DAVEDESTA OBLJETNICA „BLJESKA“

420 0

OKUČANI – Na dvadesetu obljetnicu vojno-redarstvene akcije „Bljesak“, 1. svibnja, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u okučanskoj župnoj crkvi

u zajedništvu s vojnim ordinarijem Jurjem Jezerincem, svećenicima Novogradiškoga, Novljanskog i Pakračkog dekanata na čelu s posavskim arhiđakonom Antunom Prpićem te vojnim kapelanima. Biskup je pozdravio nazočne javne dužnosnike predvođene predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar Kitarović i predsjednikom Hrvatskoga sabora Josipom Lekom, predstavnike Hrvatske vojske i policije, napose nazočne hrvatske branitelje, među njima stopostotne invalide na čelu s Đurom Glogoškim te obitelji poginulih branitelja i okučanske župljane, čija je većina prije dvadeset godina bila prognana iz banjalučkog kraja. Kazao je kako nas plamen uskrsne svijeće podsjeća da je svjetlo jače od tame, da je to znak Isusa Krista čija je ljubav na križu pobijedila zlo i smrt, te da s njome sjedinjujemo ljubav naših branitelja, pobjedu u akciji „Bljesak“ i sve druge hrvatske pobjede. Istaknuo je kako u ovoj svetoj misi za Domovinu želimo Bogu zahvaliti za hrvatsku slobodu i dostojanstvo, a hrvatskim braniteljima za ljubav i živote koju su u nju ugradili tijekom akcije „Bljesak“. Pozvao je prisutne da se svrate u svoja srca i savjesti, provjere što je u njima nedostojno Boga i priječi da nam zahvalnost bude iskrena i vjerodostojna, te da pokajanjem iziđu na njegove bistrine.

Započinjući homiliju, biskup je kazao kako je svoju današnju riječ naumio napisati kod kuće u uredu, ali da je od toga odustao jer mu susret sa sudionicima spomena „Bljeska“, pogled u njihova lica i oči pomaže da im – potaknut Božjom riječju – konkretnije posvjedoči ono što ovom prigodom kao vjernik nosi u srcu. Rekao je nazočnima da sv. Pavao u današnjem čitanju iz Djela Apostolskih daje izvrstan primjer kako o povijesnim događajima razmišljati na slojevit način. Istaknuo je da je taj pristup važan i s obzirom na događaje u domovinskom ratu o kojima se pokatkad govori jednodimenzionalno za vlastite potrebe. Protumačio je kako Apostol, govoreći o događaju Isusove osude i raspeća na križ, podsjeća s jedne strane na ono što su njegovi protivnici učinili, potom na Boga čije su naum oni ne znajući ostvarili, konačno na Isusa koji je prividni gubitnik ali čija je ljubav u tom odgađaju najsnažnija sastavnica po kojoj je pobijedio smrt. Biskup je istaknuo kako se o vojno redarstvenoj akciji „Bljesak“ ne bi smjelo razmišljati niti je prosuđivati samo kao djelo uspjele vojne strategije, nego kako je potrebno imati na umu da je u temeljima toga događaja bilo nešto više, „ljubav mnogih hrvatskih jednostavnih, malih a zapravo velikih ljudi kojom su voljeli slobodu, čovjekovo dostojanstvo, ustali u obranu obitelji, domovine, bili spremni za nju dati svoje živote te po toj snazi duha ostvarili pobjedu“. Istaknuo je kako tu dimenziju događaja ne bismo smjeli smetnuti s uma niti u političkim nadmetanjima, nego polazeći od nje zauzimati se za dostojanstvo hrvatskih branitelja u našem društvu. Dodao je da je njihova ljubav u temeljima povijesne istine o domovinskom ratu te da bez nje sve drugo ostaje poluistina.

 

Biskup je potom kazao kako današnje podsjećanje na okupirane prostore zapadne Slavonije s kojih su bili mnogi ljudi prognani a brojna zdanja razorena može u nama ponovo probuditi osjećaje mržnje i osvete, da zlo koje se dogodilo može ponovo zaigrati igru u našim srcima te nas učiniti svojim žrtvama. Podsjetio je nazočne da samo Bog može ući u naša srca i osloboditi nas diktata zla te je zapitao: „Možemo li danas sa svom iskrenošću moliti Boga da nas u Hrvatskoj na svim razinama, političkim i drugima, obdari najvećim bogatstvom: poštovanjem i ljubavlju jednih za druge?“

Zatim je ukazao na Tomino pitanje u evanđelju o putu i na Isusove riječi: „Ja sam Put i istina i Život“. Spomenuo je da se u Hrvatskoj zauzimamo za dobre ceste, autoputove, kojima možemo stići do određenih zemaljskih ciljeva i ustvrdio da Isus govori o onom putu koji konačno dovodi do smisla, do punine života, do istine za koju smo stvoreni, koja bije boj u našim srcima kroz čežnje što nas trajno potiču da idemo dalje i više. Zapitao je: „Hoćemo li to ugušiti u hrvatskom duhovnom biću zbog svojih političkih i drugih putova, ili nam je otvoriti prostore duha i omogućiti da u našim neponovljivim i jedinstvenim osobama bude prisutno Božje svjetlo, njegova blizina i snaga“. Zapitao je javne dužnosnike što ih pokreće u njihovu djelovanju, je li to zaista pomoć čovjeku da živi dostojanstvenije u Hrvatskoj, i može li se to ostvarivati bez osluškivanja Božjih tragova upisanih u naše ljudske čežnje za smislom. Bez toga nastojanja, istaknuo je, događaju nam se modeli javnog života po kojima u Hrvatskoj postaje tijesno. Kazao je da nije velika ona zemlja koja ima veliki broj stanovnika, mnoge i različite ustanove, jako gospodarstvo, nego ona koja ima duhovno velike ljude dubokog osjećaja za Božje dimenzije istine o nama i osjećaja za čovjeka napose u njegovim teškim situacijama. Spomenuo je da domovina nije prvenstveno geografski podatak, te ju je na temelju Isusove evanđeoske riječi o domu Oca njegova usporedio s gradnjom kuće koja se sastoji od zidova. Hoće li kuća postati domom, istaknuo je, ne ovisi o tome kako ćemo te zidove ukrasiti ili što ćemo u kuću unijeti, nego hoće li njezini stanovnici međusobno živjeti razumijevanje, poštovanje, dobrotu, plemenitost i ljubav, vrijednosti koje se ne mogu kupiti ili negdje nabaviti, nego primiti od Boga. Spomenuo je da su naši branitelji svojom plemenitošću, ljubavlju, položenim životima za slobodu učinili Hrvatsku našim domom, pomogli da ona bude domovina. Dali su nam primjer kako uz nastojanje oko izgradnje Hrvatske na svim razinama, trebamo od najviših političkih razina do braka i obitelji živjeti navedene vrijednosti, da nam ona bude domovinom. Kad prezremo te vrijednosti, naglasio je biskup, postajemo nezadovoljni, nesretni jer nismo u okviru doma za koju nas je Bog stvorio. Na kraju homilije pozvao je prisutne da na temelju našega povijesnog trinaeststoljetnog iskustva povezanosti s Isusom Kristom, Putom, Istinom i Životom izgrađujemo u Hrvatskoj takve međuljudske odnose koji će je učiniti zaista „lijepom našom domovinom“.

Pri koncu slavlja biskup je u uputio molitvu Isusovoj Majci za domovinu a svi se potom priključili pjevajući „Kraljice neba, raduj se“. Prigodnu riječi uputio je vojni ordinarij Juraj Jezerinac, istaknuvši kako nas spomen dvadesete obljetnice akcije „Bljesak“ potiče da nikada ne zaboravimo žrtvu onih koji su položili živote za slobodu domovine, a najbolje što za njih možemo učiniti jest moliti za njih i njihove obitelji. Na kraju, nakon otpjevane himne „Lijepa naša domovino“, biskup Škvorčević je prije odlaska podsjetio nazočne da je u Hrvatsku ugrađeno silno mnogo ljubavi i da joj nedostaje još naša ljubav koju nam valja svjedočiti na svim razinama.

Related Post

GODINA MILOSRĐA

Autor - 10/03/2016 0
KOVAČEVAC – U okviru svojih korizmenih pastorlano-karitativnih programa Godine milosrđa požeški biskup Antun Škvorčević posjetio je 9. ožujka prognaničko naselje…