Tekst Franjo Samardžić, Foto Jakša Samardžić
NOVA GRADIŠKA, 15. veljače 2025.- Danas je u Domu kulture predstavljena nova knjiga prof. Ante Vukšića, predsjednika Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata. Knjiga „Prešućene žrtve Drugog svjetskog rata i poraća novogradiškog kraja“ zbog svoje tematike pobudila je velik interes i napunila dvoranu Doma kulture. Knjigu su uz autora predstavili mr. Alojz Buljan i prof. Franjo Horvat. O knjizi će nakon današnjeg predstavljanja sigurno biti riječi jer govori, kako i njen naslov kaže, o prešućenim žrtvama o kojima se malo ili uopće nije govorilo u bivšoj državi jer se nije smjelo govoriti. Povremeno su se tome, navodeći imena svjedoka, o pojedinim slučajevima pisale neke novine, a pisali neki pojedinci. Danas su živi samo rijetki svjedoci koji o tome mogu govoriti pa je ova knjiga tim više zanimljiva i značajna kao zbir informacija o jednom vremenu i ljudima koje se ne smije zaboraviti.
– Razlozi za pisanje ove knjige sazrijevali su u meni još u djetinjstvu. Još tada sam slušao priče ljudi koji su se vratili s križnog puta. To su sve bile tragične i žalosne priče. U selu gdje sam rođen dogodile su se strašne stvari. Nakon Domovinskog rata kad se moglo slobodnije govoriti, očekivao sam da li će netko s ovih prostora napraviti knjigu poput ove. Nije se to dogodilo. Osim tri čovjeka koji su dali veliki doprinos u sjećanju na pale žrtve Drugog svjetskog rata i zabilježili u svojoj knjizi, u svojoj općini. Jedan je Alojz Ivanišević iz Gunjavaca, koji je napisao lijepu knjigu o žrtvama rešetarske općine tijekom rata i u poraćju. Drugi je pokojni Stjepan Mrnjec iz Starog Petrovog Sela koji je prošap križni put od Bleiburga do Srbije, a velike zasluge idu i pokojnom Miji Dukiću iz Slavonskog Kobaša. Knjigu sam pisao od 2012. dugo, volonterski. Trebalo je tražiti godinama izvore. Dugotrajan je to posao, česti sam dolazio pred zid i opet uporno nastavljao. Knjiga je sad gotova. Moram reći kako je velika je nepravda učinjena prema svim ljudima koji su izgubili život sa mišlju i snom o hrvatskoj državi, bilo kakvoj hrvatskoj državi, ako je demokratska tim bolje. Oni su otišli na zov Domovine i poginuli. Izgubili su rat a njihovo ime nije smjelo spominjati i nisu imali ni svoj grob. A svaki čovjek bez obzira na kojoj je strani poginuo ima temeljno, ljudsko pravo na svoj grob s imenom i prezimenom. Mnogi grobovi tih ljudi su preorani i zatrti, a to javno treba napokon i reći – kaže Ante Vukšić.
