15. svibanj 2011. – Tradicionalni i najstariji, ove godine
i jubilarni, 25. međunarodni memorijalni turnir rukometnih veterana održan je u Starom Petrovom Selu u primjernoj organizaciji mjesnog Rukometnog kluba Slavija. Turnir je posvećem Zlatku Akmačiću, standardnom igraču Slavije koji je poginuo u Domovinskom ratu, pa mu je kao i svake godine do sada položen vijenac, upaljene svijeće i odana minutom šutnje počast sudionika Memorijala. Na turniru su ove godine nastupili veterani iz Zagreba, Samobora, Petrinje, Nove Gradiške, Starog Petrovog Sela i dvije momčadi iz Bosne i Hercegovine, momčad Nove Bile i prošlogodišnji pobjednik Borac iz Travnika. Višegodišnji sudionici, veterani iz Beča zbog spriječenosti u posljednji čas su otkazali sudjelovanje, pa je nastupilo 7 veteranskih momčadi. Turnir je kao i proteklih godina karakterizirala velika borbenost, dobrim dijelom izjednačenost momčadi i velike i neizvjesne borbe , osobito u polufinalnim i finalnim utakmicama. Tako je u dramatičnoj utakmici za 3. mjesto između Maksimira i Petrinje (10:11) tek jedan gol odlučio, a u finalu gdje su se našli pobjednici skupina Nova Gradiška i Travnik bilo je uzbuđenja na pretek, pa čak i sudačkih odluka, koje su po sudu Novogradiščana odlučili pobjednika, tako da je inače vrlo dobra momčad Borca iz Travnika pobijedivši Novogradiščane (8:5) obranila prošlogodišnji naslov prvaka. Veterani Nove Gradiške, naime, sjajno su počeli utakmicu i poveli sa 2 gola Olića (2:1) pogodak Banovića donio je i veliko vodstvo od 3:1 i izgledalo je da se pobjednik već zna. Tim više, što je Abramović u 11.minuti povisio na 4:2, a nakon 4:4 u 19. minuti postigao počasni peti pogodak. Igra je pala u nastavku kada je došlo do dramatičnog obrata jer su protiv naših rukometaša u međuvremenu dosuđeni olaki sedmerci koji su preokrenuli rezultat. Evo podatka: naš sjajni vratar Ferić obranio je čak 4 sedmerca od 7 dosuđenih (!), a u našu korist bila su dosuđena samo 2, od toga je Olić jedan iskoristio, a drugi je opucao u vratnicu. Tako su igrači iz Travnika postali ponovno pobjednici Memorijala, a naši rukometaši koji su se dugo pripremali i marljivo trenirali ostali su uskraćeni i žalosni jer nisu prihvatili poraz kao rezultat igre inače vrlo dobrog suparnika, nego čudnih sedmeraca koji su ipak krojili rezultat. Da nije bilo tako, opće je mišljenje, da bi bila dramatična i do kraja neizvjesna završnica finalnog susreta. Ipak, treba priznati, Novogradiščani su u završnici utakmice, kada se mogao popraviti rezultat, jer je nepune dvije minute prije kraja bio samo 1 pogodak razlike za suparnika, odigrane su neke nerezonske akcije i uslijedili promašaji, tako da su Travničani s lakoćom održali prednost i zahvaljujući tome osvojili prvo mjesto. Istaknimo finaliste:Borac Travnik: Hajrudin, Stupar, Aler, Odobaša, Zukić 2, Šarić 3, Pikutić, Maslić, Kovačević, Bahtović, Kadić, Torlić.
NOVA GRADIŠKA: Ferić, Grgić, Samardžić, Sertić, Janaček, Matijević, Pejić, Abramović 2, Dragić, Olić 2, Mokricki, Banović 1.
REZULTATI:Nova Gradiška – Maksimir 7:8, Maksimir – Nova Bila 7:8, Petrinja – Samobor 11:6, Slavija – Borac 6:10, Slavija – Samobor 10:11, Borac – Petrinja 11:7, Nova Gradiška – Nova Bila 8:6, Slavija – Petrinja 9:12, Samobor – Borac 7:14.
PLASMAN SKUPINA A:
Nova Gradiška (15:14) 2 boda,
Maksimir (15:15) 2,
Nova Bila (14:15) 2,
SKUPINA B:
Borac (33:20) 6 bodova,
Petrinja (30:26),
Samobor /24:35) 2,
Slavija (25:33) 0 bodova.
Za 3. mjesto:Maksimir – Petrinja 10:11, finale: Nova Gradiška – Borac 5:8.
ZAVRŠNI POREDAK:
1. Borac Travnik,
2. Nova Gradiška,
3. Petrinja,
4. Maksimir Zagreb itd.
Najbolji vratar je Nenad Pejaković (Slavija) primio je statuetu rukometaša, najbolji strijelac Hajrudin Škandro (Borac) pehar kao i tri najbolje plasirane momčadi, a sve momčadi sudionici priznanja, koja im je uručio predsjednik Slavije Željko Milošević. Sve utakmice sudili su: Stanislav Šimunić, Robert Ivanović i Dario Dragić iz Starog Petrovog Sela, te Rade Kovačević iz Nove Gradiške i Ivan Mikić iz Štivice. Na slici: momčad veterana Nove Gradiške prije finalne utakmice sa Borcem iz Travnika.