KRATKI ŽIVOTOPIS DUGE ŽIVOTNE POVIJEST ALOJZA IVANIŠEVIĆA

1429 0

Ja sam Alojz Ivanišević. Rodio sam se 15. kolovoza 1930. godine u Gunjavcima gdje i danas živim. U dugogodišnjem životu stanovao sam u svom rodnom selu i u četiri države proživio četiri državna, politička i društvena uređenja.

Svaka država imala je svoj propisani državno-ustavni zakon koji se morao poštovati i po zakonu raditi i živjeti.

 

10 godina živio sam u Kraljevini Jugoslaviji

 

Išao sam u osnovnu školu i dobro zapamtio da je nama đacima naša učiteljica govorila da je Kraljevina Jugoslavija tvorevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Nacionalne manjine nije nitko spominjao. Kraljevina Jugoslavija bila je kapitalistička i jako siromašna država. U takvoj siromašnoj državi bilo je jako teško živjeti. Imam o tome nekoliko napisanih tekstova iz kojih se vidi kako su tada živjeli mještani sela Gunjavci. Napisao sam ono što sam vidio i zapamtio iz tog vremena.

 

4,5 godina živio sam u Nezavisnoj državi Hrvatskoj

 

Od 1941. do 1945. godine na teritoriji Nezavisne države Hrvatske vodio se građanski bratoubilački rat, između odmetnika komunista partizana i domoljuba NDH, ustaša i domobrana. U tom vremenu ubijao je tko je koga stigao , partizani su ubijali ustaše i domobrane, a oni komuniste i partizane. Nitko za nikoga nije bio odgovoran. U tom vremenu nije bilo lijepo nikome živjeti. Bio sam gladan i bio sam bos. Sve životne teškoće lakše sam podnosio nego strah koji sam proživio. Bojao sam se za svoj život pitajući se hoću li preživjeti ratne strahote ili neću. Napisao sam dosta tekstova o događajima iz II. svjetskog rata.

 

45 godina živio sam u komunističkoj Titovoj novoj Jugoslaviji

 

45 godina dugo je vremensko razdoblje. Dugo sam živio i puno radio tako da neću moći opisati što sam ja to sve radio. Sve što sam u tom razdoblju radio, kako sam živio, gdje sam i u kojem poduzeću i na kojem radnom mjestu radio, sve sam zapisao u svojim tekstovima. U socijalističkom upravljanju Jugoslavijom zasnovao sam radni odnos. Radio sam u šumi kao šumski radnik i 8 godina u rudniku mrkog uglja. Radio sam na ciglani u Novoj Gradiški odakle sam otišao u zasluženu mirovinu.

Obiteljsku kuću napravio sam u rodnim Gunjavcima. Kako sam volio svoju rodnu kuću tako sam volio i svoje selo Gunjavce. Kroz vrijeme sam izgrađivao i dograđivao svoju kuću i u isto vrijeme izgrađivao svoje selo. Bio sam 8 godina predsjednik Mjesne zajednice Gunjavci. Radio sam na izgradnji infrastrukture i mijenjao život u svom zaostalom selu. Zajedno s članovima Odbora mjesne zajednice i mještanima Gunjavaca za moja dva mandata kao predsjednika izgradili smo dva mosta preko rijeke Adžamovke, Hrvatski dom s lokalom za trgovinu, asfaltirali dio ulica i naše ceste da može autobus dolaziti u Gunjavce odvoziti radnike i đake. Ogradili smo mjesno groblje s betonskim elementima, doveli telefonsku mrežu da svako domaćinstvo ima telefonsku vezu sa svijetom. Svi ovi izgrađeni objekti mještanima služe i danas, a služit će i ubuduće.

Sve ovo što sam nabrojao u izgradnji moga sela radio sam na dobrovoljnoj bazi, nisam tražio a ni dobio ni od koga ni dinara. Najveća, najmilija moja plaća bili su izgrađeni objekti.

 

25 godina živio sam u našoj Republici Hrvatskoj

 

U tom vremenu moj se život sto posto preokrenuo. Nisam imao obvezu ići na posao u radnu organizaciju. Nisam više bio predsjednik Mjesne zajednice što je za mene bila jedna velika obveza manje. Djeca su odrasla i tu je bila manje brige i obveza nego kada su bili mali. Mnogu posla, mnogo brige i obveza imao sam dok sam bio u radnom odnosu. Kada sam otišao u mirovinu nestalo je više od polovice tih obveza. Odlaskom u mirovinu dobio sam više vremena i prostora pa sam se mogao baviti svojim privatnim aktivnostima.

Volio sam ići na ljudske skupove na kojima se okuplja veći broj naroda. Išao sam na političke i društvene skupove, te na kulturno-narodne skupove. Išao sam na festivale kulturno-umjetničkih društava u okolici Nove Gradiške, Okučana, Novske, Kutine i Pleternice. Išao sam svugdje ako sam imao prijevoz. Postao sam prijatelj mnogih kulturno-umjetničkih društava. Pisao sam im pohvale ako su imali dobar nastup ili kritike ako se nisu dobro pripremili. Od mnogih društava iz cijele Hrvatske sam dobio snimljene pjesme na kazetama koje slušam i gledam na televizoru kada se odmaram i ležim u svom krevetu.

70 godina života živio sam u XX stoljeću

 

Nisam povjesničar, a nisam ni književnik. Ja sam radni čovjek koji i danas živi u svom rodnom selu. Nisam nigdje pročitao u knjigama ono što ću sada napisati. Kroz dugogodišnji život i godine koje sam proživio napisao sam dosta tekstova o svom životu i životu mještana Gunjavaca i okolnih sela u općini Rešetari u XX stoljeću. Mogu ih svakome pokazati i dati u javnost ako bi od njih bilo koristi za buduće generacije.

Dosta sam toga napisao o događajima iz II. svjetskog rata jer je to prošlost hrvatskog naroda. Naša sadašnja visoka politička elita ne zna u koju bi ju kategoriju svrstala.Isto tako ne znaju gdje bi svrstali ratne događaje hrvatskog naroda iz vremena II. svjetskog rata. Hrvatski visoki političari znaju otići u Jasenovac, pokloniti se i odati počast tragično stradalim Židovima, Romima i odmetnicima NDH koji su poginuli u vihoru II. svjetskog rata. Ne znaju, međutim, otići Bleiburg, na križni put, put smrti na kome je tragično stradalo nekoliko stotina tisuća hrvatskog naroda koje su poubijali komunisti i Titovi partizani 1945. godine.

Od 1991. do 1995. godine na teritoriji RH imali smo Domovinski rat. Nisam bio sudionik Domovinskog rata jer sam imao visoke godine. Nisam u tom vremenu bio izbjeglica. Moja četiri sina bili su sudionici Domovinskog rata i ni jedan nije poginuo. Nisam bio gol, nisam bio gladan pa što se toga tiče kao da rata nije ni bilo. Iako sam sve vidio o Domovinskom ratu neću ništa pisati. O tome neka piše netko drugi. Veliku životnu promjenu doživio sam kada se rat završio 1945. i 1995. godine.

 

Na kraju ovog teksta jedna opaska.

 

Osamdesetčetvrti rođendan sam proslavio

U Gunjavcima sa stanom sam bio

U četiri države sam živio

Svoj radni vijek sam pošteno odradio

U životu nisam nikada nikog prevario

Sa zakonom se nisam kosio

U zatvoru i kažnjavan nisam nikad bio

Nikada se nisam obogatio

 

Alojz Ivanišević, Gunjavci 91

Related Post

RAZGOVOR S MILANOM MATEŠOM

Autor - 16/10/2013 0
Sustav odvodnje otpadnih voda Nove Gradiške, pored samog naselja Nova Gradiška, obuhvaća i naselja: Prvča, Kovačevac, Giletinci, Šumetlica, Cernik, Drežnik,…

DOŽIVJETI STOTU

Autor - 04/10/2014 0
Iako je sto godina napunio još 12. rujna 2014. i proslavio ih u krugu obitelji, Stjepan Špoljarić iz Adžamovaca svoj…

DUGOVJEČNI BIĆANIĆI

Autor - 16/08/2016 0
STARO PETROVO SELO – Bilo je razloga za slavlje na Veliku Gospu u obitelji Ivana Bićanića u Starom Petrovom Selu.…