NOVA GRADIŠKA 26. rujna 2010. – Nakon sjajne utakmice odbojkašica slijedio je prvenstveni susret rukometašica u natjecanju 3. Hrvatske rukometne lige, Istok, gdje je igrala Slavonka i Cerna. Bila je to velika razlika u kvaliteti igre, odnosu i pristupu. Nikada nisam u mojoj 60 godina dugoj novinarskoj praksi ostavljao „za sutra“ napisati izvješće, kao ovaj put s utakmice Slavonke. Učinio sam to, jer sam htio predahnuti, pribrati se i ublažiti jad koja me je snašla prije, za vrijeme i nakon utakmice. A, evo, zbog čega. Ipak sam ja, oprostite na neskromnosti, dio te Slavonke, gdje sam prije 60 godina počeo kao trener, kreirao današnje ime Slavonka, bio trener državnog prvaka sa Slavonkom i kroz jedno desetljeće bili smo članovi Prve savezne lige, odigrali 18 međunarodnih utakmica, doveli gotovo sve ekipe Europe u Novu Gradišku itd, itd. itd… Stoga sam bio tužan kada sam vidio one mlade djevojčice, uglavnom sve kadetkinje, koje su ubačene u vatru seniorskog natjecanja. No, nije to sve u tome. Događa se! Međutim, uvertira pred utakmicu bila je strašna: Trener Miroslav Samardžija podnio je ostavku, navodno na zahtjev nekih izvan kluba, predsjednik Zlatko Magić bio je daleko od grada, od ključnih igračica-seniorki golgeterica Jasna Čulina je privatno negdje, Đurđa Curić, recimo, isto tako, kao i Željka Safundžić, Vesna Lukačević je tek došla s operacije qudricepsa, ali je ostala uz igračice. Mladoj ekipi curica priključuje se jedina seniorka Kajtazi, sada Ivanišević, ali nakon jednogodišnje pauze od igranja. Prije utakmice s tribina dolazi Ljiljana Zdunić, vodi uz Vesnu utakmicu, a mlade i neiskusne igračice koriste do sada naučeno od trenera Samardžije i nastoje postići što bolji rezultat, ali iskusne gošće oštrinom, jakom zonom i prljavim duelima u obrani lako „razbacuju“ naše curice, koje nakon 4 minute igre rezultat 0:0 pretvaraju u prvo i jedino vodstvo od 1:0. Bore se maksimalno i uspijevaju čak do 7. minute održati 1:1, a tada gošće vode s 2:1. Ljilja Zdunić sjajno je vodila igru s klupe, a tada Cerna pronalazi boljku Slavonke i kontrama povećava razliku. Tako je bilo u 14. minuti 4:1, dvije minute kasnije 5:1, a u 19.minuti i 6:1, da bi poluvrijeme završilo s nevjerojatnih 8:1 za Cernu. Nevjerojatnih zbog toga. jer je palo samo 9 golova u 30 minuta igre, a što je najtragičnije, što se rijetko događa na prvenstenim utakmicama, Slavonka je u tom dugom razdoblju dala jedan jedini gol u 30 minuta igre. Cerna je, naime, vidjela da su to mlade i krhke curice i oštrom igrom u obrani svaki napad su rješavale u svoju korist, a dvije osječke sutkinje su to blagonaklono gledale i tolerirale, tako da je ishod svih tih „sudara“ bio u korist gošći. Do izražaja je to došlo naročito u drugom poluvremenu, kada su Cernanke nakon nedopušteno osvojenih lopti po isprobanom receptu odlazile u kontru i poentirale, iako je naša mlada vratarka Sokić u nekoliko navrata, posebno u prvom poluvremenu, sjajno intervenirala. Koliko su sutkinje bile priklonjene gošćama pokazuje situacija kada je naša vratarka Sokić istrčala do polovice svoga terena i spriječila jedan kontranapad bez ikakve grubosti, oduzevši loptu, sutkinje su je isključile i dale žuti karton, potpuno povrijedivši pravila rukometne igre jer su to zamijenile sa grubim prekršajem, ali se onda isključuje vratar i dobiva crveni karton, a to ovdje nije bio slučaj. U pitanju je dakle materijalna povreda pravila igre. I tako, u tom stilu utakmica je tekla, Ljilja Zdunić je silno se istrošila pomažući ekipi uz Vesnu Lukačević, trener Samardžija bio je na klupi, ali pošto je u ostavci nije vodio ekipu, i na kraju je utakmica završila s visokih 23:7 za poduzetniju i iskusniju ekipu Cerne. Šest pogodaka je dala Suzana Kajtazi-Ivanišević, a da je bar netko bio od starijih igračica-seniorki, Cerna se i pored toga što je bila favorit, mogla pobijediti. Tim više, što su mlade kadetkinje Slavonke vrlo dobro se borile u obrani, dok su imale snage i dok nisu bile povrijeđene, jer su sutkinje protiv takvih krhkih curica dozvolile prljavu igru, pa su čak četiri završile s povredama. Eto, to me rastužilo, kao i svega 38 gledatelja, koliko smo nabrojali na tribini. Nažalost, sve se to događalo u godini kada Slavonka, kao i ja, bi trebali obilježiti šest desetljeća zajedničkog druženja. Slavno ime Slavonka treba sačuvati, njegovati i uzdizati, jer je pronijelo slavu našeg grada diljem Europe, pa sadašnje stanje u najmanju ruku nije dobro i mora se riješiti čim prije. Ne smije se pustiti stihiji, jer ona, nažalost, vodi u tešku neizvjesnost …Na snimku prije utakmice vidite mladi sastav Slavonke koja je igrala protiv Cerne. Nakon sjajne utakmice odbojkašica slijedio je prvenstveni susret rukometašica u natjecanju 3. Hrvatske rukometne lige, Istok, gdje je igrala Slavonka i Cerna. Bila je to velika razlika u kvaliteti igre, odnosu i pristupu. Nikada nisam u mojoj 60 godina dugoj novinarskoj praksi ostavljao „za sutra“ napisati izvješće, kao ovaj put s utakmice Slavonke. Učinio sam to, jer sam htio predahnuti, pribrati se i ublažiti jad koja me je snašla prije, za vrijeme i nakon utakmice.
A, evo, zbog čega. Ipak sam ja, oprostite na neskromnosti, dio te Slavonke, gdje sam prije 60 godina počeo kao trener, kreirao današnje ime Slavonka, bio trener državnog prvaka sa Slavonkom i kroz jedno desetljeće bili smo članovi Prve savezne lige, odigrali 18 međunarodnih utakmica, doveli gotovo sve ekipe Europe u Novu Gradišku itd, itd. itd… Stoga sam bio tužan kada sam vidio one mlade djevojčice, uglavnom sve kadetkinje, koje su ubačene u vatru seniorskog natjecanja. No, nije to sve u tome. Događa se! Međutim, uvertira pred utakmicu bila je strašna: Trener Miroslav Samardžija podnio je ostavku, navodno na zahtjev nekih izvan kluba, predsjednik Zlatko Magić bio je daleko od grada, od ključnih igračica-seniorki golgeterica Jasna Čulina je privatno negdje, Đurđa Curić, recimo, isto tako, kao i Željka Safundžić, Vesna Lukačević je tek došla s operacije qudricepsa, ali je ostala uz igračice. Mladoj ekipi curica priključuje se jedina seniorka Kajtazi, sada Ivanišević, ali nakon jednogodišnje pauze od igranja. Prije utakmice s tribina dolazi Ljiljana Zdunić, vodi uz Vesnu utakmicu, a mlade i neiskusne igračice koriste do sada naučeno od trenera Samardžije i nastoje postići što bolji rezultat, ali iskusne gošće oštrinom, jakom zonom i prljavim duelima u obrani lako „razbacuju“ naše curice, koje nakon 4 minute igre rezultat 0:0 pretvaraju u prvo i jedino vodstvo od 1:0. Bore se maksimalno i uspijevaju čak do 7. minute održati 1:1, a tada gošće vode s 2:1. Ljilja Zdunić sjajno je vodila igru s klupe, a tada Cerna pronalazi boljku Slavonke i kontrama povećava razliku. Tako je bilo u 14. minuti 4:1, dvije minute kasnije 5:1, a u 19.minuti i 6:1, da bi poluvrijeme završilo s nevjerojatnih 8:1 za Cernu. Nevjerojatnih zbog toga. jer je palo samo 9 golova u 30 minuta igre, a što je najtragičnije, što se rijetko događa na prvenstenim utakmicama, Slavonka je u tom dugom razdoblju dala jedan jedini gol u 30 minuta igre. Cerna je, naime, vidjela da su to mlade i krhke curice i oštrom igrom u obrani svaki napad su rješavale u svoju korist, a dvije osječke sutkinje su to blagonaklono gledale i tolerirale, tako da je ishod svih tih „sudara“ bio u korist gošći. Do izražaja je to došlo naročito u drugom poluvremenu, kada su Cernanke nakon nedopušteno osvojenih lopti po isprobanom receptu odlazile u kontru i poentirale, iako je naša mlada vratarka Sokić u nekoliko navrata, posebno u prvom poluvremenu, sjajno intervenirala. Koliko su sutkinje bile priklonjene gošćama pokazuje situacija kada je naša vratarka Sokić istrčala do polovice svoga terena i spriječila jedan kontranapad bez ikakve grubosti, oduzevši loptu, sutkinje su je isključile i dale žuti karton, potpuno povrijedivši pravila rukometne igre jer su to zamijenile sa grubim prekršajem, ali se onda isključuje vratar i dobiva crveni karton, a to ovdje nije bio slučaj. U pitanju je dakle materijalna povreda pravila igre. I tako, u tom stilu utakmica je tekla, Ljilja Zdunić je silno se istrošila pomažući ekipi uz Vesnu Lukačević, trener Samardžija bio je na klupi, ali pošto je u ostavci nije vodio ekipu, i na kraju je utakmica završila s visokih 23:7 za poduzetniju i iskusniju ekipu Cerne. Šest pogodaka je dala Suzana Kajtazi-Ivanišević, a da je bar netko bio od starijih igračica-seniorki, Cerna se i pored toga što je bila favorit, mogla pobijediti. Tim više, što su mlade kadetkinje Slavonke vrlo dobro se borile u obrani, dok su imale snage i dok nisu bile povrijeđene, jer su sutkinje protiv takvih krhkih curica dozvolile prljavu igru, pa su čak četiri završile s povredama.
Eto, to me rastužilo, kao i svega 38 gledatelja, koliko smo nabrojali na tribini. Nažalost, sve se to događalo u godini kada Slavonka, kao i ja, bi trebali obilježiti šest desetljeća zajedničkog druženja. Slavno ime Slavonka treba sačuvati, njegovati i uzdizati, jer je pronijelo slavu našeg grada diljem Europe, pa sadašnje stanje u najmanju ruku nije dobro i mora se riješiti čim prije. Ne smije se pustiti stihiji, jer ona, nažalost, vodi u tešku neizvjesnost …Na snimku prije utakmice vidite mladi sastav Slavonke koja je igrala protiv Cerne.
