BOLNICA MILOSRDNE BRAĆE „SVETI RAFAEL“

1331 0

STRMAC – Na blagdan sv. Ivana od Boga, utemeljitelja Bolničkog reda Milosrdne braće, 8. ožujka, požeški biskup Antun Škvorčević prevodio je misno slavlje u crkvi Specijalne bolnice za psihijatriju i palijativnu skrb Sv. Rafael na Strmcu

nedaleko Nove Gradiške koju vode Milosrdna braća. S njim su koncelebrirali Goran Lukić, ravnatelj Biskupijskog Caritasa, svećenici Novogradiškog dekanata i bolnički dušobrižnik Robert Mackuljak. Na početku je prior Milosrdne braće Kristijan Sinković pozdravio biskupa, svećenike i druge sudionike slavlja. Biskup Antun je zahvalio prioru za izraze dobrodošlice te njemu, subratu Giovanniju, sestrama redovnicama koje djeluju u bolnici, svim djelatnicima i bolesnicima čestitao blagdan svetog utemeljitelja Ivana od Boga. Naglasio je da je današnje slavlje u bolničkoj crkvi sv. Rafaela jedna od jakih korizmenih točaka u Požeškoj biskupiji tijekom Izvanrednog jubileja milosrđa, protumačio uvjete postizanja jubilejskog oprosta i zamolio Boga da po zagovor sv. Ivana u naše nemoći, rane grijeha, sebičnosti i umiranja uđe pobjednička snaga njegova milosrđa.

 

Na početku homilije biskup je zapitao nazočne kako su, naglasivši da pitanje nije tek konvencionalno, usputno, nego životno. »Kako smo ja i ti, takav je zapravo svijet. Ako smo mi loše, i svijet je loše«, ustvrdio je biskup. Napomenuo je kako je sv. Augustin volio govoriti da nema dobrih i loših vremena, nego  ima dobrih ili loših ljudi, po kojima su onda i vremena dobra ili loša. Podsjetio je nazočne da se na političkoj i gospodarskoj razini u Hrvatskoj odvijaju mnoge rasprave u kojima nas se uvjerava kako će nam biti dobro kad se oko nas na određenim razinama poslažu neke stvari, i ustvrdio da je »zapravo najveće pitanje kako složiti svijet, stvarnost i život u sebi, i to ponajprije u našem srcu, jer kako je on poslagan iznutra, takva je i stvarnost oko njega«. Današnji slavljenik sv. Ivan od Boga je primjer kako trebamo biti iznutra, duhovno sređeni rekao je biskup i podsjetio na osnovne crte njegova života. Rođen je na današnji dan 1495. godine u blizini grada Evore u Portugalu. Kad mu je bilo osam godina pobjegao je od kuće i otišao u Španjolsku, gdje je najprije radio kao pastir. Ubrzo je poželio biti nešto više, pa je dospio i među vojnike, i kao takav imao je prigode proći mnogim zemljama, po nekim tumačenjima bio je i u Ugarskoj blizu naših krajeva. Kad se nakon podužeg vremena vratio u svoje rodno selo,  roditelji su mu već bili umrli, kažu od jada zbog odbjeglog sina. I on odlučuje ponovno otići od kuće, ali ovaj puta ne da bi pobjegao od sebe, kako je to bio ranije učinio, nego da bi se vratio k sebi. A kako se mi ljudi vraćamo k sebi, uči nas  Božja riječ koju smo navijestili, kazao je biskup.

Prva činjenica koju valja imati na pameti – tumači nam sv. Ivan u svojoj Poslanici – jest da je Bog ljubav. »Ljubav nije nešto, nego netko, sav otvoren za drugoga, koji posvema živi za njega. Takvim nam se Bog objavio u Isusu Kristu te znamo tko je on u sebi. Nitko od nas nije slučajno na ovome svijetu, nego  se rodio po Božjem naumu. To znači, nastavio je biskup, da uvijek trebamo biti svjesni kako nas je smislila i u život pozvala Ljubav. Isus u današnjem evanđeoskom ulomku svom sugovorniku, zakonoznancu, kaže kako upravo zbog toga što smo Božje djelo, prva zapovijed traži da ga ljubimo svim umom, svim srcem, svim snagama, to jest cjelovitošću svoga bića. Postoji i druga zapovijed o kojoj Isus govori, jednaka prvoj: »Ljubi bližnjega kao sebe samoga«. Biskup je naglasio da je najprije pitanje kako ćemo same sebe ljubiti, a tek onda kako ćemo ljubiti bližnjega kao same sebe. »To ne znači da nas Isus na neki način okreće nama samima, da sebe utvrđujemo u  sebičnosti, sebeljublju nego nas poziva da sami sebe volimo zbog toga što smo Božji stvorovi, djelo njegove ljubavi. Ja volim Boga  kad volim sebe onako kako me voli On koji me pozvao u život i kad volim drugoga koji je jednako tako njegovo stvorenje.

Kako se konkretno živi ljubav prema bližnjemu Isus je zakonoznancu zorno protumačio prispodobom o milosrdnom Samarijancu u naviještenom evanđeoskom ulomku. On nije ravnodušno prošao pored čovjeka koji je upao među razbojnike, poput dvojice svojih prethodnika, nego ga je vidio, sažalio se nad njim, pristupio mu,  povio mu rane, zalio ih uljem i vinom, posadio ga na svoje živinče, odveo u gostinjac i pobrinuo se za nj i još obećao platiti sve što bude trebalo kad se bude vraćao s puta. Desetak konkretnih djela učinio je ovaj stranac iz Samarije prema čovjeku upalom među razbojnike, istaknuo je biskup. »Biti vjernik nije umovanje o nečemu, već način života kojim trebamo ostvarivati svoj odnos prema čovjeku. Jer onako kako se  ponašamo prema čovjeku, takvi smo i prema Bogu«, rekao je biskup, naglasivši da Isusov put do Boga ide preko čovjeka. Drugi vatikanski sabor i sv. Ivan Pavao II. uče da je čovjek put Crkve.

Isusov poziv upućen zakonoznancu: »Idi pa i ti čini tako« posvemašnjom ozbiljnošću prihvatio je i sv. Ivan od Boga: otišao je iz rodnog sela u španjolski grad Granadu živjeti potpuno za druge, skrbeći za siromašne i bolesne i čineći djela milosrđa. Osnovao je bolnički red Milosrdne braće te njegovo djelo po njima traje već gotovo 500 godina. Ono je dospjelo i do nas, najprije u Zagreb gdje je bolnica prestala djelovati početkom 20. stoljeća, a u novije vrijeme i u ovu bolnicu na Strmcu. »Radujem se što Bog zna pronaći načine i putove da njegovo milosrđe bude vidljivo i opipljivo u konkretnim djelima koje ljudi ostvaruju«, rekao je biskup. Zahvalio je svima koji ovdje na Strmcu surađuju s Milosrdnom braćom i pristupaju čovjeku  onako kako mu je pristupao Isus, i po njegovu primjeru sv. Ivan od Boga. Pristup je to u kojem se ponajprije liječi čovjekovo srce. »Kad je čovjek srcem zdrav, onda postaje zdravo i cijelo biće. Onaj tko je jak duhom, taj može nositi i slabo tijelo, može i umirati, jer u njemu pobjeđuje duh, osnažen Božjim praštanjem i milosrđem, očišćen od one smrtne rane koja se zove grijeh i zloća.

Završavajući homiliju biskup je uputio molitvu sv. Ivanu od Boga da pomogne Milosrdnoj braći i svima koji s njima surađuju da bolnica na Strmcu zaista bude mjesto u kojem je Božje milosrđe opipljivo blizu bolesnicima, koji traže lijeka, najprije za srce a potom za tijelo. »Neka taj evanđeoski  Isusov dinamizam koji je živio sv. Ivan od Boga bude snažno prisutan u ovoj bolnici“, zaključio je biskup. Sveta misa je završila zajedničkom molitvom pape Franje u Godini milosrđa.

Related Post

POŽEŠKA BISKUPIJA

Autor - 02/04/2015 0
POŽEGA – Na Veliki četvrtak, 2. travnja požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s nazočnim gotovo cijelim prezbiterijem Požeške biskupije,…

DAVOR

Autor - 13/11/2012 0
Tijekom središnjeg nedjeljnog euharistijskog slavlja, 11. studenog požeški biskup Antun Škvorčević krstio je u svojoj rodnoj župi Davor Mariju, peto…