Autor i foto Danijela Gubić, Novinarska skupina OŠ Ante Starčevića, Franjo Samardžić
REŠETARI, 8. lipnja 2024. – Na području općine Rešetari nekoliko je lokaliteta iz bliže i daljnje povijesti kojima lokalna vlast u posljednje vrijeme posvećuju dužnu pažnju u namjeri da se domaće stanovništvo i šira javnost s njima upozna i oni budu očuvani kao baština i dio bogate povijesti i života. Posljednjih godina posebnu pozornost privlače istraživanja Ivana Jelančića koji godinama prikuplja saznanja i dokaze o prisutnosti Rimljana na području Rešetara. Kako kaže njegova je namjera Rešetarima ostaviti materijalne dokaze o prisutnosti Rimljana, a povjesničarima ukazati na nova saznanja do kojih je došao. Njegova istraživanja izazvala su pozornost povjesničara.
„Tragovima Rima na području Rešetara“
Interes za povijest starog Rima koju Jelančić promovira pokazali su učenici Osnovne škole Ante Starčevića koji provode projekt pod naslovom „Tragovima Rima na području Rešetara“. Voditelji projekta su učiteljica njemačkog jezika i povijesti Dragana Gorički. Prva radionica je bila likovnog karaktera , a održana je u prosincu prošle godine u suradnji s učiteljem likovne kulture Mišom Gusićem, dakako u suradnji s Ivanom Jelančićem koji je učenicima od 5. do 8. razreda govorio o rezultatima vlastitih dugogodišnjih istraživanja o ovoj temi te iznio tvrdnju kako je na području Rešetara postojalo rimsko naselje Urbate koje se protezalo sve do Starog Petrovog sela. Također je donio je originalne novčiće iz rimskoga doba kao i primjere rimske cigle te glazirane keramike. Učitelj Mišo Gusić za učenike je pripremio glinamol od kojeg su izraditi svoj rimski novčić i obojili ga.
Tragovima Rimljana na satu povijesti 5. razreda
Veoma kreativnu radionicu učenici 5. razreda održali su u ožujku ove godine.
-Putem plakata obradili su razne teme povijesti Rimskoga Carstva – svakodnevni život, religija, ustrojstvo Carstva, vojska, ratovi, graditeljstvo, kultura i propast Carstva. Također su učenici glumili o razlozima kolonizacije odjeveni u Rimljane. Pojedini učenici su uz pomoć majki i baka pronašli tradicionalne rimske recepte te nas njima počastili. Posebno je učenike razveselilo kada su vidjeli i dodirnuli predmete koji su pripadali Rimljanima, a pronađeni su na području naše Općine Rešetari. Predmete je donio i o njima im govorio učitelj Ivan Jelančić, a istaknuo je važnost bavljenja poviješću od najranije dobi jer, kako kaže, na mladima svijet ostaje. Učitelj Mišo Gusić govorio je o tomu kakvi su graditelji i kipari Rimljani bili, a posebno se osvrnuo na vladavinu cara Dioklecijana i njegovu palaču u Splitu. Govorio je učenicima o građevini koja se izvrsno očuvala i do danas – o Pulskoj areni. Na ploči je nacrtao skicu rimskoga atrija i rimski akvedukt u Splitu koji je i danas u funkciji. Bio je ovo nadasve zanimljiv dvosat u kojemu smo se družili, razgovarali te puno toga naučili. Rimsko Carstvo je neiscrpna tema koju su učenici 5. razreda prihvatili s posebnom motivacijom i o njoj dugo istraživali – navodi učiteljica Dragana Gorički. Zahvaljuje se roditeljima i učenicima koji su se potrudili kostimima i jelima uljepšati im povijesni projektni dan.
Dodajmo da su u svibnju povodom obilježavanja Dana škole gosti i učenici imali su priliku pogledati izložbu „Tragovima Rimljana na području Rešetara“ autora Ivana Jelančića, umirovljenog nastavnika škole i učiteljice povijesti Dragane Gorički.
Prenosimo dio teksta Ivana Jelančića iz Monografije Općina Rešetari pod naslovom Crtice iz prošlosti Rešetara
PRAPOVJEST – 3.000 GODINA PRIJE KRISTA
Područje današnjeg naselja Rešetara bilo je naseljeno i u dalekoj prošlosti. Na to ukazuju brojni, uglavnom slučajni, nalazi na više lokaliteta. Sustavnog istraživanja nije bilo. Najznačajniji i najvrjedniji nalaz je sa brda Jukića vis, nadmorska visina 228 m, izvrsno očuvana keramička posuda koja pripada široko rasprostranjenoj vučedolskoj kulturi, starosti preko 5.000 godina sa urezanim reljefom koji je isti kao na čuvenoj golubici vučedolskoj. Ta posuda može postati prepoznatljivi brend Općine Rešetari jer će u budućnosti značajno mjesto imati kulturni turizam.
Pored brojnih ulomaka prapovijesnih keramičkih posuda, potrebno je istaknuti još jedan slučajni nalaz sa brda Čokinac, nadmorska visina 195 m, dobro očuvani keramički uteg, visok 19 cm, starosti oko 4.000 godina. Takvih je utega pronađeno mnogo u sojeničkom naselju u Dolini.
Buduća istraživanja tragova prapovijesnog života trebalo bi usmjeriti na te brežuljke, jer su tamo bili najpogodniji položaji za život zbog blizine vode, šume, bilja i divljači i pružali su zaštitu u svim vremenskim uvjetima.
STARI RIM 1. – 4. STOLJEĆE
Rimljani su 230 . godine prije Krista započeli borbe protiv ilirskih plemena, ali nisu uspjeli pobijediti i podložiti Ilire, Histre, Liburne, Dalmate i druga plemena po svoju vlast. To im uspijeva tek poslije dva i pol stoljeća, u 9. godini poslije Krista, kada je slomljen otpor Ilira, uz teške gubitke Rimljana. Time je započela romanizacija. Dalmatia postaje rimska provincija, a sjeverno od Save je Panonija. Rimska vlast se brzo učvrstila. Prvo što započinju je izgradnja cesta koje su važne za širenje utjecaja vlasti, trgovine i prvenstveno za vojne potrebe. Rimljani, posebno njihova vojska, bili su nenadmašeni graditelji cesta kojima su premrežili cijelo carstvo, a mnogi od tih pravaca su modernizirani i koriste se i danas. Svi rimski putni pravci ucrtani su u vojnu kartu Tabula Peutingeriana. Pretpostavlja se da je tu kartu izradio Castorius oko 340. godine. Izvornik koji se čuva od 1.738. u Nacionalnoj biblioteci u Beču, kopija je iz 1.498. koju je izradio Konrad Celtes, a ime Tabula Peutingeriana dobila je prema njemačkom znanstveniku Konradu Peutingeru u čijem se posjedu nalazila. Karta se sastoji od 11 listova na pergamentu, koji spojeni imaju dimenziju 682 x 34 cm, a ucrtano je više od 3.500 naselja i ceste koje ih povezuju, sa točnim razdaljinama u rimskim miljama (jedna rimska milja ima 1.479 metara). Karta je izrađena za vojne potrebe jer je točno pokazivala na kojoj su udaljenosti pojedina naselja i postaje i uz koje su putne pravce smještena.
Za naše područje je važan list broj VI na kojem se vidi Sredozemno more, grad Rim, Jadransko more, rijeka Sava, a od naselja koja su se nalazila na našem području su Servitio, Urbate i Marsonia sa označenim udaljenostima među njima. Za Servitio i Marsoniju postoji neosporno mišljenje gdje su bili smješteni. Servitio na području Stare Gradiške i Pivara, kao važna riječna luka, a tu preko Save prelazi cesta koja vodi do Salone (Solin) i prema Aquae Balissave (Daruvar) i dalje. Marsonia se nalazila na području današnjeg Slavonskog Broda. Za naselje Urtbate većina povjesničara navodi da se nalazilo na području današnjeg Srpca u Bosni, a neki ga smještaju u Davor, Vrbovu ili Slavonski Kobaš. Također za cestu koja od Akvileje vodi za Sirmijum navode da je prolazila desnom obalom Save i negdje kod Pričca prelazi savu da se može doći do Marsonije.
Ovaj kratak tekst ne može donijeti puno dokaza za i protiv, nego samo ukazati na mogućnost da je rimska cesta od Stare Gradiške (Servitio), preko Okučana do Slavonskog Broda (Marsonije) išla upravo ovom trasom na kojoj je sadašnja cesta. Naselje Urbate, uz tu cestu, prostiralo se od Rešetara do Starog Petrovog Sela. Ovdje navodimo nekoliko od većeg broja dokaza. Prvo udaljenost u rimskim miljama, koja od Servita do Urbate iznosi XXIII rimske milje, što je 34 km i 17 metara, a udaljenost od Stare Gradiške do Rešetara iznosi 35 km i 30 metara. Udaljenost od Urbate do Marsonije iznosi XXXIII rimske milje što iznosi 48 km i 30 metara. Ukupno je to LVI rimskih milja što iznosi 82 km 824 metra, a udaljenost današnjom suvremenom cestom iznosi 85 km i 710 metara.
Polovicom prošlog stoljeća, učenici Osnovne škole Rešetari donosili su veći broj rimskih kovanica, raznih rimskih careva. Nešto od toga je sačuvano kod kolekcionara. Bilo je i slučajnih nalaza rimskih podnih i građevinskih cigli ali nisu sačuvane jer nisu prepoznate kao arheološki artefakti. U jednom pismu iz 1.939. zapisano je da je u posjedu učitelja Stjepana Marakovića jedan mramorni reljef, pronađen u Rešetarima (čuva se u Gradskom muzeju Nova Gradiška, a Stjepan Maraković je polovicom prošlog stoljeća bio prvi kustos tog Muzeja). Kada je 2.005. na jednoj oranici u Rešetarima izorana velika količina rimskih cigli koje pripadaju tipu cigli koje su se koristile u nekropolama, onda se počelo razmišljati o postojanju većeg naselja, jer ako arheolozi potvrde da je tu bio rimski grob onda bi to bila sigurna potvrda i naselja na tom području.
To su bile villae rusticae, velika poljoprivredna imanja, a tragovi upućuju na Rešetare, Zapolje, Godinjak, Tisovac (nekropola) i Staro Petrovo Selo. Važan dokaz postojanja velikog naselja je zapis eminentnog Šime Ljubića iz 1.889. godine sa naslovom „Izkapanja na Gradini kod Petrovasela blizu Nove Gradiške“, gdje opširno opisuje kako su seljaci koristili rimske građevinske opeke (dimenzije15x46 x 5 cm i 46 x 5 cm) i razne podne opeke, za izgradnju kuća i navodi da se ostaci rimskih građevina vide u krugu od kilometar i pol. Pretpostavlja se da je na Gradini rimski logor, (a postoje tragovi koji ukazuju da je takav logor bio i u Rešetarima na brdu iznad Barbare). Na kraju Šime Ljubić navodi da je sve to pripadalo naselju Urbate.
Ovdje ne možemo citirati veći broj povjesničara (Bojanovski, Marković, Gračanin, Sulkan-Altić i drugi) koji u svojim radovima navode da je rimsko naselje Urbate bilo na prostoru današnjeg Srpca i da je cesta vodila uz desnu obalu Save, nego samo citirati što je o tome zapisao Esad Pašalić u svom radu „Rimska cesta između Banjaluke i Bosanske Gradiške“. On je 1955. godine, zajedno s arheologom, obilazio teren u Srpcu i zabilježio (strana 67)… rimskih građevinskih ostataka nema…na brežuljku Srpcu, gdje se nalazi crkva, nema nikakvih rimskih ostataka…. nema ni u samom mjestu…. mještani neznaju ni za nalaze ni za ruševine zgrada koji bi mogli uputiti da se ovdje traži neko rimsko naselje…. A u vezi rimske ceste uz desnu obalu Save navodi (strana 69)…. za pravac rimske ceste prema Donjoj Dolini i Srpcu nema arheoloških ni topografskih dokaza.
Mogući razlozi povijesnog zaborava rimskih naselja i cesta i višegodišnjeg boravka Rimljana na ovim prostorima sigurno su ogromna razaranja, pljačke i uništavanja svih tragova rimskog života u petom stoljeću, kada zauvijek nestaje Zapadno rimsko carstvo. Više se nitko ne nastanjuje uz cestu. U Srednjem vijeku i za Osmanske okupacije živi se u manjim utvrdama ili kolibama, daleko od komunikacija. Tek za vladavine carice Marije Terezije njeni pukovnici i vojnici uređuju i proširuju zapuštene i zaboravljene ceste i uz njih prisilno naseljavaju žitelje. Tako su većinom stari rimski putni pravci ponovo poslužili svojoj namjeni, kojoj su služili i prije dva tisućljeća.
Ove spoznaje, o rimskom naselju Urbate i rimskoj cesti, koje su se kao mozaik slagale kroz više godina, bit će predstavljene stručnjacima i arheološkim muzejima, a na izložbama i široj javnosti. Ako bi arheolozi potvrdili neke od ovih navoda, bio bi to veoma značajan doprinos kulturnoj baštini i povijesnoj memoriji ovog kraja, koja bi se sa ponosom mogla čuvati i pokazati žiteljima i brojnim turistima koji znaju cijeniti i vrednovati kulturnu baštinu.
