STRMAC, 24. lipnja 2011. – Udruga udomitelja „Leptirić Nova Gradiška okupila je jučer na izletištu Strmac 250 udomitelja i njihovih štićenika iz udruga u Ogulinu, koja pokriva Karlovačku županiju, te udruga iz Križevaca i Zagreba. Bilo je to lijepo „obiteljsko“ druženje udomitelja i njihovih štićenika i tradicionalno godišnje okupljanje koje se svake godine održava u
drugom mjestu. Udruga „Leptirić“ po drugi puta je bila domaćin.
Katarina Bojšić, predsjednica Udruge „Leptirić“ i predsjednica Saveza udruga udomitelja RH, kaže da su, uz druženje u opuštenoj atmosferi, udomitelji mogli razmijeniti iskustava i razgovarati o problemima u udomiteljstvu. Posebno je zadovoljna što su na ovo druženje došli i bivši štićenici koji su završili školu i rade, a pokazuju da su to vrijedna djeca koja su se naučila radu i kulturi u obiteljima u kojima su bili. Savez udruga udomitelja osnovan je 2008. godine, a registriran je s sjedištem u Novoj Gradiški. Odluka o sjedištu donesena je na temelju tradicije udomiteljstva duge više od 40 godina, stečenih iskustava i postignutih rezultata na tom humanom području rada i djelovanja pojedinaca i njihovih obitelji.
Brojnost udomiteljskih obitelji i udomljenih korisnika u Gradu Nova Gradiška i okolnim općinama također su razlog zašto je za sjedište Saveza odabrana Nova Gradiška.Osim navedenog u Novoj Gradiški je u Osnovnoj školi „Ljudevit Gaj“ i Industrijsko-obrtničkoj školi prilagođen sustav obrazovanja po posebnom programu za osobe s lakom mentalnom retardacijom, a osposobljavaju se za razna pomoćna zanimanja. Koliko je značajno i društveno korisno udomljavanje pokazuju podaci iz prošle godine. U udomljavanje je u Hrvatskoj bilo uključeno 297 obitelji za djecu, koje su udomile 535. djece i 248 obitelji koje su udomile 815 starijih i nemoćnih osoba. Savez udruga udomitelja sa manje ili više uspjeha rješava preko nadležnih institucija probleme udomitelja i udomiteljstva općenito. Udomitelji nastoje poboljšati svoj, ali i status štićenika, posebno djece i mladeži.
– Prema našim iskustvima udomljena djeca, a pogotovo ona s posebnim potrebama i koja završe školu za pomoćna zanimanja, na tržištu rada imaju male, gotovo nikakve šanse da se zaposle. Treba imati na umu da je društvo u njih ulagalo i da je najveći promašaj ako po završetku školovanja ostaju prepušteni sami sebi ili vraćeni u neprihvatljivu biološku obitelj. U tom slučaju uzaludan je uložen trud, kako udomitelja tako i Centra za socijalnu skrb i obrazovnog sustava – kaže Katarina Bojšić i dodaje da je, bez obzira na probleme, udomiteljstvo nešto što posebno obogati svakog čovjeka, što ga trajno u pozitivnom smislu veže uz osobu koja biološki nije njegova, ali koja i nakon što više nije u njegovom domu ostaje trajno u srcu i mislima.
