BISKUP ŠKVORČEVIĆ U PROGNANIČKOM NASELJU KOVAČEVAC

521 0

Nakon slavlja ravnatelj Caritasa Goran Lukić prisutnima je uručio pisanu biskupovu čestitku za Božić uz novčani prilog Požeške biskupije

 

NOVA GRADIŠKA / KOVAČEVAC, 11. prosinac 2014. – U okviru svojih predbožićnih pastirskih pohoda biskup Antun Škvorčević posjetio je 10. prosinca prognaničko naselje Kovačevac kod Nove Gradiške te u zajedništvu sa župnikom Pericom Matanovićem i ravnateljem Caritasa Goranom Lukićem predvodio euharistijsko slavlje. Na početku je kazao kako pjesma Padaj s neba koju su otpjevali nazočni govori o povezanosti između neba i zemlje, Boga i čovjeka koja se u punini dogodila u Isusovu rođenju, da priprava za Božić traži otvoreno srce za Božju stvarnost i prema svakom čovjeku te da je u tome smisao ovog susreta. Dodao je da je i za stanovnike prognaničkog naselja Božić blagdan posebnih nada, te ih je pozvao da se u njima obnove i učvrste.

Biskup je u homiliji posvijestio činjenicu kako čovjek nosi duboko upisano u svom iskustvu da postoje različite razine života, više ili niže, uspjele ili neuspjele te da čezne za ostvarenjem svoga postojanja u mjeri koju sam ne može dosegnuti. Spomenuo je da nas Sveto Pismo uvjerava kako je Bog biće inicijative, da mu je čovjek u središtu zanimanja, što je očitovao na vrhuncu u Sinu svome, i u njemu ostvario za nas pobjedu nad smrću, za kojom u dnu bića čeznemo. Dodao je kako redovito očekujemo da nam Bog bude na pomoć u svakodnevnim nevoljama, zdravstvenim i drugim tegobama a premalo mislimo na to da se Božje djelo odnosi na najdublju razinu našeg postojanja, na ranjenost grijehom, zlom i smrću. Kazao je da je Bog poput majke koja nikada ne napušta svoje dijete, trajno bdije nad njim, ispunja njegovo biće moću svoje ljubavi, ulijeva sigurnost, liječi njegove ranjenosti, uzdiže u dostojanstvu sina ili kćeri. Tako Bog na daleko višoj i moćnijoj razini ljubavi onoga koji mu otvara svoje srce i pristupa povjerenjem uzdiže u zajedništvo božanskog života. Onaj tko vjeruje da je u rukama Božjim ne boji se muka, nevolja, mraka pa ni smrti, zna da je sve to prijelaz u stvarnost na koju ga je pozvala moćna Božja ljubav, te usred najtežih nevolja živi u nadi. Biskup je potaknuo nazočne stanovnike prognaničkog naselja da sebe promatraju u svjetlu te Božje istine o sebi te od nje žive.

Osvrnuo se potom na naviještenu Božju riječ iz Knjige proroka Izaije preko kojega Bog poziva svoj narod u teškom stanju nemoći da upravi pogled prema gore, te shvati kako nije stvoren za zemlju, za male ciljeve, nego za nebo, za Boga. Biskup je pojasnio kako se ovdje ne radi prvenstveno o čovjekovim tjelesnim očima, nego o vidu srca kojem je potrebno Božje svjetlo kako bi mogao vidjeti sebe njegovim pogledom i kao biće puta hrabro koračati prema cilju koji mu je on postavio. Istaknuo je kako kad čovjek zna cilj prema kojem ide, postaju smislene poteškoće i nevolje puta. Rekao je kako pri tom ne smijemo zaboraviti da je Isus Krist sebe nazvao Putom kojim se stiže k Ocu, te je pozvao nazočne da se ispitaju jesu li u najdubljem zajedništvu s njime ili su na puteljcima koji nikamo ne vode. Upozorio je potom kako postoji opasnost da čovjek postane umoran tijekom puta, i to opet ne tjelesno, nego duhovno, ali da je potrebno imati na umu činjenicu kako se Bog nikada ne umara, te da Isus u evanđelju poziva sve umorne da dođu k njemu, njegovu krotkom i poniznom srcu u kojem čovjek mogu pronaći istinski mir.

 

Pri svršetku euharistijskog slavlja okupljeni su izmolili molitvu sv. Tereziji Avilskoj te uskliknuli pjevajući „Samo je Bog dostatan“. Biskup se nadovezao na to i rekao kako se trebamo brinuti da nam srce bude ispunjeno Božjom blizinom te je u tom smislu poželio svima dobru pripravu za Božić. Nakon slavlja ravnatelj Caritasa Goran Lukić prisutnima je uručio pisanu biskupovu čestitku za Božić uz novčani prilog Požeške biskupije.

Related Post