JEDINSTVO KRŠĆANA U POŽEŠKOJ BIKUPIJI

496 0

PAKRAC – Središnje ekumensko slavlje Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana u Požeškoj biskupiji održano je 24. siječnja u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pakracu pod geslom „Daj mi piti“.

Na molitvi su uz brojne vjernike pakračke župe sudjelovali kanonici požeškoga stolnog Kaptola predvođeni prepoštom i generalnim vikarom Josipom Devčićem, svećenici Pakračkog dekanata na čelu s arhiđakonom i pakračkim župnikom Matijom Jurakovićem i dekanom Jozom Zorićem, a predvodio ju je požeški biskup Antun Škvorčević zajedno sa slavonskim episkopom Jovanom Ćulibrkom. U vladikinoj pratnji bio je pakrački paroh Đorđe Teodorović te đakon Milan Tomašević. Pozdravljajući nazočne, biskup Škvorčević je rekao kako se raduje što su se Pakračani pridružili Isusovoj velikosvećeničkoj želji „Da svi budu jedno“ te zajedno s brojnim kršćanima diljem svijeta mole za jedinstvo svih Isusovih učenika. Izrazio je dobrodošlicu episkopu Jovanu koji nakon svoga ustoličenja za slavonskog episkopa u rujnu prošle godine prvi puta sudjeluje na jednom događaju u katoličkoj crkvi te kazao da taj njegov čin prepoznaje kao očitovanje uzajamnog poštovanja i otvorenosti za zajedničko evanđeosko nastojanje oko liječenja rana što ih je ostavila nedavna prošlost u Pakracu i šire u Hrvatskoj. Pozvao je nazočne da otvore svoja srca Bogu te se pokaju za sve ono što je u njima nemoćno i nesposobno za njega, da ekumensko molitveno slavlje bude zajedništvo iskrenosti, plemenitosti i dobrohotnosti u Isusu Kristu.

U homiliji biskup Škvorčević je spomenuo kako je moguće da netko od sudionika slavlja ili nenazočnih Pakračana zbog svega zla koje se dogodilo u Domovinskom ratu posumnja u smislenost dolaska pravoslavnog episkopa u katoličku crkvu i zajedničke molitve. Polazeći od evanđeoskog izvještaja o susretu Isusa i Samarijanke na Jakovljevu zdencu, biskup je protumačio kako je Samarija bila područje između Galileje i Judeje, naseljeno pomiješanim življem koje nije bilo vjerno židovskoj otačkoj vjeri i tradiciji te su pravi Židovi prezirali Samrjance kao drugačije a Samariju zaobilazili. Rekao je kako je i sam Isus mogao zaobići Samariju, ali evanđelist naglašava da je morao proći kroz nju da posvjedoči kako je on među ostalim došao dokinuti podjelu ljudi na naše i druge, očitovati da drugi i drugačiji nisu smetnja, nego obogaćenje. To podcrtava i Isusov razgovor sa ženom, koja je u tadašnjim kulturalnim okolnostima imala podređenu ulogu muškarcu, dodao je biskup. Istaknuo je kako Isus, tražeći od žene da mu dade piti, otvorio s njome razgovor o najdubljim pitanjima čovjekova postojanja, njegove žeđi u dubini bića za puninom i smislom života, objavljujući sebe kao darovatelja vode žive koja struji u život vječni. Spomenuo je kako je ta voda živa Duh Sveti, kojeg nam je Isus Krist darovao u sakramentalnoj vodi našega krštenja te nas obdario spasenjem, životom vječnim, te da to trebamo imati na umu kad prosuđujemo one koji su od nas drugačiji a postali su jedno s nama po istom krsnom daru.

Biskup je potom kazao nazočnima da je podjela na naše i vaše, strah prihvatiti drugačijega, međusobno nepovjerenje, jedan od najvažnijih uzroka sukoba između Srba i Hrvata u Pakracu i Hrvatskoj u kojem su svi bili gubitnici. Spomenuo je kako je današnja zajednička molitva otvaranje mogućnosti Isusu Kristu da on prođe kroz našu pakračku i hrvatsku Samariju, te kao sa Samarjankom otvori s nama razgovor o našim podjelama, strahovima i uzajamnim ranjavanjima, ohrabri nas da jedni druge prihvatimo u različitostima kao bogatstvu koje nam je darovao sam Bog, da jedni druge poštujemo i međusobno surađujemo kako bi nas on u našoj žeđi za puninom života, istinom, pravdom ljubavlju i smislom ispunio svojim životvornim Duhom. Dodao je kako je napose tužno kad podjele na naše i vaše, nas i druge prenesemo i na one koji s postali žrtvama tih istih podjela te im tako još jedanput oduzimamo dostojanstvo. Pozvao je nazočne da imaju hrabrosti slijediti Isusov put, zajedno s njime dokidati podjele među ljudima te promicati povjerenje i izgrađivati zajedništvo.

 

Pri kraju ekumenskog slavlja riječ pozdrava uputio je slavonski episkop Jovan. Zahvalio je biskupu Škvorčeviću za poziv da sudjeluje u ekumenskom bogoslužju. Više puta se osvrnuo na biskupove riječi o potrebi uzajamnog poštivanja u različitosti. Iz vlastitog životnog iskustva i na temelju evanđeoskog poziva Isusa Krista episkop je progovorio o važnosti gledanja naprijed u novo i bolje sutra. Unatoč teškoj životnoj situaciji u kojoj se nalazimo, ali jedinoj koju imamo, u vjernosti Isusu Kristu trebamo nastojati jedni druge ljubiti, jer samo tako možemo doći do kraljevstva nebeskoga koje je cilj i pravoslavnima i katolicima, zaključio je episkop. Izrazio je svoju otvorenost i blizinu svim Pakračanima, kazao da su im vrata njegova doma uvijek otvorena te je pozvao prisutne da ga posjete.

 

Ekumenski susret završio je zajedničkim bratskim domjenkom u prostorima župne kuće u Pakrac

Related Post

POŽEŠKA BISKUPIJA

Autor - 01/09/2015 0
Želio bih zajedno s vama posebno u nedjelju, 6. rujna 2015. posvjedočiti im svoje suosjećajno srce, ljudsku blizinu i vjerničku…