NEODRŽIVE TROŠARINE NA RAKIJU

1177 0

Vlada uredbom može promijeniti visinu trošarine

Kritički osvrt na odredbe Zakona o trošarinama (NN 83/09) koje se odnose na obiteljska poljoprivredna gospodarstva – proizvođače rakije

 

UVOD

Šljivici su dio krajobraza velikog dijela kontinentalne Hrvatske. Šljivovica je jedan od rijetkih proizvoda po kojemu smo poznati izvan granica domovine. Podsjećamo da je to upravo ona šljivovica proizvedena u našim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Podsjećamo i na činjenicu da danas, nakon 20 godina suvereniteta, dakle slobodnog upravljanja državom, taj jedini svjetski poznat proizvod, doslovno ne postoji u ponudi naše turističke privrede koja tako slavodobitno broji noćenja, a istovremeno naša obiteljska poljoprivredna gospodarstva teško osiguravaju minimalne prihode da bi imali razlog za o(p)stanak na seoskim područjima.

To je posebno veliki problem u Slavoniji, a i u drugim šljivorodnim krajevima, gdje se proizvodnja šljivovice veže uz bogatu tradiciju, pa je intenziviranje podizanja šljivika putem novčanih poticaja za podizanje trajnih nasada i Operativnog programa za podizanje trajnih nasada, prihvaćeno kao hvale vrijedna Vladina mjera koja potiče razvoj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, pa tako i seoskih područja.

Podsjećamo i na to da je Sabor Republike Hrvatske, bez velikih prijepora, donio Zakon o trošarinama (NN 83/09., u daljnjem tekstu: Zot) i Pravilnik o trošarinama (NN 1/10., u daljnjem tekstu: Pot). Stupivši na snagu 1. siječnja 2010. godine Zakon i Pravilnik o provođenju zakona, svojim odredbama pogoršali su uvjete privređivanja obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima koja su se do tada već specijalizirala za proizvodnju šljive i šljivovice. Riječ je o gospodarstvima sa manjim zemljišnim posjedom. Uz primarnu proizvodnju i preradu u svojim domaćinstvima i prodaju putem seoskog turizma, povećali bi prihode i postali uspješan model gospodarenja za koji vjerujemo da bi mogao preživjeti sraz sa tržištem našeg okruženja.

 

KOJE SU PROMJENE IZAZVANE ZAKONOM O TROŠARINAMA

 

Pored toga što se „ ovim Zakonom uređuje trošarinski sustav oporezivanja trošarinskih proizvoda ( alkohola i alkoholnih pića, duhanskih proizvoda, energenata i električne energije) koji se puštaju u potrošnju na području Republike Hrvatske“, određen je novi status proizvođača rakije „razvrstan“ u dvije kategorije:

 

1. mali proizvođač jakog alkoholnog pića

Prema članku 54. Zot-a:

– malim proizvođačem jakog alkoholnog pića, smatra se fizička osoba vlasnik ili korisnik poljoprivrednog zemljišta, te vlasnik tvari za proizvodnju jakog alkoholnog pića koji proizvodi za vlastite potrebe i to u količini koja ne prelazi 20 litara čistog alkohola godišnje po domaćinstvu;

– nije mu dozvoljena prodaja jakog alkoholnog pića;

– mora carinarnici (nadležnoj prema svome prebivalištu) podnijeti prijavu za upis u registar trošarinskih obveznika i to najkasnije 8 dana prije početka proizvodnje (obrazac PUR, članak 29. Pot-a), te istovremeno dostaviti podatak o volumenu pojedinog uređaja za proizvodnju alkohola (kotla) kojeg ima u vlasništvu odnosno uporabi;

– plaća trošarinu ovisno o zapremini kotla;

– trošarina za svaki kotao zapremine 40 do 100 litara iznosi 100,00 kuna, a za kotao zapremine preko 100 litara iznosi 200,00 kuna;

– ako proizvede jako alkoholno piće u količini većoj od 20 litara čistog alkohola godišnje po domaćinstvu, na tu količinu obračunava i plaća trošarinu u iznosu 5.300,00 kuna po hektolitru čistog alkohola (članak 46. stavak 6. Zot-a );

– obvezan je carinarnici, nadležnoj prema prebivalištu, dostaviti godišnje izvješće s podacima o ukupno proizvedenoj količini jakog alkoholnog pića za vlastite potrebe, zapremini kotla i obračunatoj trošarini do 20. siječnja tekuće godine za proteklu godinu;

– obračunatu trošarinu, u skladu sa gore opisanim načinom obračuna, dužan je platiti do 31. siječnja tekuće godine za proteklu godinu;

– mora do 31. siječnja tekuće godine, ako otkazuje proizvodnju, obavijesti nadležnu carinarnicu da kotao zapečati, a u sljedećim poreznim razdobljima nema trošarinsku obvezu;

– ponovno pokretanje proizvodnje uključuje prijavu nadležnoj carinarnici radi skidanja pečata;

– pečaćenje i skidanje pečata s kotla obavlja nadležna carinarnica na zahtjev i trošak malog proizvođača jakog alkoholnog pića.

– oslobađa se obveze otvaranja trošarinskog skladišta (odredbe glave IX Zot-a)

– oslobađa se obveze ugradnje mjernog instrumenta za evidentiranje količine proizvedene rakije

 

2.proizvođač izvan sustava odgode iz članka 55. Zot-a

Prema članku 55. Zota:

– proizvođač etilnog alkohola, međuproizvoda i ostalih pića dobivenih vrenjem, koji za komercijalne svrhe godišnje proizvede alkohol u količini manjoj od 1.000,00 litara, oslobađa se osnivanja trošarinskog skladišta (propisanih u odredbama glave IX Zot-a);

– carinarnici (nadležnoj prema svome prebivalištu) podnosi prijavu za upis u registar trošarinskih obveznika i to najkasnije 8 dana prije početka proizvodnje(obrazac PUR, članak 29. Pot-a), te istovremeno dostavlja podatak o volumenu pojedinog uređaja za proizvodnju alkohola (kotla) kojeg ima u vlasništvu;

– upisuje se u Upisnik destilera koji se vodi u Ministarstvu poljoprivrede i dostavlja podatke (lokacijska i/ili građevinska dozvola) o objektu u koji je instalirana destilerija (kotao);

– obračunava trošarinu u trenutku proizvodnje trošarinskih proizvoda (članak 12. Zot-a)

– plaća trošarinu u iznosu 5.300,00 kuna po hektolitru čistog alkohola u mjesecu proizvodnje (članak 46. stavak 6. Zot-a );

– obvezan je dostaviti mjesečne izvještaje carinarnici (obrazac MI-AL i DOT-AL) o proizvedenim količinama i izvršenim uplatama trošarine;

– obvezan je ugraditi na kotao mjerni instrument, a spremnici moraju imati valjani ovjereni žig koji propisuje državno tijelo nadležno za mjeriteljstvo (članak 51. Zot-a);

– carinarnica mu plombira mjerni instrumenat i prateće cjevovode, armature, komandne razvodne ormariće, osigurače i sve drugo što je u vezi s mjerenjem količine proizvedenog alkohola i alkoholnog pića, a za popravke, koji zahtijevaju skidanje plombe obavještava carinarnicu koja to obavlja na njegov trošak (članak 51. Zot-a);

– rakiju pakira u ambalažu od 0,25 do 5,00 litara koju mora označiti markicama kada se puštaju u potrošnju na području Republike Hrvatske i kada se izvoze. (članak 30. Pot-a)

– podnosi zahtjev (obrazac ZT-AL po članku 32 Pot-a) za tiskanje markica nadležnoj carinarnici, prilažući uplatnicu o plaćenoj trošarini, nalaz analize rakije nadležnog laboratorija, uplatnicu po ispostavljenom predračunu za troškove tiskanja markice (članak 32. Pot-a);

– ako je zahtjev uložen do 15-og dana u mjesecu, carinarnica naručuje markice preko carinske uprave, a kada izađu iz tiskare preuzima ih carinska uprava čiji trezor ih dostavlja carinarnicama gdje ih osobno preuzima (članak 33.Pot-a) ;

 

RAZLOZI NEZADOVOLJSTVA

 

Na raznim skupovima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava(proizvođača šljive i šljivovice i drugih voćnih rakija), njihovih udruga i zadruga, te drugih stanovnika sela, izrečena su mnoga nezadovoljstva aktualnom zakonskom regulativom, a sažeta u nekoliko točaka glase:


1. Trošarina je previsoka

(Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo treba plaćati 5.300 kn za hektolitar čistog alkohola ili 21,20 kn za litru domaće šljivove rakije od 40 vol.%)

2. Trošarinu treba platiti u mjesecu kada je rakija proizvedena

(Proizvod tek nakon dvije godine odležavanja u bačvama postaje prava roba za tržište.)

3. Iznos trošarine i rok naplate u potpunosti isključuju ekonomičnost proizvodnje šljive i rakije

(Trošarina opterećuje litru rakije (40 % vol) u iznosu od 21,20 kn što je preko polovine sadašnje cijene na lokalnom tržištu. Drugi troškovi kao što su administrativni troškovi za ishođenje markica, analiza, putni troškovi su dodatne 3 kune po litri)

4. Prirodna šljivovica – proizvod obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava je izjednačena sa industrijskom rakijom

(Pravilnik o jakim alkoholnim pićima (NN 61/09) poznaje samo etilni alkohol nastao destilacijom prevrelih poljoprivrednih proizvoda čime je šljivovica jednako tretirana kao industrijske žitne i slične rakije. Zbog takvog pristupa zakonodavac anulira opće priznatu izvrsnost šljivovice. Zakon o trošarinama također jednako tretira šljivovicu kao i etilni alkohol iz drugih poljoprivrednih proizvoda.)

5. Predviđena je ugradba mjernih instrumenata na sve rakijske kazane.

(To je dodatno financijsko opterećenje za obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja bi proizvodila za tržište, a inače jedva preživljavaju.)

6. Administrativna procedura je skupa i komplicirana

(To se posebno odnosi na gospodarstva koja prijave komercijalnu proizvodnju.)

7. Mali proizvođači imaju pravo na količinu od 20 litara čistog alkohola za svoje potrebe, a za količine preko toga moraju plaćati trošarinu i ne smiju je prodavati

(Ta odredba zadire u tradiciju življenja u našim šljivorodnim krajevima i nosi nepotrebno administriranje i pravljenje nezadovoljstva na ruralnom prostoru.)

8. Carinarnice su otpočele nadzor nad obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima

(Carinski službenici su upućeni kod nekih proizvođača prijavljenih za kategoriju „proizvođač izvan sustava odgode iz članka 55. Zot-a“, te su nakon pretresa obiteljskih kuća i gospodarskih zgrada zapisnički konstatirali zatečeno stanje, te nastavili postupak izricanja predviđenih mjera. Ovakvo uredovanje je shvaćeno i uspoređeno sa djelovanjem institucija nenarodne vlasti. Drugim riječima: takvo uredovanje je izazvalo kod stanovništva zaprepaštenost i ogorčenje.

 

REAGIRANJA PROIZVOĐAČA

 

Udruga voćara i vinogradara „Sv. Vinko“ iz Starog Petrovog Sela, mjesec dana poslije stupanja Zakona na snagu,spontano je, na manifestaciji „Poljoprivredno poduzetničke ideje 2010“ u Novoj Gradiški, pokrenula akciju potpisivanja peticije za njegovu izmjenu. Peticija je uručena Ministarstvu financija i Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Druge udruge, zadruge i pojedinci su na razne načine upozoravali nadležne da je potrebno načiniti izmjene jer postojeća regulativa dovodi u pitanje isplativosti proizvodnje. Od stupanja na snagu Zot-a do danas u raznim prigodama predlagane su izmjene u sa slijedećim ciljevima:

 

1. Obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja imaju proizvodnju šljive i drugog voća u površini do 3 ha plaćaju trošarinu od 500,00 kn po hektolitru čistog alkohola ili 2,00 kn za litru rakije od 40 vol.% u momentu stavljanja rakije na tržište

Hektolitar čistog alkohola je 250 litara rakije od 40 %vol.). Godišnja proizvodnja na takvom gospodarstvu nemože biti veća od 6.000 litra rakije.

2. Na tržište se može stavljati samo flaširana rakija sa oznakom plaćene trošarine i deklariranom kvalitetom koju jamči proizvođač i posebnom naznakom da je proizvod obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i hrvatskog sela

Procedura stavljanja na tržište dati u nadležnost Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, Zavoda za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo. Administrativni postupak treba biti identičan postupku za vina. Tako bi se izjednačila obiteljska gospodarstva koja se bave uzgojem vinove loze i šljive.

3. Za rakiju koju prodaju gostima za piće u svom gospodarstvu ne plaćaju trošarinu (oblici seoskog turizma: kušaonica, usluge ugošćavanja,…)

4. Obiteljska poljoprivredna gospodarstva sa manjim šljivicima do 0,25 ha (mali proizvođač) ne plaćaju trošarinu za svoje potrebe

Za sve količine koje stavljaju na tržište plaćaju trošarinu od 500,00 kuna po hektolitru čistog alkohola kao i gospodarstva koja imaju šljivike na površini do 3,0 ha. Sva gospodarstva koja stavljaju šljivovicu na tržište su jednaka u obvezi plaćanja trošarine, a za svoje potrebe mogu koristiti količinu po vlastitom nahođenju.

5. Rakija koja se stavlja na tržište mora odležati u hrastovim bačvama najmanje 8 mjeseci

Na tržište se može stavljati samo flaširana rakija sa oznakom plaćene trošarine i deklariranom kvalitetom koju jamči proizvođač.

6. Paušalni godišnji iznos za kazan od 100 litara je 100,00 kuna, a veći od 100 litara je 200,00 kn. (kao po postojećim propisima)

7. Propisane mjerne instrumente za protok ugrađivati na kazane za koje se planira i prijavljuje godišnja proizvodnja veća od 6.000,00 litara rakije i za industrijske proizvođače (poduzeća i dionička društva)

Vjerujemo da bi se ovakvim reguliranjem postigao red u proizvodnji šljivovice koja je jedan od rijetkih nacionalnih proizvoda, prepoznatljivih na svjetskom tržištu. Šljivovica bi se tako mogla ponuditi i domaćoj turističkoj industriji što do sada nije slučaj. Nije potrebno reći da selo (posebno slavonsko) teško podnosi aktualne gospodarske okolnosti i da stanovništvo (naročito mladi) odlaze za zaradom u urbane sredine, te da je dobro došao svaki oblik povećanja zarade na selu. Izmjena zakona o trošarinama i pravilnika na predloženi način bila bi izravna pomoć u oživljavanju seoskog područja i posebno obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava sa manjim zemljišnim posjedom ( do 3,0 ha)

Cjelokupnu problematiku prezentirali smo pišući nekim saborskim zastupnicama i zastupnicima. Nitko nije odgovorio na peticije, niti na dopise, osim jedne zastupnice koja je uputila pismo ministrici financija, te nas je upoznala sa odgovorom (prilog broj 1). Zahvaljujemo upravitelju Poljoprivredne braniteljske zadruge „Graničar“ na ustupljenoj korespodenciji.

 

STAV MINISTARSTVA FINANCIJA

 

Iz teksta odgovora vidljivo je da se pobijaju naši prijedlozi jer „Predmetnim Zakonom usklađen je sustav oporezivanja trošarinama u Republici Hrvatskoj s pravnom stečevinom Europske unije“, točnije sa:

– Direktivom 92/12 EEZ (propisuje opća načela),

– Direktivom 92/83 EEZ

– Direktivom 92/84 EEZ

Direktiva 92/12 je ukinuta i zamjenjena sa Direktivom 2008/118/EC (Sve direktive su u prilogu broj 2.).

Nadalje, ministrica odgovara da je „prihvaćena još jedna specifičnost u našem zakonodavstvu koja nije propisana direktivama, i to upravo za komercijalne proizvođače jakih alkoholnih pića koji proizvode do 1.000 litara godišnje – oslobođeni su obveze otvaranja trošarinskog skladišta i time polaganja jamstva za namirenje trošarinskog duga“.

Iz tog velikog „ustupka“ po ministričinom mišljenju, proizašla je obveza proizvođača da moraju platiti trošarinu u mjesecu proizvodnje, dakle unaprijed najmanje osam mjeseci prije prodaje. Ministrici je, na kraju, „razvidno da nema mogućnosti za unošenje odredbi temeljem kojih bi se udovoljilo bilo kojem od uloženih prijedloga.


A što piše u direktivama?

 

Direktiva 2008/118/EC je načelnog karaktera, a pošto nije sporno da treba plaćati trošarine, nema je potrebe citirati.

Direktiva 92/83 EEZ (fragment)

DIREKTIVA VIJEĆA 92/83/EEZ

od 19. listopada 1992.

o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 99.,…

….budući da bi, u načelu, države članice trebale primjenjivati istu stopu trošarine po hektolitru čistoga alkohola na sve etilne alkohole u skladu s definicijom u ovoj Direktivi;

budući da je moguće dopustiti državama članicama primjenu sniženih stopa ili oslobađanje od trošarina za određene proizvode regionalne ili tradicionalne prirode;

budući da, u slučajevima kad je državama članicama dopušteno primjenjivati snižene stope,

te snižene stope ne smiju prouzročiti narušavanje tržišnog natjecanja unutar unutarnjeg tržišta;

 

ODJELJAK V.

ETILNI ALKOHOL

Područje djelovanja

Članak 19.

1. Države članice će primjenjivati trošarine za etilni alkohol u skladu s ovom Direktivom.

2. Države članice će utvrditi svoje stope u skladu s Direktivom 92/84/EEZ. (vidi!)

Utvrđivanje trošarine

Članak 21.

Trošarina na etilni alkohol utvrđuje se na hektolitar čistoga alkohola kod temperature od 20° C i izračunava se u odnosu na broj hektolitara čistoga alkohola. Prema odredbama članka 22., države članice naplaćuju istu stopu trošarine na sve proizvode koji su podložni trošarinama na etilni alkohol.

Članak 22.

1. Države članice mogu primjenjivati snižene stope trošarina na etilni alkohol koji proizvode male destilerije uz sljedeća ograničenja:

– snižene stope, koje mogu biti ispod najniže stope, ne primjenjuju se na poduzeća koja proizvode više od 10 hektolitara čistoga alkohola godišnje. Međutim, države članice koje su 1. siječnja 1992. primjenjivale snižene stope na poduzeća koja proizvode 10 do 20 hektolitara čistoga alkohola godišnje, mogu to i dalje činiti.

– snižene stope ne smiju biti više od 50 % ispod standardne nacionalne stope trošarine.

2. Za potrebe sniženih stopa, pojam «manja destilerija» znači destileriju koja je pravno i ekonomski neovisna od neke druge destilerije i koja ne proizvodi prema licenci.

3. Države članice će se pobrinuti da se snižene stope koje one možda uvedu, isto tako primjenjuju i na etilni alkohol koji na njihov teritorij isporučuju neovisne male destilerije koje imaju sjedište u drugim državama članicama.

……………………………………… 2. Države članice će Komisiju obavijestiti o glavnim odredbama svojih zakona koje su donijele kako bi se uskladile s ovom Direktivom.

Članak 30.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu,

19. listopada 1992.

Za Vijeće

Predsjednik J. COPE

…………………………

Direktiva 92/84 EEZ (fragment)

 

DIREKTIVA VIJEĆA 92/84/EEZ

od 19. listopada 1992.

o usklađivanju stopa trošarina na alkohol i alkoholna pića

 

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 99.,

…………………………. budući da je potrebno periodično preispitivati stope predviđene u ovoj Direktivi, na temelju izvještaja Komisije i uzimajući u obzir sve odgovarajuće čimbenike;

budući da treba utvrditi mehanizam kojim se omogućuje da se posebni iznosi izraženi u ECU-ima pretvaraju u nacionalnu valutu,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Najkasnije do 1. siječnja 1993. države članice će primjenjivati najniže stope trošarina u skladu s odredbama koje su predviđene u ovoj Direktivi.

Članak 2.

Ovom su Direktivom obuhvaćeni sljedeći proizvodi:

– alkohol i alkoholna pića,

– poluproizvodi,

– vino,

– pivo, kako je definirano u Direktivi 92/83/EEZ.

Članak 3.

1. Od 1. siječnja 1993. najniža stopa trošarina na alkohol i alkohol koji sadrže pića, osim onih koja su navedena u člancima 4., 5. i 6., utvrđuje se na 550 ECU po hektolitru čistoga alkohola.

Cjeloviti tekstovi Direktiva su priloženi, pa se čitajući ih, može shvatiti da nije baš nako kako kaže ex -ministrica. Naime, iz citiranih segmenata direktiva vidi se nešto drugo: „države članice mogu primjenjivati niže stope trošarina na etilni alkohol koji proizvode male destilerije“, a neće se to odnositi na poduzeća koja proizvode „više od 10 hektolitara čistog alkohola“ (ili 2.500 litara šljivovice od 40 vol.%).


Na kraju, nameće se pitanje:

 

Koja je svrha takvog zakona (ratio legis) i jeli itko od odgovornih pokušao shvatiti koje su posljedice. Iz spominjanog odgovora izgleda da je sve posloženo po regulama EU, a efekti takve regulative su ovako shvaćeni:

– ne postoji „računica“ koja bi opravdala proizvodnju šljivovice,

– obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja su proizvođači rakije stavljena su u nepovoljan položaj u odnosu na proizvođače vina,

– neki poljoprivrednici izjavljuju da će posjeći šljivike koji tek trebaju stupiti u punu rodnost,

– isplaćeni novčani poticaji za podizanje trajnih nasada (šljivika) su izgubili svrhu kao i mjere ruralnog razvoja,

– potaknuto je crno tržište,

– manje sredstava u državni proračun,

– nepovjerenje građana u sustav,

– potiče se euroskepticizam, posebno kada se zvanično i nezvanično Zakon brani tvrdnjom da su njegove odredbe po zahtjevu Unije,

– način donošenja zakona je neprimjeren uljuđenoj demokratskoj praksi jer o tome nisu konsultirani proizvođači i nije dovoljno informirana javnost

– direktive su donesene 1992. godine i bilo je vremena da se problematika raspravi

– ignoriranje peticije i apela građana je demonstriranje samovolje biranih da zastupaju građanske i nacionalne interese

 

Ogorčeni proizvođači kažu da je jedini valjan članak 46. točka 7. (Zot-a) „ vlada Republike Hrvatske može uredbom mijenjati visine trošarina propisane ovim člankom“, jer kao i citirane Direktive, otvara prostor za ispravak očite nepravde proizvođačima šljive i šljivovice . Kratak presjek problematike dovoljno govori da je potrebno pokrenuti akciju izmjene Zakona. Smatram da se u analizu usklađenosti Zakona o trošarinama sa direktivama EU treba uključiti stručnjake Hpk (poljoprivredne i pravne), te procjeniti koliko je moguće udovoljiti zahtjevima proizvođača, uzimajući u obzir naročito ekonomski aspekt, i u tom smislu predložiti pokretanje postupka izmjene Zot-a.


Viši stručni savjetnik za ruralni razvoj:

Mijo Gašparović

Related Post