BOSANSKA GRADIŠKA – Župljani župe Bosanska Gradiška i Dolina, uz brojne svećenike Banjolučke, Požeške biskupije i drugih biskupija, svake godine se 18. studenog okupe u crkvi sv. Roka u Bos. Gradiški,
kako bi se molitvom i zajedništvom podsjetili na svog župnika – mučenika msgr. Kazimira Višatickog. Tako je bilo i ovoga tužnog osamnaestog dan studenog u Bosanskoj Gradiški gdje je obilježena 10. obljetnica mučkog ubojstva katoličkog svećenika msgr. Kazimira, kada se je i sav hrvatski narod sjećao pada grada heroja Vukovara. Misu zadušnicu predvodio je pomoćni banjalučki biskup msgr. dr. fra Marko Semren u zajedništvu s još 12 svećenika, među kojima su bila i braća pokojnog Kazimira vlč. Adolf i msgr. dr. Karlo.
Na početku mise nazočne je pozdravio župnik Bosanske Gradiške vlč. Pero Čolić, koji je podsjetio na mučeničku smrt msgr. Kazimira. Osudio je sve zločine bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost i rekao da se još ne zna za posmrtne ostatke kidnapiranog i ubijenog župnika iz Nove Topole vlč. Ratka Grgića, župljanina Marijana Vištice kao i drugih Bosanskogradišćana.
U propovijedi pomoćni biskup Semren je između ostalog kazao: Postavlja nam se pitanje što mogu prije nego umrem? Odgovor je: surađivati u rađanju Božjeg kraljevstva. Vjera uključuje ispovijedanje, priznavanje i svjedočenje. Ispovijedanje vjere i svjedočenje su nedjeljivi, kratko rečeno, riječi vjere i djela vjere ne mogu se rastavljati. Onaj koji vjeruje u Isusa Krista to priznaje riječima i svjedoči svojim djelima i svojim cijelim životom. Stoga imamo priznavaoce i svjedoke vjere. Svjedoci vjere često su bili progonjeni i mučeni, pa smo ih prozvali mučenicima. Braćo i sestre ne zaboravimo Isus nije samo onaj koji zahtijeva nego i onaj koji se daje. Nije odlučujuća naša snaga i naše djelo, nego njegova ljubav. On nas ljubi i stoga i pomaže da se možemo odlučiti za njega. On jedini može nam darovati život vječni – ta On je sam život vječni. Da bi se moglo u Krista vjerovati treba se Kristom hraniti i dati se od Njega asimilirati.
Mons. Kazimir hranio se Isusovom riječju i kruhom koji on daje, a to je kruh Njegova tijela. Zato se nije bojao nije napuštao ovu župu i povjerene mu vjernike. Ostao je u Bosanskoj Gradišci da svjedoči Isusovu ljubav do kraja, dajući tako i svoj život. A to je najveće svjedočanstvo: to je mučeništvo. Zato ga ne zaboravljamo, zato mu spomen čuvamo, zato se sastajemo na molitvu o obljetnici njegovog ulaska u puninu života u Bogu.
U sklopu opijela za pokojnog Kazimira vjernici su izmolili i časoslov naroda Božjeg sa Spomen sličice koja je tiskana (u 1000 primjeraka) za ovu prigodu. Nakon mise u dvorani Župno pastoralnog centra prikazan je i dokumentarni film o msgr. Kazimiru pod nazivom “ZNAM KOMU SAM POVJEROVAO” u režiji Milorada Oršulića Micana. Prije projekcije gosp. Oršulić se zahvalio suradnicima na dokumentarcu koji je sastavljen od pisanih dokumenata, izjava, slika i video priloga o životu, pastoralnom radu i mučeničkoj smrti msgr. Kazimira Višatickog. Tekstopisac za ovaj film je msgr. dr. Anto Orlovac, montažer tona i slike Dejan Ivakić, a stručni suradnici vlč. Pero Čolić i p. Damir Šokić OP. Ton je snimljen u studiu hrvatskog radio “Bljesak” Okučani a tekstove su čitali spikeri Leonora Gubić – Dokuzović i Mato Višić.
Kada bismo htjeli napisati nešto što je upečatljivo i po čemu pokojnog Kazimira pamte svi župljani i subraća svećenici, najjednostavnije je prenijeti riječi Milorada Oršulića Micana: Kazimir je bio svećenik, koji je ostao do zadnjeg dana u svojoj župi Dolina, dok se je ikako moglo u njoj živjeti, a kada se više nije moglo krenuo je i on za ostatkom svoga stada preko Save kod Davora, kako bi ga pokušao okupiti ili bar u tim teškim danima obilaziti i pružati im utjehu, učvršćivati u vjeri i davati im do znanja da ne gube nadu. Kada je to sve uradio, msgr. Kazimir se raspoređuje na svoju posljednju župničku službu u Bosansku Gradišku – svoju rodnu župu gdje je krvlju zapečatiti svoju ljubav i odanost prema Kristu, i tako potvrdio svoje mladomisničko geslo: „Znam komu sam povjerovao“.
Podsjetimo se: Kazimir Višaticki rođen je 4. ožujka 1939. godine u Čatrnji kod Bosanske Gradiške, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1963. Kao svećenik djelovao je u župama: Stara Rijeka, Prnjavor, Dolina, Drvar i Budžak, a za župnika u Bosanskoj Gradiški imenovan je 1999. godine. Rođen je vrlo brojnoj poljskoj obitelji Ivana Višatickog i Barbare rođene Ostrowska. Roditelji su život smatrali Božjim blagoslovom te su rodili ukupno 11-tero djece – devet sinova i dvije kćeri. Bog je njihovu ljubav nagradio tako što je čak četvoricu sinova pozvao u svećeničko zvanje. Za uzoran svećenički život sveti papa Ivan Pavao II. ubrojio ga je među svoje prelate s naslovom monsinjor 1997. godine. U Dolini je sagradio novu župnu crkvu u modernom stilu i dovršio župni ured. Bio je revan, smiren i otvoren svećenik. Volio je svoje svećeništvo, volio je subraću svećenike, volio je povjereni mu Božji narod, volio je Crkvu. Ubijen je u svojoj župnoj kući u Bos. Gradiški noću 17/18. studenog 2004. godine. Pokopan je u svećeničkoj grobnici na banjolučkom katoličkom groblju “Sveti Marko”.
Na spomen ploči koja je 2005. godine postavljena na župni ured u Bosanskoj Gradiški na kući u kojoj je ubijen msgr. Kazimir piše: “U ovoj je kući za Krista i njegovo Evanđelje 18. studenog 2004. godine krv svoju prolio msgr. Kazimir Višaticki , župnik i dekan bosanskogradiški, prelat njegove svetosti – Gospodine Isuse otvori Mu vrata Raja”.
Na Veliku Gospu, zaštitnice župe Dolina ove godine p. Damir Šokić je blagoslovio spomen ploču koja je ugrađena u zid dolinske crkve, a posvećena je dolinskim župnicima – mučenicima. Ploča je od bračkog kamena, na kojoj je zlatnim slovima uklesano: “DUHOVNIM PASTIRIMA DOLINSKE ŽUPE KOJI SVOJE POSLANJE ZAPEČATIŠE KRVLJU SVJEDOČKOM, a medjnjima i msgr. Kazimir Višaticki.
Tekst: Mato Višić
Fotografije: Milorad Oršulić – MIcan
