Nova Gradiška je najmlađi hrvatski grad (1748.), ali to ne znači da nema bogatu prošlost. U preko 260 godina dugoj povijesti doživljavao je brojne mijene u razvitku grada i sveukupnom životu ovoga slavonskog kraja. Razvijao se,
prije svega, zahvaljujući ljudima, znamenitim zavičajnicima koji su imali ideju, viziju i snagu i umješnost da ih pretvore u stvarnost.
Ne)poznati zavičajnici – Prvog studenog 1779. umro je u Beču austrijski general Jerko Ljubibratić. Rodio se u Dubrovniku 1716. Od 1758. je zapovjednik Gradiške pukovnije. Istakao se u sedmogodišnjem ratu (1756.-1763.). Nakon toga uspješno nastavlja izgradnju štopa regimente (Nove Gradiške) prema svojoj regulatornoj osnovi (središnji trg u obliku četverokuta, odakle vode paralelne ulice). Završio je naseljavanje žitelja iz brdskih sela na glavnu graničarsku cestu, čime je nastalo poznato Ljubibratićevo naselje u dužini od 70 km, od istoka do zapada Pukovnije ( od Lipovljana do Sibinja). Jedna ulica danas nosi njegovo ime (bivša Kikićeva). 1915.
Asfaltiranje mjesta, odnosno nogostupa, izvršeno je 1910. inicijativom znamenitog općinskog načelnika Ive Kramarića. Bio je to izniman komunalni i financijski pothvat malenoga grada, a tom prigodom sagrađena je i prva gombaona (sportska dvorana) u dvorištu Više pučke škole (kasnije gimnazije). Radove je izvelo Prvo hrvatsko slavonsko poduzetničvo D. Szende iz Zagreba za 258.029 kruna. Asfalt u Relkovićevoj ulici, snimljeno
Asfalt u Relkovićevoj ulici
Štednja – Devetog studenog 1901. u zapisniku sa sjednice zapovjedništva DVD-a navedena je, između ostalog, i rasprava o štednji u Društvu. Istaknuto je i ovo: Prisutni preporučuju tajniku neka štedi s ovim zapisnikom, neka ne rasteže s rukopisom i ne pravi tako velika slova, pošto je papir poskupio. Treba dodati da su svi zapisnici o radu DVD-a, od osnutka 1871. do danas, sačuvani i uvezani u nekoliko knjiga, te predstavljaju vrijedno arhivsko gradivo.
Pivovara Lobe – prva industrijska pivovara u Hrvatskoj – Njezin vlasnik Dragutin LOBE, gospodarski i politički djelatnik, (Požega, 20. travnja 1833. – Nova Gradiška, 1. svibnja 1924.). doselio se iz Požege u Novu Gradišku (1851.) i slijedeći obiteljsku tradiciju ustrojio najprije skroman pogon za proizvodnju piva, te nakon uspješnog poslovanja izgradio novu suvremenu pivovaru (1873.) prvu u Hrvatskoj koja je radila sa parnim pogonom (na mjestu današnje OŠ Ljudevit Gaj u Gajevoj ulici). Ugledni veleindustrijalac gospodin Karlo (poznatiji pod tim imenom) bio je biran za načelnika grada (1866.), a nakon sjedinjenja bivše Vojne krajine s civilnom Hrvatskom (1881.) na prvim izborima u ovom kraju biran je 1883. za narodnog zastupnika za hrvatski sabor za kotar novogradiški. Pomagao je i gospodarski i društveni razvitak života u gradu (izgradnja hotela, perivoja, stambenih i gospodarskih objekata, potpora asfaltiranju grada (1910.), uvođenju električne rasvjete (1913.) i dr.). Snažan razvitak Lobine pivovare, posebno za nasljednika sina Miroslava između dva svjetska rata, prekinut je njegovom smrću ( 1939.) i njezinim uništenjem 1943. godine.
Javna električna gradska rasvjeta, šesti grad u Hrvatskoj – Iako je Nova Gradiška početkom prošloga stoljeća imala samo oko 4500 žitelja, u njoj je, prije nego u mnogim većim gradovima (Split, Rijeka, Varaždin, Osijek, Slavonski Brod), već krajem 1913. godine zasvijetlila prva električna sijalica. Zaslugom načelnika Ive Kramarića Gradsko vijeće je 1911. donijelo odluku o uvođenju gradske elektrike. Potom je postavljenja električna mreža u gradu i sagrađena munjara (električna centrala), te je nakon pokusnog rada, 16.prosinca 1913. počela prvi puta svijetliti električna rasvjeta. O ovom iznimnom pothvatu malenoga mjesta govori i podatak da je elektriku prije Nove Gradiške imalo samo pet gradova: Zagreb i Daruvar (1907.), Karlovac (1908.), Novska (1909.) i Petrinja (1911.).
Prvo vatrogasno društvo u Slavoniji, peto u Hrvatskoj – Petog studenog 1871.održana je glavna osnivačka skupština Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Novoj Gradiški. Upisana su 102 člana i sakupljeno 1800 forinti za početak rada, a u prvo zapovjedništvo izabrani su: Anton Antonović, predsjednik; Alojz Lammer, kapetan; Adolf Hofman, blagajnik i vođa štrcara i drugi. Ovo Društvo je najstarije u Slavoniji i jedno od najstarijih u Hrvatskoj. Prije Nove Gradiške društva su osnovana u Varaždinu (1864.), Sisku (1865.), te Zagrebu i Ludbregu (1869.). Osnovana su i brojna vatrogasna društva u selima: Okučani (1872.), Cernik (1885.), Staro Petrovo Selo (1890.), Nova Kapela (1891.), Davor (1910.), Vrbje (1920.), Orubica, Mašić (1928.), Rešetari (1930.) itd.
