Na znanje Ministarstvu Zdravstva, HZZO-u i medijima
21. srpanj 2011. – Udruga Hrabro dijete je Udruga djece oboljele od malignih bolesti iz Nove Gradiške, koja je registrirana na nacionalnom nivou i okuplja roditelje i djecu oboljelu od malignih bolesti našeg kraja, ali je u suradnji sa drugimudrugama iz Hrvatske, te pokušava pomoći i ublažiti probleme
ovih obitelji u borbi sa opakim, po život opasnim bolestima. Koliko u tome uspijeva govori i ova predstavka.
Svakodnevno se problemi ovih obitelji umnažaju i sve ih je teže otklanjati. Dolaze novi slučajevi, veliki broj je na rubu egzistencije, u kreditima i financijskim problemima. Djeca koja su bolesna, zaliječena, pa i izlječena, moraju imati posebne tretmane i uvjete u kući i školi. Psihološke i fizičke traume, bespomoćnost, smrt, u raznim slučajevima psihijatrijsko i psihološko liječenje djece i roditelja na drugim odjelima po Hrvatskoj čine obiteljsku situaciju nemogućom. Psihološka pomoć djeci je nedostupna i nedostatna, u stvarnosti je nema, možda negdje na papiru. Da li mi kao društvo (2001.-2007., oboljelo 1315 djece, koliko postoji statistika i još 188 djece svake godine do danas 2011., znači 2200 djece u 10 godina), možemo dozvoliti da se stradanja ovih obitelji, koja su ravna ratnim stradanjima, nastavljaju u nedogled?
Kako možemo dopustiti da se roditelji moraju udruživati, moliti, plakati, zaduživati, ponižavati sebe i djecu, lutati mjesecima po bolnicama, boraviti na klupama i kafićima oko bolnica u stranom gradu?! Trebamo “senzibilizirati društvo”, koje društvo i koga to treba senzibilizirati? Organizirati stotine humanitarnih akcija, kod kojih na kraju rezultat nije kakav bi trebao biti, jer ” mene se to ne tiče, imam i svojih problema dovoljno”, ili “netko je tu zaradio novce”. Dokazivati drugima da su pošteni i da nisu krivi zbog situacije u kojoj su se našli, trpiti razna objašnjenja, podsmjehe i sumnje, ravno je maltretiranju najgore vrste. Ova djeca dobivaju stigmu djece koja nisu zdrava, koja su teret ovom društvu i zajednici.
Zar je uopće potrebno stvarati Udruge djece oboljele od malignih bolesti, zašto? Da li ima koja Udruga koja se bori za prava djece oboljele od upale pluća ili tuberkuloze? Pa to je jeftino, a ovo je skupo! Sve se svodi na financije i financijsku konstrukciju Ministarstva Zdravstva i HZZO-a. Kapital ispred djece je sada na snazi. Zbog čega bi nam trebali pomoći građani i “ljudi dobre volje”, zar Ministarstvo, HZZO i Vlada nisu ljudi dobre volje? Da li samo “mali” ljudi moraju podnositi Udruge, Humanitarne akcije i biti uvijek naprijed, te podnositi tuđi teret?
Zar ne bi trebali pomoć dati oni koje smo izabrali? Sve su to naši novci i nije istina da se ne može pomoći onima koji stvarno pate. Ako NK Dinamo, Hajduk i ostali mogu biti dužni državi basnoslovne novce za poreze, obnavljati stadione, u milijunima eura, praviti se da je nogomet najvažnija stvar na svijetu, o gospodarskim malverzacijama i muljanjima u milijardama kuna nećemo ni govoriti. Pa naravno da nema novca!. Ovdje je riječ o pomoći od nekoliko, vjerojatno milijuna kuna koje ovakvi izvade iz lijevog džepa. Poslije obnovljenog stadiona će se prekrižiti i reći: “Hvala ti bože!” Što da zahvale i kome da se zahvale, ova djeca: susjedu, prijatelju, majci?. Bog je davno napustio ovo mjesto!
Neka oni izađu i peku palačinke uz dobrovoljni prilog za pomoć! Sramota! Djeca su najvažnija stvar na svijetu, i može nas sve biti stid da dozvoljavamo ovakve muke, danas, sad i ovdje. Zanima nas koja će se stranka potruditi spomenuti ili pomoći ovakvim Udrugama, koja će se odreći dijela novca za svoju kampanju i vlast, da bi nama bilo “bolje”. Ne postoji idealno, i ne postoji savršeno društvo. Ova mala kap u moru izgubljenih, ukradenih novaca, potrošenih uzalud, na kampanje koje su propale, na ceste i mostove koji ne vode nikuda, je moguća i za mnoge obitelji svijetlo na kraju tunela. Ovo više nije vapaj očajnika, ovo je zadnji dah, i posljednji vlak, za oboljelu djece i roditelje. Ovakve tragedije se ne događaju drugima, događaju se nama! Hvala crkvi na razumjevanju, hvala državi na brizi, hvala politici što misli na nas, i hvala svima koji su nas doveli u ovakvo stanje! Nemojte više, molimo Vas!
Tražimo da Vlada, Ministarstvo zdravstva te HZZO, ODMAH počne rješavati probleme ovih obitelji i djece, bez odlaganja i isprika.
Članovi Udruge Hrabro dijete, Nova Gradiška