DAN OBNOVE ČIŠĆENJA PAMĆENJA I SPOMENA MUČENIKA U JASENOVCU

1016 0

U župnoj crkvi u Jasenovcu, 7. travnja održana je središnja biskupijska proslava Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika. Tom prigodom đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, u zajedništvu s domaćim biskupom Antunom Škvorčevićem, đakovačko-osječkim nadbiskupom u miru Marinom Srakićem i srijemskim biskupom Đurom Gašparovićem te s dvadesetak svećenika predvodio je molitveno-pokorničko slavlje, koje je ujedno bilo i euharistijska postaja vjernika Novljanskog dekanata u pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongres o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije. Na slavlju je bio nazočan i episkop slavonski Jovan Ćulibrk s pratnjom.

U pozdravu vjerničkom mnoštvu biskup Antun je rekao da je zlo iz vremena totalitarnih sustava 20. stoljeća ostavilo na ovim prostorima duboke rane, kojima su u Domovinskom ratu pridodane nove, naglasivši da je to razlog što se, potaknuti pozivom i primjerom utemeljitelja naše Biskupije sv. Ivana Pavla II. za Veliki jubilej 2000., okupljamo ovdje u Jasenovcu i »nastojimo svojom pokorom, molitvom, kajanjem i praštanjem pristupiti tom stanju da bismo se digli iznad nanesenog zla, bili duhovno slobodni, u čistom pamćenju iskazali poštovanje prema svakoj žrtvi, bilo koje vjere ili nacije te molili Božje milosrđe za počinitelje zla«. Izrazio je radost što su se vjernicima Požeške biskupije tom prigodom pridružili Đuro Hranića, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolita u miru i Đuro Gašparović, srijemski biskup te Fabijana Svalinu, predsjednik Hrvatskog Caritasa.

Nakon što je pozdravio nazočne svećenike, jasenovačke vjernike s domaćim župnikom Pejom Oršolićem, časne sestre te hodočasnike iz župa Novljanskog dekanata i iz drugih krajeva, među njima i brojne pješake, biskup Antun je posebnu dobrodošlicu izrazio njegovoj Preosvećenosti g. Jovanu Ćulibrku, slavonskom episkopu s pratnjom, u kojoj je bila i majka Serafima iz jasenovačke monaške zajednice, naglasivši da ga prima »s osobitim bratskim poštovanjem i zahvalnošću za potporu koju pruža našim iskrenim nastojanjima iskazati počast jasenovačkim i drugim žrtvama na našem izranjenom prostoru«. Naglasivši da se »danas želimo u molitvenom zajedništvu s Isusovom Majkom zaustaviti pred Bogom živim, slušati njegovu riječ, s njime razgovarati o poniženjima, progonima i stradanjima nedužnih ljudi«, ustvrdio je da »pred Bogom svaki pokušaj osude drugoga postaje poniznom molitvom za oprost svima, u svijesti suodgovornosti za mnoga zla« i da »takav susret s Bogom mijenja način gledanja na osobnu i opću povijest«. Podsjetivši da je »temelj naše nade Isusov križ i njegova uskrsna pobjeda u kojoj pronalazimo smisao patnji i poniženja naše ubijene i utamničene braće i sestara na ovom i drugim mjestima stradanja«, biskup je svoj pozdravni govor zaključio molitvom Gospi Jasenovačkoj da ona moli s nama za ozdravljenje od rana zla, za oprost i pomirenje.


Potom se nazočnim vjernicima obratio slavonski episkop Jovan Ćulibrk, naglasivši da se on na svaki poziv biskupa Antuna odaziva »ne samo s radošću, nego i s poletom pogotovo ovde u Jasenovac«, jer osjeća »da poziv dolazi iz bratske ljubavi i iz otvorenog srca koje sastradava sa svakim ko je nekada stradao«. Podsjetio je nazočne da se minuloga 31. ožujka navršilo 72 godine od kada je u njemačkom logoru Ravensbrück mučeničku smrt podnijela ruska monahinja Marija, koju je Sveti Sinod Carigradske patrijaršije 2004. proglasio svetom. Naglasio je činjenicu da su u tom logoru gotovo do zadnjeg dana prije završetka Drugoga svjetskog rata ljudi još uvijek ubijani u plinskim komorama. Opisujući što se dogodilo toga 31. ožujka 1945., episkop je rekao da je spomenuta monahinja stala u red za likvidaciju u plinskoj komori umjesto jedne žene. Bez obzira što je ostalo nepoznato je li ona tim svojim činom tu ženu spasila, ili je ta žena možda već sutradan završila u plinskoj komori, episkop smatra da je žrtva njezina života u duhu onoga što ovoga Dana slavimo. Prikazavši u najkraćim crtama životni put ove pravoslavne svetice – od njezina mladenačkog oduševljenja idejama Oktobarske revolucije i kasnijeg razočaranja masovnim ubijanjima nevinih ljudi koje je ta revolucija prouzročila i povratka kršćanskoj vjeri, preko života u emigraciji, najprije u Jugoslaviji, a potom u Francuskoj, i druženja s najvećim umovima ruske emigracije, do njenog ulaska u manastir, odvođenja u konclogor i mučeničke smrti spomenutog dana – episkop Jovan je zaključio da motiv njezinoga odlaska u smrt nije bila nikakva ideologija, već želja da polaganjem svog života spasi život svom bližnjemu.

Uslijedilo je misno slavlje kojim je predsjedao nadbiskup Đuro Hranić. On je homiliju započeo pitanjem zašto nas je sv. Ivan Pavao II. pozvao i zašto nas Crkva nastavlja poticati da se na ovakvim okupljanjima spominjemo onih koji su nevino stradali. Odgovore na ta pitanja pronašao je u naviještenim liturgijskim čitanjima. Protumačivši ulomak iz prvog čitanja u kojem prorok Jeremija opisuje osobnu krizu u koju je upao kad su ga vlastiti prijatelji počeli progoniti i smišljati kako da ga ubiju, ustvrdio je da je sličnu sudbinu proživljavao i Gospodin naš Isus Krist, kako svjedoči današnji evanđeoski ulomak, u kojem se kaže da su Židovi odbacili Isusa i htjeli ga kamenovati zbog njegove bogohulne tvrdnje da je on Sin Božji. Odgovarajući na pitanje zašto je Isus bio odbačen i zašto su ga njegovi sunarodnjaci željeli zasuti kamenjem, nadbiskup Đuro je rekao da je to pitanje aktualno kroz čitavu povijest čovječanstva sve do danas, i koje na osobit način izranja na ovaj Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika ne samo ovdje u Jasenovcu, nego i u Staroj Gradiški, na Bleiburgu i na svim grobovima žrtava totalitarnih režima. »To je pitanje koje otkriva i zašto se cjelokupni problem žrtava Drugoga svjetskog rata na području Nezavisne Države Hrvatske, a posebno ovdje u Jasenovcu, sveo na rat brojevima žrtava, zašto se brojevi žrtava mijenjaju ovisno o okolnostima i potrebama političkih režima i njihove vlasti, zašto se neke žrtve nisu smjele niti spominjati, zašto mi u naše dane ne spominjemo sve, nego prešućujemo neke žrtve, i zašto ne brojimo sve nego samo žrtve na svojoj strani te zašto Jasenovac nije do danas od političke prerastao u povijesnu temu«, ustvrdio je nadbiskup. Nastavljajući razmišljanje o Isusovoj odbačenosti zapitao je »zašto su zločini jednih važni za legitimitet drugih, zašto i danas ima onih koji grabe kamenje čim se spomene ime bl. Alojzija kardinala Stepinca te se kamenjem uvreda, omalovažavanja i mržnje bjesomučno nabacuju na drugu stranu. Ono je i razlog zašto se ne ulazi u sve arhive, zašto je dio arhiva uništen ili skriven, zašto su neka iskapanja bila zaustavljena te zašto se niti danas ne pristupa iskapanjima svih grobišta i relevantnim istraživanjima koja će omogućiti utvrđivanje cjelokupne istine, njezino sagledavanje i suočavanje s njom svih nas, bez obzira kakva ta istina bila«, rekao je nadbiskup Đuro. Ustvrdio je da nam »nerasvijetljena povijesna istina i opterećenost prošlošću otežavaju zajedništvo i suradnju u novim povijesnim okolnostima i postaju opasnost i za hrvatski i za srpski narod«.

Naglasio je da je upravo zbog toga baš ovdje u Jasenovcu na ovaj Dan potrebno moliti oproštenje od Boga, za čiju smo istinu bili zatvoreni, i od ljudi kojima smo počinili zlo. Na temelju nauka Drugoga vatikanskog sabora, izrečenog u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Radost i nada (br. 22), da je Bog Otac u otajstvu utjelovljenja svoga Sina Isusu Kristu nas ljude pomirio sa sobom i jedne s drugima, otrgnuo nas iz ropstva đavla i grijeha te razriješio zagonetku patnje i smrti, naglasio je da se vjernici Požeške biskupije na ovoj euharistijskoj postaji u pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongres o 20. obljetnici njezina utemeljenja snažno uključuju u taj dinamizam Kristove pobjede nad zlom i smrću koja je kadra nasilje našeg svijeta preobraziti u ljubav.
Nakon popričesne molitve oblikovana je procesija s Presvetim Oltarskim sakramentom, u kojoj je mnoštvo hodočasnika prošlo središtem Jasenovca. Biskup Antun je spomenuo da s koraci praštanja, milosrđa i ljubavi u procesiji s Presvetim, odgovor na Isusov način onima koji su ovdje kročili koracima mržnje i ubijanja. Po povratku procesije u crkvu, đakoni su odali počast Isusu Kristu poklicima iz Evanđelja, popraćenima pjevanjem gesla »Krist danas i uvijeke, naša nada, maranatha!« te je svim nazočnima podijeljen euharistijski blagoslov. Pjevanje su predvodili udruženi zborovi iz Jasenovca, Novske i Lipovljana.

Related Post

Autor - 07/07/2017 0
G LJ 17 (1) NOVOGRADIŠKO GLAZBENO LJETO 11.kolovoza-20.kolovoza 2017.   PROGRAM kolovoza (petak) 2017.   „Rock maraton” Ljetna pozornica  21,00…