Piše: Krunoslav Ravlić -Odjel psihijatrije Opća bolnica Nova Gradiška
Svjetski dan shizofrenije (24.svibnja) obilježava se u cilju senzibiliziranja javnosti i podizanju svijesti o ovoj ozbiljnoj i devastirajućoj bolesti.
Niti jedan duševni poremećaj nije više obavijen velom misterije, straha i nerazumijevanja kao shizofrenija.
Od svih bolesti jedino su stigmatizirane duševne bolesti i oboljeli od AIDS-a, a od duševnih bolesnika najveću stigmu nose oboljeli od shizofrenije i predstavljaju jednu od najmarginaliziranijih, najranjivijih i najnezaštićenijih skupina u društvu.
Shizofrenija je jedna od najvažnijih mentalnih bolesti, kako zbog svoje učestalosti, tako zbog svoje misteriozne i devastirajuće naravi.
Sam naziv shizofrenija ima svoj korijen u grčkim riječima “schizo”-cijepam i “frenos”-duša,um. Prema tome naziv shizofrenija označavao bi rascjep, duše, rascjep uma.Ovaj naziv potječe od švicarskog psihijatra Eugena Bleulera (1911.godine) za bolest koja se do tada zvala dementia praecox (preuranjena demencija). Shizofrenija je jedna od dosta čestih mentalnih bolesti.Oko 1% svjetskog stanovništva ima shizofreniju.Bolest najčešće pogađa osobe između 15. i 35 godine, jednako oba spola, ali se kod muškaraca javlja ranije.Smatra se da danas u svijetu od ove bolesti boluje 24 milijuna ljudi,a u Hrvatskoj ima oko 19 tisuća oboljelih.Ono što je porazno, da preko 50% oboljelih od shizofrenije nikada ne dobije prikladnu skrb,premda danas postoje učinkovite farmakološke i psihosocijalne metode liječenja, a što se liječenje započne ranije to će ono biti učinkovitije.Nažalost, veliki broj oboljelih se ne liječi adekvatno, ili se uopće ne liječi , što doprinosi kroničnosti bolesti.
U stručnoj a posebice laičkoj javnosti mnogo je pogrešnih predodžbi, zabluda i mitova o shizofreniji.Zablude o shizofreniji prisutne su u svim društvima i kulturama.Pogrešne predodžbe su glavni uzrok stereotipa o duševnim bolestima ,a posebice o shizofreniji.A stereotipi su osnovni uzrok i izvor stigme, ne samo shizofrenije nego i obitelji shizofrenih bolesnika a isto tako i psihijatrije kao medicinske discipline, odnosno psihijatrije kao institucije.
Evo nekih od najčešćih mitova i zabluda o shizofreniji:
1.Klinička slika kod svih osoba sa shizofrenijom je ista
Postoje različiti klinički oblici shizofrenije kod kojih su i klinički simptomi različiti, te tome postoje različiti klinički oblici shizofrenije( hebefrena, paranoidna, katatona, simplex forma…)
2. Osobe sa shizofrenijom su nepredvidive, agresivne i opasne
Ovo je jedan od najčešćih stereotipa, da su oboljeli od shizofrenije, nepredvidivi, nerazumni, opasni, nasilni, “urođene ubojice”. Sva istraživanja govore da preko 90% kaznenih djela počine osobe koje nemaju mentalnu bolest. Shizofreni bolesnici nisu opasniji i agresivniji od drugih.Čak su osobe sa shizofrenijom češće žrtve nasilja nego počinitelji.Međutim, kod neliječenih osoba ili u stanju pogoršanja, a pod utjecajem sumanutih ideja povećan je rizik od agresivnog ponašanja.Treba naglasiti da agresivnost nije specifična za shizofreniju.Agresivnost je češća kod drugih mentalnih poremećaja ( alkoholizam, druge bolesti ovisnosti, asocijalni poremećaj ličnosti itd.)
3. Shizofrenija je nasljedna bolest
Genetska predispozicija je važna ali nije bitna i presudna za shizofreniju.Točno je da se bolest češće može javljati u nekim obiteljima, ali je činjenica da se značajan broj javlja u osobe kod koje nitko u obitelji nije imao ovu bolest. Ako oba roditelja imaju shizofreniju, mogućnost da dijete naslijedi bolest je oko 40%.To vrijedi i kada dijete oboljelih odgajaju zdravi i adoptivni roditelji. Ako je oboljela osoba jednojačani blizanac, mogućnost da drugi blizanac dobije shizofreniju je 50%.Nasuprot tome , mogućnost da dijete čija su oba roditelja zdrava dobije shizofreniju je 1%.Toliko ( 1%), iznosi rizik oboljevanja u općoj populaciji.
4. Shizofrenija je bolest koja se ne može liječiti
Ovo je jedan od najraširenijih stavova o shizofreniji u općoj populaciji.Smatra se da ako netko ima shizofreniju da je bolest neizlječiva.. Često upotrebljavana metafora za ovu bolest je ” rak duše”, ili “suvremeni ekvivalent lepre”,kako je za shizofreniju metaforički rekao E. Fuller Torey, poznati američki psihijatar u kultnoj knjizi “Preživjeti shizofreniju”.Prvi lijek za shizofreniju otkriven je 1952. a uveden u službenu kliničku primjenu 1955.To je klorpromazin ( u Europi pod tvorničkim imenom Largactil, a u Americi kao Thorazine).Od tog vremena pa do današnjih dana otkriven je veliki broj lijekova za liječenje shizofrenije i drugih psihotičnih poremećaja ( antipsihotici).Shizofrenija je neizlječiva, ali lječiva bolest poput nekih drugih kroničnih bolesti koje su također neizlječive, ali se mogu učinkovito liječiti ( šećrena bolest, srčane bolesti, visok krvni tlak…).Bitno je naći najodogovarajući tretman ( farmakološki i psihosocijalni) za svaku osobu ( tkzv. individualni pristup)
5.Osobe sa shizofrenijom nisu u stanju voditi smislen i produktivan život
Zbog stigmatizacije i diskriminacije bolesnika sa shizofrenijom postoji u laičkoj javnosti uvjerenje o neizlječivosti od ove bolesti a samim tim i stvaranje stava da su njihove radne sposobnosti i mogućnosti potpuno izgubljene. U periodima remisije, tj stanja bez psihotičnih simptoma osoba sa shizofrenijom mogu biti dosta uspješne na profesionalnom planu. Ako se bolesniku omogući uključenost u rad i društveni život, veće su mogućnosti boljeg ishoda liječenja. Osoba u fazama kada nema psihotičnosti, tj u stanju remisije mogu korektno i kompetentno funkcionirati u vrlo specifičnim i diferentnim poslovima.Najbolji primjer je slučaj Johna Forbesa Nasha.Njegov život opisan je u knjizi, po kojoj je kasnije snimljen film (“Beatiful mind”). Nash je bio poznat kao jedan od najboljih svjetksih matematičara. Zatim su ga obuzeli simptomi shizofrenije ( sumanutosti i halucinacije). Živio je sa simptomima oko 20 godina prije nego se oporavio i vratio na posao na Univerzitet Princeton.Godine 1994. dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju.
6. Shizofrenija ne postoji kao bolest u medicinskom smislu.
Ovo je opće poznati stav antipsihjatara Tomasa Sazsa, Ronalda Leinga i Davida Coopera. Za Tomasa Sazsa duševna bolest,pa i shizofrenija nije bolest nego mit.On smatra da su bolesti samo ona stanja koja se mogu dijagnosticirati standardnim metodama dostupnim u tjelesnoj medicini. (napr, lab nalazi, RTG, UZV..itd).A pošto se shizofrenija ne može dijagnosticirati tim pretragama, ona, po Sazsu nije bolest u medicinskom, već u metaforičkom (društveno ideološkom ) smislu.
Robert Laing i David Cuper smatraju da je duševna bolest socijalni konstrukt, te da društvo i obitelj koji su nesavršeni, nehumani i otuđeni prisiljavaju svog člana na bijeg u bolest u kojem on nalazi svoju autentičnost u ludilu. Po mišljenju ove dvojice antispihijatara, društvo je bolesno i izručuje svog člana u institucije psihijatrije.
7.Liječenje od shizofrenije je doživotno
Ovo vjerovanje je povezano sa stavom društva da je shizofrenije neizliječiva.Točno je da je shizofrenija dugotrajna, kronična i često doživotna bolest, kod jednog broja bolesnika postoji mogućnost da se bolest, spontano ili uz terapiju potpuno zaustavi , što onda otklanja potrebu doživotnog uzimanja lijeka. Isto tako postoji mogućnost da se u stanju poboljšanja i dužeg perioda bez simptoma, na određeno vrijeme prekine primjena antipsihotičnih lijekova.Ipak, broj ovakvih bolesnika nije osobito velik
8. Od shizofrenije ne obolijevaju djeca
Shizofrenija je bolest mladosti i rane odrasle dobi (15. do 35. godine), te mnogi autori i stručnjaci otklanjaju mogućnost javljanja shizofrenije kod djece. Međutim, doduše vrlo rijetko shizofrenija se može javiti i kod djece a bolest s često kod djece ne prepozna.Postoje stručnjaci koji tvrde da autizam predstavlja ekvivalent shizofrenije kod djece
9.Lijekovi za liječenje shizofrenije su štetniji od same bolest
Antipsihotici ( lijekovi za liječenje shizofrenije i drugih psihoza) predstavljaju osnovicu liječenja, premda se primjenjuju i druge nefarmakološke mjere( psihoterapijske i psihosocijalne).Lijekovi učinkovito kupiraju glavne simptome shizofrenije(sumanutosti, halucinacije, zbunjujuće misli, bizarno i dezorganizirano ponašanja. U nekim slučajevima ova skupina lijekova može imati i neželjene učinke ( nuspojave).Antipsihotici , u principu predstavljaju jednu od najsigurnijih skupina lijekova u općoj primjeni i njihovo otkriće predstavlja najveći napredak u tretmanu shizofrenije, ali i drugih psihotičnih stanja.Uporaba ovih lijekova je praktično potpuno istisnula druge biologijske terapijske metode u liječenju ove bolesti (“elektrošokovi”, liječenje insulinskim komama, lobotomija…)
10. Oboljeli se moraju liječiti u bolnici
Ovo je još jedan od mitova i zabluda o shizofreniji.Trend i princip psihijatrije u zajednici je da se duševni bolesnici u što vrijeme liječe u svom prirodnom socijalnom miljeu, tj. u zajednici izvanbolnički Nije nužno svakog bolesnika sa shizofrenijom hospitalizirati. Bolesnici kojima se može, uz pomoć obitelji ili skrbnika osigurati redovito i nadzirano uzimanje lijekova mogu se kontrolirati i liječiti u ambulantnim uvjetima. Naravno, u slučaju pogoršanja ( najčešće uslijed samoinicijativnog prekida uzimanja lijekova), ili u slučaju kada bolesnik zbog svog psihičkog stanja predstavlja opasnost za sebe ili za druge , nužno je pristupiti mjerama bolničkog liječenja , pa i bez pristanka bolesnika.
Zaključno, Shizofreniju kroz povijest prate mnoge zablude, mitovi, netočne informacije, predrasude, štetna vjerovanja i stavovi, Premda se uzrok ovoj misterioznoj i devastirajućoj bolesti još uvijek ne zna, ali suvremena psihijatrijska znost došla je do mnogih spoznaja o naravi shizofrenog poremećaja, njegovom tijeku i prognozi. Ono što je najznačajnije da su sada znatnije mogućnosti tretmana bolesti (farmakološko, psihoterapijsko i psihosocijalno).
Shizofrenija predstavlja paradigmu “prave” duševne bolesti. Psihijtrija kao znanost, na teoretskom i praktičnom planu nastala je zbog shizofrenije i kao odgovor na shizofreniju. Da ne postoji shizofrenija ne bi postojali psihijatri niti psihijatrija. Drugi oblici psihičkih poremećaja ( blagi i umjereni) koji nemaju psihotičnu dimenziju, kroz povijest a jednim dijelom i sada tretirani su, na drugi način i od strane drugih stručnjaka a ne isključivo psihijatara (klinički psiholozi, socijalni radnici, udruge za samopomoć…). Budućnost psihijatrijske struke ovisit će o tome koliko će uspjeti odgonetnuti tajnu koju krije shizofrenija, a glavna tajna je uzrok nastanka, ove još uvijek, u mnogim segmentima nepoznate i mistične bolesti.
