SLAVONSKI BROD, 16. travanj 2015. – Policijski službenik Policijske uprave brodsko-posavske Franjo Galić, napisao je svoj novi roman pod nazivom „Epidaurus“, koji je promovirao početkom travnja u Gradskoj knjižnici
u Slavonskom Brodu.
Pogovor, recenziju prof. Mateje Rajković, prenosimo u cijelosti: “Napet i nepredvidljiv od prve stranice, ovaj kriminalistički triler iskusnog autora čitatelje uvodi u tipičnu stvarnost u kojoj žive ljudi s druge strane zakona. Svi likovi oblikovani su dubokim i minucioznim zahvatima i, po Balzacovom modelu, smješteni u odgovarajuće sredine. Čini nam se da već poznajemo Tomislava (koji svojom sherlockovskom dedukcijom zadivljuje čitateljske umove dok kida lance kriminala i korupcije), Mariju (koja nevina završava u rukama krvnika koji ne preza ni pred čim),Vastju (koji se despotski odnosi prema podređenima, kupujući njihovu vjernost novcem i batinama) ili Vincenza (koji ne odbija suradnju ni sa sumnjivim tipovima kako bi zadovoljio relikvijsku pohlepu pojedinih crkvenih dostojanstvenika). Višedimenzionalnost djela ogleda se i u dvjema komponentama: realizmu i pripovjedačkoj tehnici novohistorijskog romana hrvatske postmoderne. Naime, sveznajući pripovjedač ne propušta priliku zamijetiti svaki detalj stvarnog života; upečatljivom ostaje slika pljesnivih podruma starih zgrada, kao i usamljeni lik koji u ljetno poslijepodne lijeno iznajmljuje automobile i brodove. U konačnici, jezgru romana čini povijesni izvor iz kojeg teče nit priče i u koji se sve vraća. Epizode iz drevnog Epidaurusa dugo žive u mašti čitatelja, a satni mehanizmi i misteriozni zapisi u stilu Dana Browna i Umberta Eca doprinose procesu kreiranja hrvatske verzije Sherlocka Holmesa koja nimalo ne zaostaje za svojim britanskim pandanom”.
Do sada je napisao tri knjige za djecu, zbirku basni, dječji roman, no ovaj roman je namijenjen odraslima. Ideja za pisanjem došla je na Cipru, gdje je godinu dana proveo u mirovnoj misiji Ujedinjenih naroda kao voditelj hrvatskog kontingenta. Franjo nam je ispričao dojmove tijekom boravka na Cipru (2013.), gdje je i začeta ideja o pisanju romana, te činjenici o povezanosti Cipra i Hrvatske za koje do tada nije znao:
„Neposredne ratne opasnosti na Cipru nema, no uvijek postoje incidentne situacije, pogotovo kada emocije rade. O problemima koji se pojavljuju u životima običnih ljudi, diplomatski se pregovara i dogovara te se tako malim koracima ostvaruju pomaci i situacija se svakim danom popravlja. Sada je potpuno normalno da stanovnici putuju na “drugu stranu” otoka, policije surađuju, dok prije nekoliko godina nije bilo tako. Vrijeme je uvijek lijepo. U godinu dana mog boravka, kiša je padala možda desetak puta. Na Cipru je veliki broj brana, akumulacijskih jezera u koja sakupljaju kišnicu, jer nema prirodnih vodo tokova, a to im je jedini izvor vode. Primjerice, jedna kiša, kakve inače tamo padaju napuni ta jezera. Nakon radnog vremena razgledavao sam otok. Civilizacija tu traje tisućama godina (stare crkve, džamije, ruševine hramova), u biti cijeli otok je muzej. Arheološki muzej u Nikoziji ima postav kojeg se ne bi posramio niti u Londonu. Inače, zanimljivo je da u Nikoziji postoji Muzej željeznice, a na Cipru nema pruge. Manastiri su prekrasni, a jedan od tih manastira koji sam prvi puta posjetio u srpnju 2013. godine je manastir Svetog Hilariona. Manastir je smješten na sjevernoj, okupiranoj strani otoka, dvadesetak kilometara od Nikozije kraj grada Kirenia. Datira iz 8. stoljeća i jednostavno me fascinirao arhitekturom. Nisam mogao vjerovati da je uopće tada bilo moguće izgraditi takve stvari. Kasnije sam pregledavajući podatke na internetu o tom samostanu i Hilarionu, zapazio nešto što mi je dalo prvu ideju za knjigu. Hilarion je nekoliko godina živio kraj Cavtata. Otišao je vjerojatno iste godine kada je bio i vjerojatno najjači potres zabilježen na Mediteranu. Umro je nekoliko godina kasnije na Cipru.
Što se tiče romana, odrađen je kompleksan posao. Knjiga ima nešto preko 300 stranica i mnoštvo izmišljenih likova. Mislim da ih je preko pedeset, i to onih navedenih imenima ili opisima. Glavni lik je jedan, a glavnih likova je samo nekoliko. Međutim, u isplitanju priče, možete si misliti koliko je onda vozila, ulica, brojeva telefona i dr. Ako ne želite pogriješiti to zahtijeva rad, no i ideju, vjerojatno dar ili sposobnost za to iznijeti na zanimljiv način, ali i dosta truda. Inače svi opisi su „on line“, dakle opisi mjesta na Cipru i važnijih mjesta u knjizi su prepoznatljivi onima koji su bili na tim mjestima. Također, ne mogu izbjeći činjenicu da sam policajac. Vjerojatno svi mi imamo neku profesionalnu deformaciju. Koliko se god čovjek možda i trudi, ali kada se svijet vidi i s one “druge strane“ ne možete izbjeći svjesnost o postojanju tog drugog svijeta, svijeta van zakona“.
Na promociju romana stigli su brojni prijatelji i poznanici, zamjenica župana Brodsko-posavske županije Dunja Magaš, te radne kolege ponosne na svog radnog kolegu Franju Galića, koji se pridružio piscima kriminalističkih romana što najvjerojatnije nedostaje hrvatskoj književnosti.
Autor: Kata Nijić, glasnogovornica PUBP
