CERNIČKA ŠAGOVINA, 16. prosinca 2012. – Danas je dostojanstveno i svečano u Cerničkoj Šagovini obilježena 21. obljetnica vojne akcije „Šagovina 91“. Odana je posebna počast poginulim braniteljima, a sućut i zahvala njihovim
roditeljima i obiteljima. Za sve poginule branitelje služena je u mjesnoj crkvi sveta misa, a položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomen obilježja u Cerničkoj Šagovini, a potom i kod spomen obilježja na obroncima Psunja, nadomak Mašičke Šagovine.
Okupili su se danas u Cerničkoj Šagovini pripadnici 121. brigade HV-e Nova Gradiška, 99. i 149. brigade HV-e Zagreb i 108. brigade Slavonski Brod, specijalne policije, članovi obitelji poginulih branitelja, izaslanstva brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, jedinica lokalne samouprave i političkih stranaka.
Izaslanstvo Brodsko-posavske županije predvodili su župan Danijel Marušić i zamjenica župana Ružica Vidaković. Bila su tu i izaslanstva susjednih općina i Općine Cernik, koje je predvodio načelnik Nikola Jugović.
U ime domaćina i organizatora nazočne je pozdravio načelnik Općine Cernik Nikola, a među brojnim govornicima bili su župan Danijel Marušić, pukovnik Adam Tomičić u ime Odbora za obilježavanje obljetnica 121. brigade, Marko Rašić, ratni zapovjednik i predsjednik Udruge hrvatskih branitelja i veterana Peščenica, Stjepan Vuković zapovjednik Specijalne policije i Josip Zvirotić zapovjednik 108. brodske brigade HV-e. Evocirali su sjećanja na poginule branitelje i njihov doprinos u oslobođenju okupiranih dijelova Hrvatske, te govorili o stalnoj potrebi očuvanja njihovog digniteta i digniteta Domovinskog rata. O pripremama akcije „Šagovina“ i oslobađanju Mašičke Šagovine govorio je brigadir Josip Mikšić, zapovjednik 121. brigade HV-e.
Učenici osnovnih škola iz Cernika i Peščenice priredili su prigodan program.
RAZBIJENO STRATEŠKI VAŽNO NEPRIJATELJSKO UPORIŠTE
Zauzimanjem Mašičke Šagovine 19. prosinca 1991. godine agresoru je zadan težak udarac i oduzet jedan od strateški najpovoljnijih položaja koje je imao u brdskim dijelovima sjeverne novogradiške bojišnice.
Napasti Novu Gradišku sa sjevera, odnosno južnih obronaka Psunja, imao je srpski agresor u planu od početka rata. Računao je pritom na srpsko stanovništvo u selima novogradiške i požeške općine, u kojima su kao i u drugim selima u kojima su živjeli Srbi, obavljene opsežne pripreme za oružani ustanak.
Za agresora veoma važna točka na obroncima Psunja bila je Cernička Šagovina. Znala je to i naša obrana, koja je odbijala sve nasrtaje iz pravca Mašičke Šagovine, ali i planirala kako eliminirati snažno neprijateljsko uporište.
Prvi pokušaj neprijatelja na formiranju sjeverne crte, kojom se Nova Gradiška trebala zatvoriti iz smjera Psunja, bio je osvajanje Cerničke Šagovine 18. listopada 1991. godine. U tome četnici nisu uspjeli. Jako njihove snage od oko 45o dobro naoružanih ljudi napale su iz svog uporišta u Mašičkoj Šagovini. Prethodnica pješačkom napadu bio je snažan topnički napad na položaje branitelja Cerničke Šagovine. Obrana sela je bila dobro organizirana. Četnici su naišli na snažan otpor pa je napad odbijen.
Valja istaknuti da Šagovljani nisu napustili svoje selo, pa su ga zajedno s Hrvatskom vojskom branili i obranili. Neprijatelj nije uspio da se obroncima psunja probije istočno prema Šumetlici. Osujetilo je to njegov plan i namjeru da dva dana kasnije, 20. listopada 1991. godine, silovito napadne Novu Gradišku i pokuša je osvojiti.
Jedna od najvažnijih i uspješnih akcija Hrvatske vojske na novogradiškom bojištu svakako je akcija „Šagovina“ izvedena 19. prosinca 1991. godine. Razbijeno je tada snažno, strateški važno četničko uporište. Šešeljevi „beli orlovi“ doživjeli su u Mašičkoj Šagovini jedan od svojih najtežih poraza, a srpski agresor primoran na povlačenje. Oslobađanjem Mašićke Šagovine Hrvatska vojska otvorila je put prema Trnavi i Širincima radi daljnjeg napredovanja prema Oučanima. Plan akcije dugo je pripreman kako bi se postigao stopostotni uspjeh.
Početkom prosinca kod tzv. „Špiragove“ vikendice , na cesti Cernička Šagovina – Mašićka Šagovina, dolazi do sukoba s grupom četničkih diverzanata, ubačenih iz Mašićke Šagovine. .Izviđači 2. bojne , vojnici 2. satnije 3. bojne i vojnici 3. satnije 2. bojne zarobljavaju četiričetnika, dok su trojica smrtno stradala.Od zarobljenih četnika dobiveni su dragocjeni podaci o snazi i borbenom rasporedu neprijateljskih postrojba, što je bio jedan od presudnih momenata da se počne detaljnije razrađivati plan akcije „Šagovina“.
Za izvođenje akcije predviđene su Samostalna borbena satnija u svom punom sastavu sa oko stotinu vojnika, jedna mješovita satnija od 150 dobrovoljaca 2.bojne, specijalna grupa od 13 vojnika iz Zagreba pod nazivom „Svileni“ te stotinjak dobrovoljaca 2. i 4. satnije 3. bojne 121. brigade.
U sklopu plana pješačkog napada razrađena je opsežna topnička taktika kao priprema za pješački napad. Tu zadaću su imale topničke postrojbe 108. brigade i postrojbe MAD-a i MPOD-a 121. brigade.
Uspješnim savladavanjem neprijateljskog minskog polja, vojnici samostalne borbene satnije uspješno dolaze do prvih neprijateljskih položaja.
Pola sata prije pješačkog napada na Mašičku Šagovinu simulirana je topnička priprema pješačkog napada na agresorske položaje u Medarima. Uslijedila je potom topnička vatra po Mašičkoj Šagovini iz svih raspoloživih oruđa. Naročito su bili aktivni minobacači 120 mm, laki raketni lanseri 128 mm, „ZIS-ovi“ 76 mm i samohotke 90 mm 121. brigade te minobacači 120 mm 108. brigade.
Nakon topničke pripreme pješačke postrojbe počinju napad. Koristeći se 60 mm minobacačima i RB-oima, jedan vod Samostalne borbene satnije neutralizira mitraljeska gnijezda i uspijeva doći do prvih kuća u selu. Doživljava pritom i tenkovski napad iz smjera Trnave. Na ulasku u selo nailaze na jaki otpor četnika. Dva borca su tada poginula, a 13 je ranjeno.
Napad je jedno vrijeme bio obustavljen zbog evakuacije poginulih i ranjenih boraca.
Većina vojnika 2. i 4. satnije 3. bojne napušta sektor Mašičke Šagovine. Planirani položaji nisu zauzeti, a cesta prema Širincima je ostala slobodna. Tek dvadesetak vojnika 3. bojne uspijeva zadržati zaposjednute položaje. U otežanim okolnostima, kada je plan napada bio bitno izmijenjen i bila dovedena u pitanje cijela akcija , grupa Zagrepčana zajedno s devetoricom izviđača ulazi u selo, nakon što su razbili četničke snage u rovovima na sjevernoj strani sela. Prodor u Mašičku Šagovinu potom čine vojnici 2. bojne i ostatak vojnika 3.bojne, nakon što su osigurali cestu prema Širincima.
Brzim ulaskom u selo četnici su bili iznenađeni, razbijeni i istjerani iz Mašičke Šagovine. Nakon što su evakuirali ranjene i poginule, Samostalna borbena satnija nastavlja započetu akciju, ulazi u selo s južne strane i u poslijepodnevnim satima se spaja s vojnicima 2. bojne i „Svilenima“.
U akciji „Šagovina“ četnici su pretrpjeli velike gubitke. Imali su oko stotinu poginulih. Hrvatska vojska uspješno je okončala započetu akciju. Zloglasno četničko uporište je zauzeto i razbijeno. Radost pobjede pomutili su gubitci u ljudstvu. Ni u jednoj ofenzivnoj akciji koju je poduzela 1231. brigada prije, a ni poslije,nije bilo toliko smrtno stradalih. Pognulo je jedanaest njenih pripadnika, a više desetaka je ranjeno. U akciji su poginula i četiri pripadnika specijalne grupe „Svileni“ iz Zagreba.
Zauzimanjem Mašičke Šagovine agresoru je zadan težak udarac i oduzet jedan od strateški najpovoljnijih položaja koje je imao u brdskim dijelovima sjeverne bojišnice.
