CRKVA BZBDM DOBILA NOVO ZVONO (FOTO)

843 0

NOVA GRADIŠKA 11. svibanj 2011. – Crkva Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije danas u 9 sati i 30 minuta dobila je novo zvono. Naime, promijenjeno je srednje zvono zvano Ton „A“. staro je težilo 456 kg dok je novo tek dva kilograma teže. Svečan dan uz prisutno mnoštvo ljudi i djece koji su strpljivo pratili ovaj nesvakidašnji događaj. Staro

zvono podignuto je još davne 1922. godine i sve do danas i sve do danas zvonilo je za Novu Gradišku. Natpis na starom – „Nabavili me seljaci župe novogradiške. Ja sam glas na molitvu zovem Vas“, zamijenjen je natpisom na novom zvonu koji glasi – „Nabavili me župljani župe Nova Gradiška“. Na novo zvonu se zadržao reljef Sv. Josipa no Sv. Stjepan je zamijenjen Sv. Alojzijem Stepincem. Zvono, kako i sam natpis kaže, u iznosu od 52.000 kuna financirali su župljani dok je troškove dizanja u iznosu od 10.000 kuna dotirala Brodsko-posavska županija. Od starog zvona, kako smo spomenuli, oprostila su se mnoga djeca iz škola i vrtića zajedno sa svojim tetama, vjeroučiteljima, profesorima, časnim sestrama i drugima. Malo je žalosni jedino to što staro zvono koje je 89. godina zvonilo gradu Nova Gradiška nažalost ide u talionicu gdje će biti istaljeno. Za iznos od 1000 eura biti će umanjen račun za novo zvono. Stoga ako netko hoće i može u mogućnosti je spasiti zvono i sačuvati ga jer svakako je vrijedno toga.

Djelomičan zapis o novim crkvenim zvonima u Novoj Gradiški prenosimo iz Godišnjaka Ogranka Matice hrvatske Nova Gradiška 2007. Hvale vrijedan je to uradak Lucije Brdar i Ive Lukačević učenica Osnovno škole „Ljudevita Gaj“ Nova Gradiška i Branimira Gajskog, učitelja-mentora u nastavi povijesti objavljenog pod naslovom Zvona našega grada.

– Tijekom zime 1918./1919. Gradiščani su se priviknuli na nove uvjete života u novonastalom Kraljevstvu SHS. Gradonačelnik Ladislav Seitz i župnik Petar Pavišić već 1920. Osnivaju odbor za nabavku novih crkvenih zvona. Sastavljen je proglas župljanima i Gradiščanima izvan domovine s molbom za novčanu pomoć.

Istakli su se mjesni veleposjednici, odvjetnici, liječnici, obrtnici, učitelji. Milodare su u znak zahvalnosti objavljivali u mjesnom tjedniku „Graničar“ što je poticalo i ostale građane. 

Nova zvona naručena su u ljevaonici majstora Antuna Blazine u Zagrebu i do ljeta 1922. završena.

Malo zvono teško je 189 kilograma sa slikama sv. Antuna i sv. Roka i natpisom „Darovali me: Emilija i Antun Kuhar, obitelj Lobe, Lucija Matzek i Petar Pavišić 1922.“ Srednje zvono ima 456 kilograma i na njemu slika sv. Josipa i sv. Stjepana s natpisom: „Za života sam glas – na molitvu zovem vas 1922.“

Na velikom zvonu 0d 920 kilograma su slike: Srce isusovo i Srce Marijino s ugraviranom molitvom „Žive zovem, mrtve oplakujem, grome ublažujem – Nabavili me župljani Nove Gradiške za nadbiskupa dr. Antuna Bauera, župnika Petra Pavišića i načelnika Ladislava Seitza 1922.“

Ovim istraživanjem željeli smo naše sugrađane i ostale nastavnike upoznati s poviješću novogradiških zvona koje je od prvog postavljanja na zvonik prati nesreća.

Prva zvona su postavljena 15. Srpnja 1829. Godine, no ona su nakon nepuine četiri godine , 1833., pala s crkvenog zvonika i razbila se.

Druga su zvona, nakon vraćanja na toranj, 1841. Godine stradala tijekom prvog požara u Novoj Gradiški, koji je tada zahvatio i toranj crkve, te su se zvona od velike vrućine rastopila i pala s tornja. Od tih su napola rastopljenih zvona u pešti salivena tri nova, koja su 1843. godine vraćena na zvonik.

Treća su zvona stradala nakon što je 1916. Hrvatski ban posjetio Novu Gradišku, te zatražio da se za potrebe lijevanja topova sa zvonika skinu sva zvona. Zato su zvona skinuta i bačena sa zvonika, no prilikom pada ovog se puta ni jedno nije razbil. Nova su zvona nabvaljena uz pomoć tadašnjeg župnika Petra pavišića i gradonačelnika Ladislava Seitza, a na toranj su podignuta 1922. godine.

Za 25. obljetnicu rada u župi, župnik Petar Pavišić 1932. godine, je u Ljubljani naručio novo zvono teško 1550 kilograma, te još jedno malo zvono. No radnici su ih krivo postavili te su zvona počela ljuljati toranj zbog čega je prijetila opasnost od urušavanja dijela crkve. Nakon toga je župnik hitno morao podići zvona više u tornju nakon čega više nije bilo nikakve opasnosti.

No ni tu nije bilo kraja nesretnoj sudbini zvona. Oba su za vrijeme Domovinskog rata bila na meti agresora koji ih je nekoliko puta pogodio razornim granatama. Tako je kiša kroz izrešetan krov prijetila elektromotorima bez kojih zvona nisu mogla oglašavati. No na sreću, crkva i zvonik su nakon akcije „Bljesak“ obnovljeni i do današnjeg dana neumoljivo zvone za sve vjernike novogradišpkog kraja – pišu Lucija Brdar i Iva Lukačević.

 

Related Post