aktualno stanje u Hrvatskoj, biskup je kazao: »Promatrajući ovih dana političare koji na skorim parlamentarnim izborima žele dobiti naklonost birača, dobiva se dojam kako vjeruju da će to postići ružnim prikazivanjem suparničke strane i osobnim etiketiranjem. Očekuju da glasači biraju one koji su upotrebom teških riječi nadvisili druge. Na taj način stvaraju se međuljudske razdaljine, veće i dublje od onih što ih je uzrokovala ugroza koronavirusom, te se tim putem ne može očekivati dobar sastav Hrvatskoga sabora. Trebat će na izborima imati puno mudrosti i izdići se iznad spomenutih kriterija, birati zastupnike po njihovoj osobnoj kvaliteti, posvjedočenoj vlastitim ponašanjem na privatnoj i javnoj razini, po vrijednostima koje zastupaju i za koje se nesebično bez prijetvornosti zauzimaju«, ustvrdio je biskup.
Istaknuo je, međutim, kako »slavlje ređenja đakona Marka i Mateja ne pripada tome svijetu, nego je događaj u Crkvi za čije pripadnike trajno vrijedi Isusova riječ: „Neće tako biti među vama!“ (Mt 20,26). Crkva, naime, nije sportsko, političko, gospodarsko ili neko drugo natjecateljsko društvo, u kojem netko želi postići ciljeve postavljene od samih ljudi, nego je ona po tvrdnji II. vatikanskog sabora „mesijanski narod“ čija je „glava Krist, ‘koji je predan zbog naših prijestupaka i koji je uskrsnuo radi našega opravdanja’ (Rim 4,25) te sada slavno vlada na nebesima, pošto je stekao ime nad svakim imenom. Taj je narod u stanju dostojanstva i slobode djece Božje, u čijim srcima prebiva Duh Sveti kao u hramu. Zakon mu je nova zapovijed: ljubiti kao što nas je sam Krist ljubio (usp. Iv 13, 34). I na kraju, svrha mu je kraljevstvo Božje koje je na zemlji započeo sam Bog i koje se mora dalje širiti, sve dok ga na kraju vremena on sam ne bude priveo punini, kad se bude pojavio Krist, život naš (usp. Kol 3,4), a ‘samo stvorenje bit će oslobođeno od ropstva raspadljivosti u slobodu slave djece Božje’ (Rim 8,21)“.« (LG 9), istaknuo je biskup.

Potom je nastavio. »Tvrdnja II. vatikanskog sabora da Crkva za razliku od svijeta ima za zakon novu zapovijed „ljubiti kao što nas je Krist ljubio“ utemeljena je u Isusovim riječima, koje smo čuli u današnjem evanđelju, te se očituje i ostvaruje kao zajednica odnosa po božanskom modelu. Ona je dinamizam trostrukog odnosa Otac-Sin-učenik: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi“ (Iv 15,9). Činjenica da smo ljubljeni od Sina i trebamo „ostati“ u njegovoj ljubavi, povezana je unutarnjom božanskom snagom darivanja samoga sebe za druge, kao što Otac daruje sebe Sinu i Sin Ocu u Duhu. Samo na taj način ostvaruje se u nama radost koju Gospodin obećava. Isus svojim posredničkim djelom očituje život, a živjeti u ljubavi znači biti rođen od Boga. U naviještenom evanđelju Isus nam predstavlja u čemu je kakvoća učeničke ljubavi: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ (Iv 15,12). Mjera kršćanske ljubavi je Kristova sveobuhvatnost. Starozavjetnu zapovijed „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“ (Lev 19,18) Krist usavršuje pozivom „ljubite se kao što sam ja ljubio vas“. To je beskrajna ljubav, koja nema granica ili iznimki, upravo onako kako su tvrdili istočnjački mističari: „Nakon Boga pristupaj svakom čovjeku kao Bogu“. U to uvjerava Isusova jasnoća u tvrdnji bez alternative: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). Time je izrekao svu dubinu ljubavi koja ima u Ocu svoj izvor, očituje se u Sinu prema čovjeku koji postaje njegov prijatelj a ne sluga: „Jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga“ (Iv 15,15)«, kazao je biskup.
Obraćajući se ređenicima Marku i Mateju, biskup je ustvrdio: »Postoje različiti izazovi koje nudi svijet i koje ste mogli izabrati kao opredjeljenje vlastitog života. Međutim, vi ste prihvatili izazov Božjeg poziva, da po svećeničkom ređenju posvema sjedinite svoj život s Isusom Kristom Glavom i s njime se darujete za čovjeka. Tako na sasvim poseban način postajete dionici onog dinamizma života kojem je izvor ljubav Očeva od vijeka, i Sinovljev odgovor oduvijek, očitovan njegovim vjernim i posvemašnjim sebedarjem na križu, kao izraz da nema ljubavi veće nego kad netko položi život za prijatelje. Tom Isusovu sebedarju pridružujete svoje, i tako ste zakoračili na put života, radosti, punine, što samo posvemašnja darovanost Kristu za čovjeka može ostvariti. Ljubav koju Bog danas ulijeva u vas svetim ređenjem kreativna je, rađa u vama ljubav koju trebate dijeliti svim ljudima Isusovom sveobuhvatnošću. Vi se upisujete u genealogiju Božje ljubavi, u lanac brojnih vjernih i požrtvovnih svećenika, koji su u snazi Duha Svetoga živjeli potpunu predanost Isusu Kristu po naviještanju radosne vijesti, slavljenju svetih otajstava i služenju napose malenima, siromašnima i bolesnima. Ponajprije u Prezbiteriju požeške mjesne Crkve a onda i svima koje ćete susretati na svom svećeničkom putu svjedočite kako ste drugačiji od svijeta te promičete dinamizam ljubavi koji sve povezuje u dostojanstvu primljenu od Boga, u međusobnom poštovanju, požrtvovnoj suradnji, neumorno se trudeći oko onoga što je za spas duša i ljudsku istinsku sreću u Isusu Kristu. Kao svojevrsni pravilnik svoga svećeničkog života ponesite s ovog slavlja upisan u srce naputak sv. Petra iz današnjeg drugog čitanja: „Pasite povjereno vam stado Božje, (…) – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave“. (1 Pt 5,2-4). Povjeravam vaše svećeništvo i poslanje u požeškoj mjesnoj Crkvi brižnoj i vjernoj ljubavi Isusove Majke, moleći je da pomogne kako bi se vaše djelovanje ostvarivalo u skladu s navedenim Petrovim riječima«, zaključio je homiliji biskup Antun.
Na svršetku slavlja biskup je čestitao mladomisnicima Marku i Mateju, i poručio da su svetim ređenjem ušli u duboko zajedništvo s Isusom Kristom, Glavom Crkve, koji ih je uspostavio za svoje najbliže prijatelje i suradnike, i u sakramentu Svetog reda opečatio da zauvijek budu njegovi svećenici. Čestitao je njihovim roditeljima, drugim članovima obitelji, župnicima i vjernicima njihovih župa, župnicima mentorima i drugim svećenicima koji su ih pratili tijekom đakonskog praktikuma i neposredne priprave za prezbitersko ređenje, kao i poglavarima Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu na čelu s nazočnim rektorom Anđelkom Košćakom, te svima drugima koji su novozaređene svećenike pratili do ovog trenutka. Zahvalio im je što su svojom vjerom, molitvom i svakom drugom potporom pomogli da se Božji poziv ostvari u njima. Na svećeničko poslanje novozaređenih prezbitera te na sve sudionike slavlja zazvao je Božji blagoslov. Slavlje prezbiterskog ređenja pjevanjem je popratio katedralni zbor pod ravnanjem Maria Večerića.

Related Post