Autor Franjo Samardžić
NOVA GRADIŠKA, 21 rujna 2020. – Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća Novgradiščani su se i ove godine prisjetili 21. rujna 1991. godine, najkrvavijeg ratnog dana u Novoj Gradiški. U naletu neprijateljskih zrakoplova koji su raketirali vitalne objekte u gradu, najznačajnije za svakodnevni život Novogradiščana, poginulo je 11 osoba, pripadnika Zbora narodne garde, Narodne zaštite i civila. Učinjena je i velika materijalna šteta.
Kod spomen obilježja kod Doma kulture, uz članove obitelji poginulih, vijence su položili i svijeće zapalila izaslanstva Grada Nova Gradiška predvođeno predsjednicom Gradskog vijeća dr. Ljepšom Rakas Vujčić i zamjenicima gradonačelnika Ivanom Trupina i Borislavom Vidošićem, Brodsko-posavske županije predvođeno županom Danijelom Marušićem, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, gradskih ustanova i institucija.
Najkrvaviji novogradiški dan u Domovinskom ratu bio je 21. rujan 1991. godine
- rujna 1991. godine poginuli su: TOMO IDŽAKOVIĆ, MARINKO BAŠIĆ, MIKRET KOPIĆ ( pripadnici ZNG iz Zagreba), DOMAGOJ POTKONJAK ( civil iz Cernika), MARKO TIČAK iz Nove Gradiške, ŽELJKO LUCIĆ iz Seoca, IVAN LABAVIĆ iz Bilog Briga, MARKO RUŽOJČIĆ iz Donjeg Lipovca, ANTE STIPIĆ iz Gornjih Bogićevaca, DAVOR TOPČIĆ iz Rešetara, GORAN JEFTIĆ iz Rešetara ( svi ZNG) i DUŠAN MILOŠEVIĆ (Narodna zaštita).
Nakon što su napali naplatne kućice na autocesti neprijateljski zrakoplovi se obrušavaju na Novu Gradišku i gađaju vitalne objekte. Cilj je uništiti ih, obeshrabriti branitelje i izazvati paniku kod civilnog stanovništva. Poginulo je 11 osoba. Jedna osoba je izgorjela, a 50 osoba je teže i lakše ranjeno. Izgorjela su 2 vojna kamiona.
Središte Nove Gradiške napadnuto je u 12,52 sati. Iz zrakoplova agresor puca strojnicama, a raketama gađa vitalne objekte. U prvom naletu zrakoplova pogođena je zgrada Skupštine općine Nova Gradiška, pošta, stambena zgrada pokraj pošte, pravoslavna crkva i zgrada Zagrebačke banke. U drugom naletu na meti zrakoplova je Dom kulture u kojemu je smještena lokalna radio-postaja, privatna pekara i stambena zgrada u njezinoj blizini, te željeznička postaja. Oštećeno je i nekoliko privatnih obiteljskih kuća. Namjera neprijatelja je bila uništiti vitalne objekte značajne za normalno funkcioniranje svakodnevnog života. Cilj neprijateljskih zrakoplova bila je stoga i brana Bačica na akumulaciji nadomak Crniku, odakle se Nova Gradiška opskrbljuje vodom. Oštećena je filtar-stanica
Sirene sve češće oglašavaju opasnost iz zraka i opću opasnost pa su Novogradiščani često u skloništima. Je li Nova Gradiška postala sastavni dio zapadnoslavonskog bojišta, pitanje je koje se već desetak dana s razlogom postavlja, iako u samom gradu nema sukoba, a branitelji čvrsto čuvaju prilaze gradu. Srpsko dalekometno topništvo potiče na takva razmišljanja jer svaki dan sustavno gađa grad i civilne objekte. To isto čini i neprijateljsko borbeno zrakoplovstvo.
Unatoč opasnostima grad „normalno“ funkcionira. Sve javne djelatnosti, osim škola, na usluzi su građanima. U poduzećima se radi polovično jer je većina radnika obukla uniformu Hrvatske vojske. Osnovne i srednje škole po odluci Kriznog štaba neće raditi do 1. listopada.
( Izvodi iz 2. izdanja knjige Franje Samardžića NOVOGRADIŠKE RATNE GODINE 1990. – 1991. Fotografije Franjo Samardžić, arhiv Novogradiškog godišnjaka i UHDDR Nova Gradiška.)
