Fra Vjencislav Janjić bio je gvardijan Franjevačkog samostana u Cerniku u vrijeme Domovinskog rata pa sve do 1997. godine kada odlazi u Salzburg gdje je 11 godina bio dušebrižnik hrvatskih iseljenika, da bi se 2008. godine iz Austrije vratio u Vukovar, u gradsku četvrt Borovo naselje, gdje je i danas.
Boravak fra Vjenceslava Janjića u Cerniku iskoristili smo za kratak razgovor.
NOVAGRA: Kakve su danas emocije i sjećanja na Cernik i Cerničane?
– Cernik je moja druga domovina. Ja nisam samo na papiru počasni građanin općine Cernik nego se takav i osjećam. Naime, kada je bilo najteže, u Domovinskom ratu, moja kompletna obitelj je ovdje našla utočište. U Cerniku smo doživjeli radosne trenutke u životu. U obitelji mog brata rodilo se dvoje blizanaca koji su sada preko 20 godina, jedan se oženio, a drugi je pred ženidbom. Drugo. Ovdje mi je umro i otac. Doživio sam i onu ljudsku sudbinu koja je manje lijepa ali je ljudska. I tu sam našao toplo srce ljudi koji su razumjeli i mog oca pokopali u svoju grobnicu u kojoj nitko nije bio pokopan. Kada je došlo vrijeme da se može u bosanskoj Posavini pokapati ljude Cerničani su o svom trošku odvezli posmrtne ostatke moga oca u Vidovice i tamo ga sahranili.
Ja ovo mjesto ne mogu zaboravit i smatram da su ovi ljudi tako divni. Prošao sam svijeta, bio u Njemačkoj i Austriji, živio u Hrvatskoj, ali ovakve ljude i ovakav krajobraz nisam nigdje našao.
NOVAGRA: Za izgradnju škole u Cerničkoj Šagovini kažu da ste najzaslužniji.
Ja sam tu jedan od kamenčića u mozaiku. Bio sam u tome trenutku gvardijan Franjevačkog samostana u Cerniku. Bilo je to vrijeme obnove i poslijeratne izgradnje. Došla je ponuda iz Graza od udruge Svjetlost u tami da izgrade jednu školi ili dječji vrtić. Rekao sam i da smo mi zato da se u Cerničkoj Šagovini napravi škola, jer je škola ovdje bila pogođena granatama, djeca su bila u jednom maloj prostoriji četiri sa četiri i tu je s njima radila učiteljica. Tako smo se odlučili za ovu školu. Nakon mene, do danas kada otvaramo ovu školu, puno je ljudi zaslužno.
Danas sam presretan što se ovaj objekt otvorio, a bit ću još sretniji ako se osmisle svi planirani sadržaji. Smatram da ovaj objekt ima svoju budućnost, jer moramo mlade ljude koji postaju ovisni o alkoholu, drogi, pušenju i neradu dovesti na selo i vratiti prirodi. Ovdje imaju izvrsne uvjete da odmore svoju dušu i svoje tijelo i da žive od rada svojih ruku, dakle tih deset dana koje bi ovdje proveli beru gljive, beru voće i pripremaju si zdravu biološku hranu.
Ovo je kec na desetku, ovo je puni pogodak. Europa takvo što treba, Europa je voljna ovakvo što financirati jer toga nema i jer se to traži.
NOVAGRA: Dobili ste najveće općinsko priznanje godi li to?
Kao svakome čovjeku priznanja gode i ja sam zahvalan ljudima koji su mi dodijelili to priznanje. Međutim, to priznanje je jedan zadatak , ovo je priznanje za ono što sam učinio, ali još razmišljam da bi mogao puno toga učinit. Drugo, ovo priznanje smatram kao neki mamac koji su oni meni bacili i rekli – vidiš koje su ovdje mogućnosti i vrati se ponovno. Ja sam dvije tri noći o tome razmišljao. Što bi ja mogao učiniti kada bi se sutra vratio u Cernik.
NOVAGRA: Postoji li ta mogućnost?
Mogućnost uvijek postoji i nikad ne reci nikad.
