HODOČAŠĆE GOSPI VOĆINSKOJ

1052 0

Uz Vukovar i Škabrnju Voćin je sa svojih 47 ljudi, ubijenih većinom današnjega dana 1991. godine, mjesto najvećih hrvatskih stradanja u Domovinskom ratu – kazao je biskup Antun Škvorčević

 

Povodom 22. obljetnice teških stradanja Voćina i razaranja crkve, 13. prosinca održano je 16. biskupijsko hodočašće Gospi Voćinskoj na kojem je po peti puta sudjelovala HVIDRA, hrvatska vojska i policija. Već od jutarnjih sati pojedine skupine vojnih ratnih invalida, hrvatske vojske i policije pješice su se uputile iz pravca Slatine, Požege i Pakraca prema središtu Voćina. Svi su se hodočasnici u 10 sati okupili na mjestu koje se zove Prebenda gdje je požeški biskup Antun Škvorčević otvorio molitveno-pokorničko slavlje.

 

On je u pozdravu podsjetio: „Na današnji dan prije 22 godine srpski pobunjenici, potpomognuti Jugoslavenskom narodnom armijom i srpskim paravojnim postrojbama, završili su višednevno okrutno ubijanje nedužnih civila u Voćinu i okolici te do temelja razorili crkvu iz 15. stoljeća, svetište Gospe Voćinske. Uz Vukovar i Škabrnju Voćin je sa svojih 47 ljudi, ubijenih većinom današnjega dana 1991. godine, mjesto najvećih hrvatskih stradanja u Domovinskom ratu. Pored toga u nedalekom Četekovcu, Balincima i Čojlugu ubijeno je više od dvadeset nedužnih civila a u logoru Bučje zatočen je i pogubljen određeni broj ljudi, dok se jedan dio računa nestalima.“

 

Potom je biskup pozdravio nazočne među kojima je bilo desetak svećenika na čelu s generalnim vikarom Josipom Devčićem i arhiđakonom slavonsko-podravskim Vladom Škrinjarićem a iz javnog života saborski zastupnik i predsjednik HVIDRE Josip Đakić, saborski zastupnik Tomislav Žagar i Igor Češek, ministar branitelja Predrag Matić, izaslanik ministra obrane i načelnik glavnog stožera pukovnik Milan Ćorak, izaslanik ministra unutarnjih poslova Mirko Kostelac, načelnik PU Virovitičko-podravske, general bojnik Marko Lukić, admiral Davor Domazet Lošo i general pukovnik Marinko Krešić.

Biskup je potom kazao kako svaka žrtva ima pravo na dostojanstvo, i da nas pogađa činjenica što počinitelji navedenog zla do danas nisu odgovarali za svoja djela te da tražimo pravdu za sve žrtve, pripadnike bilo kojeg naroda i vjere. Zatim je dodao: „Okupili smo se oko ovog u ratu ranjenog križa na Prebendi, jednom od mjesta teških voćinskih stradanja da bismo zajedno s vjernom Isusovom i našom Majkom u molitvu sabrali sve suze i boli, patnje i jauke, nedužnu smrt 47-ero voćinskih ljudi i drugih ubijenih, povjerili ih Isusovoj ljubavi jačoj od smrti, i u toj ljubavi prepoznali smisao njihove žrtve, praštanjem ostvarili nutarnju slobodu, te im u čistoći pamćenja iskazali poštovanje i zahvalnost. Neka Gospodin osposobi naše srce da bismo s raspoloženjem kojim je Marija stajala pod križem uzmogli moliti za žrtve, a za njihove najbliže utjehu. Povjerimo i naše generale te sve druge hrvatske branitelje, vojnike i policajce zagovoru Isusove Majke, napose one koji su u teškim duhovnim, zdravstvenim ili materijalnim poteškoćama.“

 

Slijedila je pokornička procesija od Prebende do liturgijskog prostora na otvorenom pokraj svetišta gdje je postavljen Memorijal voćinskim žrtvama „U Majčinu naručju“ pred kojim su se zaustavili svi hodočasnici. Biskup je protumačio značenje tog spomenika te između ostalog rekao da je Požeška biskupija obnavljajući crkvu i podižući spomenik voćinskim žrtvama željela posvjedočiti kako o nama i našoj nedavnoj prošlosti nema zadnju riječ razorna mržnja, nego ljubav graditeljica. Spomenuo je da je Marija svojim suosjećajnim srcem i „ovdje u voćinskom svetištu tijekom više stoljeća primala i majčinskom ljubavlju liječila mnoge naše hrvatske rane. Duboko vjerujem da je u svoje naručje primila i nedužne voćinske žrtve, sve poginule u Domovinskom ratu, združila ih s patnjama svoga Sina, povjerila ih pobjedničkoj snazi njegove ljubavi koja je moćna darovati im puninu života i mir u Božjoj vječnosti.„ Pod vodstvom stalnog đakona Zdravka Ticla u kratkom recitalu „Gospodine, pošalji im svjetlo“ spomenuto je svih 47 imena ubijenih voćinskih stradalnika i u okviru kojega su djeca postavila oko Memorijala jednako toliko upaljenih lampiona a biskup Škvorčević položio vijenac. Zazvonila su sva zvona voćinskog svetišta u počast žrtvama a svi nazočni krenuli su u crkvu gdje su sudjelovali na euharistijskom slavlju  na spomen poginulima.

U homiliji biskup je podsjetio kako se u Hrvatskoj mučimo u nastojanju da dođemo  do istinskih dimenzija pojedinih povijesnih događaja i osoba, da to činimo i s hrvatskim braniteljima i njihovim djelom, baveći se prvenstveno okolnostima i nekim drugim izvanjskim pitanjima te da se u prosudbi ne uspijevamo složiti. Istaknuo je da nas i danas naviješteni ulomak iz Knjige Sirahove na primjeru Ilije proroka a Isus u evanđelju po liku Ivana Krstitelja uči kako valja pristupati pojedinim osobama da bismo im razumjeli djelo. Spomenuo je da sveti pisac tumači kako je Ilija ustao kao oganj i djelovao po Božjoj riječi te kazao da se taj „ustati“ odnosi na nutarnje prorokovo stanje vjere kojom se uzdigao do zajedništva s Bogom, postao ognjeno žarak za njegovu istinu o čovjeku koju je zastupao pred kraljevima i drugim ljudima. Naglasio je kako pozornošću na ono što određena osoba nosi u srcu i savjesti  prosvijetljenima Bogom polazimo u prosudbi ljudi i njihova djela od onoga što nadilazi izvanjske okolnosti i znanje o njima, susrećemo se s njihovom mudrošću, ljubavlju kao najsnažnijim pokretačem i davateljem smisla  djelovanju. Biskup je to primijenio na hrvatske branitelje te kazao da ih najtočnije prosuđujemo kad krenemo od sustava vrijednosti izgrađena u njihovim srcima i savjestima na temelju našega trinaeststoljetnog iskustva, među kojima je ljubav prema slobodi, domovini, obrana obitelji za koje su bili spremni dati i svoje živote. Istaknuo je da time ne želi reći da u ratnim događanjima nije bilo i zločina, ali da se istina o braniteljima ne može svesti na te pojedinačne čine te da zastupa neistinu i nanosi im nepravdu onaj tko ih sudi sa stanovišta vlastitih interesa.

Pojasnio je to biskup i na liku Ivana Krstitelja iz evanđelja, koji je bio dionik onodobnog društva zauzetog za njegovo uređenje  političko-gospodarskim zahvatima.  Ivan je naviještao društvene promjene putem obraćenja, nutarnjeg čovjekova opredjeljenja za Božje vrijednosti u osobnom, obiteljskom i društvenom životu, te je hrabro i kralju Herodu govorio da mu nije dopušteno imati za ženu Herodijadu, ženu svoga brata, koja mu se osvetila tako da je zatražila njegovu glavu, istaknuo je biskup. Dodao je kako je Herod i oni koji su podupirali sustav upitnih moralnih vrijednosti živio prazno ne postigavši smisao svoga postojanja, dok je Ivan položivši život za vrijednosti dosegao dostojanstvo i smisao, bio pobjednik. Tumačeći sadašnje naše društveno stanje, biskup je naglasio kako nas voćinske žrtve i položeni životi brojnih branitelja za vrijednost slobode i ljudskog dostojanstva obvezuju da u Hrvatskoj na svim razinama promislimo o vrijednostima na kojima želimo graditi svoju sadašnjost i budućnost, da bismo pri tom trebali imati na umu one vrijednosti koje smo naučili u školi evanđelja i koje su bile temelj našega trinaeststoljetnog bića, da Božje vrijednosti nisu ni konzervativne ni progresivne, nego istinski  humane, uzdižu čovjeka do najvišeg dostojanstva i da ih se zato ne smijemo odreći. Pozvao je hrvatske branitelje i sve druge hodočasnike da budu promicatelji evanđeoskog humanizma za koji su se tijekom  povijesti naši očevi  i majke opredjeljivali i oduševljavali, za njih umirali te da tu odluku ponesu iz Voćina u svoj život.

 

Nakon popričesne molitve biskup je pred likom Gospe Voćinske predvodio molitvu predanja u kojoj je Isusovoj Majci povjerio žrtvu naših branitelja i hrvatsku slobodu te  zamolio da voditelji javnih poslova osluškuju vrijednosti Boga i čovjeka,  da se za njih zauzimaju u svom poslanju. Zahvalio je svim sudionicima hodočašća, osobito organizatorima na čelu s predsjednikom HVIDRE Županije virovitičko-podravske Nenadu Križiću kojem je uručio plaketu Svetišta Gospe Voćinske. Svečanost je u crkvi završila himnom „Lijepa naša Domovino“. Program je nastavljen polaganjem vijenaca i svijeća javnih dužnosnika kod spomenika žrtvama usred Voćina te druženjem u „Hrvatskom domu“

 

 

Related Post