Požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević uputio je svim vjernicima Požeške biskupije korizmenu poruku u Godini vjere pod naslovom „Život, dakle, biraj“ (Pnz 30, 19). Temeljem Apostolskog pisma Vrata vjere pape Benedikta XVI.
biskup ističe da je Godina vjere »poziv na autentično i obnovljeno obraćenje Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta«, a da nas odnosi i situacija u Hrvatskoj „potiču da se tijekom nastupajućega pokorničkog vremena usmjerimo na konkretna pitanja, da pročistimo stavove te u osobnome i u javnome životu trajno svjedočimo evanđeoske vrijednosti.“
Osvrćući se na aktualnu raspravu o čovjeku, braku i obitelji te odgoju mladih naraštaja u našem društvu biskup Škvorčević konstatira da se radi o projektu dubokih kulturoloških promjena čime se dovodi u pitanje civilizacija utemeljena na dostojanstvu čovjeka stvorena na sliku Božju, braka kao zajedništva ljubavi muškarca i žene iz kojeg se rađa potomstvo, obitelji kao temeljne stanice društva, a što su prepoznali mnogi građani i vjerske zajednice u Zdravstvenom odgoju kojega je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uvelo prošle jeseni na nedemokratski način kao obvezatan predmet u sve osnovne i srednje škole. S obzirom da se radi o temeljnim pitanjima života i čovjeka biskup se pita: „Tko je taj koji je sebe ovlastio za tako radikalnu promjenu? S kojih je polazišta krenuo? Što mu je cilj koji želi postići? Je li osposobljen za oblikovanje valjana projekta o čovjeku i može li ga ostvariti?,“ te navodi riječi danskog mislioca Søren Kierkegaarda da nismo možda „zaplovili brodom koji je dospio u ruke kuhara, a kapetanove riječi što ih na palubu prenosi razglas ne odnose se više na rutu kojom treba ploviti, nego na ono što ćemo sutra pojesti.“
Na tragu brojnih mislilaca u suvremenom svijetu biskup ističe da je „određeni model čovjeka i čovječanstva oblikovan po filozofskim konceptima XIX. stoljeća propao.“ Dokazuje da je Nietzscheova, Marxova i Comptova ideja, odnosno mit o nad-čovjeku tj. super-čovjeku, o nanovo rođenomu čovječanstvu iz revolucije i znanosti posredstvom tehnike, bilo sijanje svojevrsnih bombi koje su eksplodirale u XX. stoljeću i nanijele u totalitarnim sustavima velike okrutnosti, patnje i trpljenja mnogih ljudi koji vape za pravdom. Biskup se pita: „Tko nam jamči da će nakon neuspjele realizacije prethodnoga koncepta o novome čovjeku, uspjeti najnoviji projekt koji promiču određeni krugovi? Povijest nas uči – kad je god čovjek sam pokušao sebe zamišljati bez Boga, sam dodjeljivati sebi značenje i ulogu – postao je žrtvom vlastitih zabluda. Čovjek je biće obdareno slobodom koje, uz pomoć vlastita razuma potpomognutoga svjetlom odozgor, trajno treba propitivati kamo vodi put kojim je krenuo. Duboko u njegovu srcu upisano je da je stvoren za smisao kojemu je cilj sreća kao puno ostvarenje njegova postojanja. To je u njem Božji podatak koji svjedoči o čovjeku kao Stvoriteljevu projektu. Taj koncept ne može zastarjeti ni biti ugrožen neuspjehom jer je Bog, u Sinu svojemu Isusu Kristu, čovjeka preporodio neizmjernom svojom ljubavlju na križu i uzdigao u zajedništvo svojega života. Temelj je Božjega koncepta o čovjeku ljubav u kojoj on kao osoba – muškarac i žena, brak i obitelj – pronalazi dostojanstvo i smisao,“ ističe biskup Škvorčević i potiče vjernike da se odluče ove korizme u Godini vjere hrabro krenuti s Isusom u pustinju, prozreti suvremenu napast Zloga, odreći se njegovih ponuda i snažno se opredijeliti za čovjeka po Božjemu naumu.
Uvodeći u prvu korizmenu nedjelju biskup, na temelju evanđeoskog izvještaja, prikazuje kako je Zli pristupio Isusu kroz napast kruha, vlasti i slave te ga želio „usmjeriti na prividno lakši i uspješniji put, međutim, Isus to odbija, stavlja sve u Očeve ruke, prolazi kroz najtežu muku i izlazi kao pobjednik. Tako se u Isusu ostvarila ona sloboda za koju je Bog stvorio čovjeka i u koju trajno želi uvesti svoj izabrani narod: ‘Pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo’ (Pnz 30, 19-20).“
Najavljujući korizmeni hod Požeške biskupije u Godini vjere biskup naglašava kako je „važno napraviti svake nedjelje novi korak u provjeri vlastita života, stanja savjesti i opredjeljenja za evanđeoske neprolazne vrijednosti“ na temelju evanđeoskih čitanja. Petkom uz pobožnost križnog puta vjernici će po katehezama iz Katekizma Katoličke Crkve produbljivati svoju vjeru te prikupljati dar za siromašne, koji će župnici na Veliki četvrtak prinijeti u Katedrali. U svoj korizmeni obraćenički hod „valja nam na poseban način uključiti one koji nemaju radnoga mjesta, među kojima je i velik broj mladih“ ističe biskup te potiče „karitativne skupine u okviru župnih pastoralnih vijeća neka se u suradnji s biskupijskim Caritasom zauzmu za ostvarenje projekata koje su pokrenuli u prilog siromašnih.“
Zajedništvo svoje mjesne Crkve u korizmi Godine vjere vjernici će očitovati po hodočašćima u Požešku katedralu prigodom 250. obljetnice njezine posvete u kojoj će biti otvorena kapela bl. Ivana Pavla II., „kako bi pred njegovim ondje postavljenim moćima molili zagovor utemeljitelja Biskupije i tražili pomoć da po njegovu uzoru rastemo u vjeri, ostanemo vjerni Bogu i Crkvi, promičemo kulturu života.“ Na kraju poruke biskup moli Božji blagoslov i zagovor Isusove Majke za „dosljedniji osobni vjernički život, za vjernost braku i obitelji, promicanje civilizaciju ljubavi svjedočeći u našoj javnosti čovjeka po mjeri Božjoj.“
