EUHARIJSTIJSKO SLAVLJE U POŽEŠKOJ KATEDRALI – OBLJETNICA SMRTI LUKE PEJAKOVIĆA

308 0

Po završetku svete mise krenula je procesija u katedralnu

kriptu gdje je biskup na grobu Luke Pejakovića zajedno s okupljenim svećenicima izmolio molitvu odrješenja za njegovu dušu. Grob su pohodili vjernici iz Nove Kapele i drugi sudionici slavlja.

 

 

POŽEGA, 12. kolovoza 2013. – U nedjelju, 11. kolovoza u požeškoj Katedrali biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje. U koncelebraciji su sudjelovali kanonici požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra, svećenici iz župe sv. Terezije Avilske, iz Nove Kapele, te drugi svećenici. U pozdravnoj riječi biskup je istaknuo kako i ove nedjelje na redovitoj svetoj misi slavimo otajstvo Isusove muke, smrti i uskrsnuća, ali da se danas u tom slavlju želimo spomenuti i 200. obljetnice smrti časnog svećenika i župnika požeške župe sv. Terezije Avilske Luke Pejakovića, rodom iz novokapelačke župe. Pozdravio je skupinu novokapelačkih vjernika koji su se na čelu sa svojim župnikom i župnim vikarom pridružili slavlju. Podsjetio je da je prošlog četvrtka pokopan u Jakšiću svećenik Stjepan Benić, također rodom iz novokapelačke župe te je pozvao da te dvije svećeničke sudbine ugrađene u Isusovu Crkvu povjerimo njegovoj žrtvi ljubavi.

U homiliji biskup je kazao: „Božja riječ koju smo čuli uči nas kako je Bog tijekom povijesti po pojedinim ljudima ostvarivao svoje naume i kako su oni bili u službi budnosti naroda za ono što dolazi od Boga, služitelji smisla i dostojanstva u Isusu Kristu. Jučer nam je pred očima bio sv. Lovro, zaštitnik naše Biskupije i Caritasa. Nadahnjivali smo se na njegovu liku, molili da nam pomogne vjeru odjelotvoriti ljubavlju i hrabro je u svojoj svakodnevici svjedočiti. Danas se pak želimo podsjetiti da je u prošlosti hrvatskog naroda i grada Požege bilo mnogo zaslužnih svećenika za izgradnju našega duhovnog identiteta, koji su zavrijedili da ih pamtimo, poštujemo, za njih zahvaljujemo i molimo. Među njima značajno mjesto ima požeški župnik Luka Pejaković čije se 200. obljetnice smrti spominjemo a koji je po duhovnoj baštini živ i danas u ovoj župi, Gradu i Biskupiji. Činimo to u Godini vjere kao naš odgovor na poticaj Poslanice Hebrejima koja kaže: ‘Spominjite se svojih poglavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru’.“

Potom je biskup naveo zapis iz Matice umrlih župe sv. Terezije Avilske u Požegi iz 1813. godine gdje je navedeno: 9. kolovoza, pogođen apoplektičkim udarom, u 79. godini života u Gospodinu je preminuo prečasni Luka Pejaković, župnik slobodnoga kraljevskoga grada Požege tijekom 48 godina, prepun zasluga – ne samo u primjernom vođenju župe – nego i kao predsjednik Subalternog konzistorija, za što je urešen počasnim čazmanskim kanonikatom. Pokopan je 11. kolovoza u kripti sv. Terezije a ispratio ga velečasni Franjo Sirčić uz asistenciju dvojice požeških kapelana, brojni svijet i magistrat slobodnoga kraljevskoga grada Požege.

Zatim je biskup nastavio: „Luka Pejaković rodio se 1734. u Donjem Lipovcu (Šušanju) u novokapelačkoj župi. Postao je upraviteljem požeške župe 1765. godine kada je carica Marija Terezija proglasila Požegu slobodnim kraljevskim gradom i istom poveljom dala Gradu patronat nad župnom crkvom i pravo biranja gradskog župnika. Pejaković je bio pet godina administratorom i tek 1770. postao prvim pravim požeškim župnikom. Bio je učen čovjek, napose u crkvenom pravu, pobožan i vjeran svećenik, požrtvovan u svome poslanju, odan crkvenim poglavarima, blizak narodu, zaslužan za vjersko-kulturni rast Požege i okolice, zauzet u obnovi nakon Osmanlija po zamisli zagrebačkog biskupa Franje Thauzyja i njegovih nasljednika. U vrijeme njegova župnikovanja godine 1773. ukinut je isusovački red te oni odlaze i iz Požege. U Kolegiju dolaze Pavlini iz Lepoglave i Remeta,preuzimaju požeško školstvo, ali samo za deset godina jer ih 1786. car Josip II. ukida. Nekolicina svećenika koji su bili isusovci i pavlini ostaju u Požegi djelovati u školstvu i pastoralu kao dijecezanski svećenici. Zgradu Kolegije preuzela je državna uprava a Pejaković u okviru svojih mogućnosti spašava određeni dio povijesno-kulturne baštine spomenutih redova, knjige, slike, liturgijske predmete te ih pohranjuje u župnu kuću. Za vrijeme Lukina župnikovanja sređeno je pitanje požeškoga župnog stana. Naime, zgrada sadašnje župne kuće izgrađena je za Sjemenište, kako stoji naznačeno na natpisu iznad ulaza u Katedralu a župnici su stanovali u zgradi „biškupata“, koja se nalazila na mjestu zgrade današnjega suda i bila pod upravom gradske općine. Grad se kao župni patron obvezao za župnika pribaviti stan te je 1804. kupio zgradu nekadašnjeg Sjemeništa i u nju smjestio svoga župnika Luku.

Zagrebački biskup Franjo Thauzy nije dobio privolu Beča da u Požegi obnovi srednjovjekovni Zborni Kaptol sv. Petra. Stoga je sredinom 18. stoljeća po uzoru na Konzistorij u Zagrebu utemeljio u Požegi Subalterni konzistorij, nazvan i ‘malim Kaptolom’, koji je vodio određene upravne poslove za slavonski dio Zagrebačke biskupije, sadašnje područje Požeške biskupije. U prvim sačuvanim zapisnicima požeškoga Subalternog konzistorija iz 1773. godine, jedan od članova je i Luka Pejaković zajedno s Antunom Kanižlićem. Bio je dugo vremena sve do smrti njegovim formalnim ili stvarnim predsjednikom, prvim biskupovim suradnikom u upravljanju slavonskim dijelom Zagrebačke biskupije. Konzistorijalne sjednice održavale su se u župnoj kući gdje je čuvan i arhiv, prije dvadesetak godina prenesen u Nadbiskupski arhiv u Zagreb. Sačuvan je zacijelo brigom župnika Pejakovića i njegovih nasljednika određeni broj knjiga s „ex librisima“ Subalternog konzistorija. Još je brojnija njegova osobna knjižnica, najvećim dijelom stručnih pravnih knjiga, koje svjedoče da je Luka bio kvalificiran član i predsjednik Konzistorija. Knjige su danas smještene u Povijesnu knjižnicu Požeške biskupije.

Samo ovih nekoliko navedenih podataka govore o značenju djelovanja župnika Luke Pejakovića i s obzirom na utemeljenje Požeške biskupije i uspostavu požeškoga Stolnog kaptola pod povijesnim nazivom srednjovjekovnoga Zbornog kaptola’ „Capitulum Poseganum Sancti Petri’.

Spomenica župe Matičević bilježi da je prvi pravi požeški župnik Pejaković u listopadu 1809. slavio svoju zlatnu misu a umro kolovoza 1813. i dodaje da su mu poslije 5 godina u kripti crkve sv. Terezije našli tijelo čitavo. Prije sedam godina prigodom uređenja kripte sv. Terezije, svi posmrtni ostaci koji su zatečeni u raspadajućim kovčezima, sabrani su i položeni u odvojenu svećeničku i građansku grobnicu u podu kripte, u sadašnjoj kapeli bl. Ivana Pavla II. Po relikviji blaženog utemeljitelja Požeške biskupije i posmrtnim ostatcima mnogih zaslužnih svećenika ova kapela u kripti Katedrale znakovito povezuje pripravu i utemeljenje Požeške biskupije. U svećeničkoj grobnici su i ostaci župnika Luke Pejakovića, gdje danas želimo uzdići molitvu zahvalnosti i poštovanja za njegovu plemenitu dušu i duhovnu baštinu čiji smo dužnici. Neka Bog udijeli župniku Luki vječni mir, a nama pomogne da po njegovu primjeru znademo ostati čvrsti u vjeri, biti aktivni članovi Isusove Crkve i svjedoci njegova Evanđelja“, kazao je biskup Škvorčević u homiliji.

Po završetku svete mise krenula je procesija u katedralnu kriptu gdje je biskup na grobu Luke Pejakovića zajedno s okupljenim svećenicima izmolio molitvu odrješenja za njegovu dušu. Grob su pohodili vjernici iz Nove Kapele i drugi sudionici slavlja.

 

Autor: Požeška biskupija


Related Post