Pripremio Milorad Oršulić Mican
OKUČANI – Na spomendan sv. Ane, 26. srpnja, su se vjernici župe sv. Vida mučenika u Okučanima oprostili od svog dosadašnjeg župnika, nakon četiri godine vjernog služenja, fra Ive Brezovića, koji je naslijedio pok. fra Maria Radmana. I ne samo da su se vjernici oprostili od fra Ive, nego je to bio i oproštaj i rastanak od bosanskih franjevaca Provincije Svetog križa „Bosne Srebrene“ .
Prisutnost bosanskih franjevaca u ovom dijelu Slavonije datira još iz 1688. godine kada u Staru Gradišku dolaze franjevci iz Visokog i osnivaju svoj samostan koji nazivaju Visočki samostan sv. Nikole u Gradišci.
Izgradnjom crkve sv. Mihaela 1776. osniva se i istoimena župa koja je pripojena samostanu. Franjevački samostan dokinut je 1787., a sve zgrade oduzela je tadašnja država.
Franjevci su se u ovaj dio Slavonije vratili 1985. godine kada je msgr. Đuro Kokša suočen s tvrdoćom puka u Gornjim Bogićevcima i Okučanima, predložio uzoritom kardinalu Franji Kuhariću da pozovu bosanske fratre kako bi pokušali uvesti red. Rekao je: „Ako bosanski fratri ne uspiju uvesti reda, onda ja ne znam tko može!?”
I tako je 1985. godine bosanskim fratrima povjerena župa Gornji Bogićevci s filijalom u Okučanima, koja će se 18. srpnja 1987. godine odvojiti u zasebnu župu sv. Vida mučenika Okučani.
Ugovor o povjeravanju ovih mjesta bosanskim franjevcima je sklopljen na određeno vrijeme, a ono je ovih dana isteklo.
Tim povodom je nedavno je na adresu župe Gornji Bogićevci i Okučani stiglo pismo Provincijala BOSNE SREBRENE, fra Zdravko Dadić župljanima župa Gornji Bogićevci i Okučani u kojem se između ostalog kaže:
„Sve u životu dođe svome kraju. Tako i služenju bosanskih franjevaca u ovim župama. Naime, ove 2026. godine istječe Ugovor koji naša Provincija ima sa Požeškom biskupijom po pitanju pastoralnog djelovanja franjevaca u njima. Međutim, pitanje novog Ugovora vjerojatno bi se i riješilo s nadležnim Ordinarijatom. Ono što nas je stvarno primoralo, iako nam je od srca žao što se moramo povući iz ovih dviju župa, jest stvarni problem s kojim se suočava Crkva općenito, a to je nedostatak svećenika! Svake godine sve je manje ređenja novih svećenika, a prosjek starosti onih svećenika koji su sposobni služiti raste iz godine u godinu. Kada tomu dodamo i veliki broj svećenika koji odlaze prerano to je još veći udarac za našu Zajednicu. Sjetimo se samo pokojnog fra Marija Radmana koji je služio najprije u župi Okučani, a zatim i u župi Gornji Bogićevci. Stoga, iz navedenih razloga, Uprava naše Provincije, na svome zasjedanju održanom 9. lipnja 2026. u Sarajevu, donijela je konačnu odluku o povlačenju braće franjevaca iz ovih dviju župa“.
O zaslugama bosanskih franjevaca na području ovih župa, naročito nakon završetka domovinskog rata, kada su liječili otvorene rane prognanicima i izbjeglim vjernicima, provincijal u svom pismu kaže:
„Jedno takvo zlo i velika nevolja dogodilo se u vihoru posljednjeg rata, kada su brojni vjernici bili prisiljeni pobjeći sa svojih vjekovnih ognjišta te potražiti spas i započeti novi život daleko od rodnoga kraja. Ni u vrijeme poraća nije bilo mnogo lakše – trebalo je skupiti novu snagu i sve graditi ispočetka. Tako je Franjevačka provincija Bosna Srebrena, brinući se o svojim vjernicima koji su pristigli iz raznih krajeva, poslala svoju braću svećenike u župe Gornji Bogićevci i Okučane kako bi starosjediocima i novopridošlim vjernicima u ovim župama pružili svu potrebnu pastoralnu brigu i pomoć. Iskrenu dobrodošlicu braći franjevcima poželjela je najprije Zagrebačka nadbiskupija, a zatim i novo-osnovana Požeška biskupija.
Kroz sve godine koje su iza nas u župama Gornji Bogićevci i Okučani služili su brojni svećenici franjevci, trudeći se – onako kako su znali i umjeli – da budu oni koji će liječiti rane iz prošlosti, ulijevati nadu klonulima duhom, hrabriti obeshrabrene, tješiti žalosne, miriti zavađene, te krijepiti snagom svetih sakramenata duše gladnih vjernika. Ujedno, gradeći živu Crkvu vjernika, nisu zaboravljali u duhu franjevačke karizme na karitativno djelovanje usmjereno prema siromašnima, kao i na rad na materijalnoj obnovi, kako crkvenih objekata, tako i domova vjernika“.
Rastanak je bio težak i bolan. U prepunoj crkvi sv. Vida mučenika čuo se jeca i vidjele suze u očima vjernika.
Nakon misnog slavlja fra Ivi Brezoviću se obratio vjeroučitelj Šimun Klarić u ime svih vjernika župe i zahvalio mu se na požrtvovnom radu, na svim podržanim inicijativama, na organiziranim brojnim duhovnim obnovama i mnogočemu drugoga, po čemu će ga vjernici ove župe pamtiti. Isto tako mu je zaželio sretan i blagoslovljen nastavak svećeničke službe u napaćenoj, ali neuništivoj Bosni, kamo ga poglavari upućuju.
U ime članova Župno pastoralnog i ekonomskog vijeća od župnika se oprostio dr. Mario Bokulić, predavši mu sat na kome je ugravirano: „Fra Ivi s ljubavlju od vjernika sv. Vida Okučani“.
Časna sestra Boromeja Galić i voditeljica Molitvene zajednice Krvi Kristove u Okučanima Ksenija Bokulić su u ime sestara i molitvene zajednice predali štolu i roketu uz iskrene riječi zahvale i željom da mu dugo služe na novim svećeničkim životnim putovima.
Na kraju je i općinski načelnik Aca Vidaković predao fra Ivi slavonsku košaricu darova u znak zahvale i zajedništva.
Fra Ivo se dirljivim riječima oprostio od vjernika i zahvalio se svima onima koji su mu na bilo koji način pomagali u župno-pastoralnom radu počevši od spremačica crkve raspoređenih u sedam grupa, ministrantima, članovima Molitvene zajednice Krvi Kristove i časnim sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove, Biblijsko-molitvenoj zajednici, prakaraturima, pjevačima u obadva crkvena zbora, rukovodstvu općine Okučana, udrugama, članovima Župno pastoralnog i ekonomskog vijeća i svima koji su na bilo koji način mu pomagali. Na kraju je zatražio oproštenje ako je ikoga na bilo koji način uvrijedio i nanio duševnu bol, a isto tako je kazao kako svima oprašta.
Potom je zaželio Božji blagoslov i zagovor Blažene Djevice Marije na cijelu župu s kojom se teška srca rastaje i zamolio da nova župnika s ljubavlju prime.
Pošto su vjernici primili blagoslov, Šimun je sve nazočne pozvao u kriptu župne crkve na zakusku koja je upriličena u prigodi rastanka s voljenim župnikom.
