Autor: Krešimir Slobodnjak
Velebitski masiv je hrvatska najduža planina dugačka 145 km. Baš zbog svoje površine meni je najdraže područje za hodanje. Naime Velebit je prošaran cestama i planinarskim putevima (markacijama) ali se zbog svoje veličine u njemu krije mnoštvo vrhova i manjih brda koji nisu markirani i gdje čovijek obično ne hoda. Takva područja meni su najdraža za hodanje i istraživanje nema ljudi, nisu opisana u planinarskim publikacijama i penjući se po njima nikada ne znaš što čćeš sresti i vidjeti. O jednom takvom području ću posvetiti ovu objavu.
Područje južnog Velebita u okolici Tulovih greda jedno je od najatraktivnijih i najposjećenijih mjesta na Velebitu što zbog svoje ljepote ali i blizine ceste tako da ga ne posjećuju samo planinari nego i obični izletnici. Penjući se na vrh Tulovih greda divio sam se pogledu sa vrha na mnoštvo drugih brda i vrhova i što sam više upoznavao Velebit shvatio sa da većina njih nije markirana i da se na njih ne planinari. To mi je postala velika želja za prehodati te sam odmah krenuo u planiranje pohoda.
Majstorska cesta (o kojoj sam već pisao u prethodnim objavama) koja prolazi ispod Tulovih greda malo dalje ima odvojak kojim se može doći do kote Libinjska kosa i spustiti se do obale kod mjesta Modići u blizini Starigrada.
Odlučio sam prehodati brda koja se nalaze sa lijeve i desne strane ceste od skretanja sa Majstorske ceste do Libinjske kose i o tom području će biti posvećena ova objava.
Pošto je to veoma veliko područje da bih ga obišao morao sam nekoliko puta dolaziti tako da će u objavi biti fotografija iz kasne jeseni, zime i topljenja snijega, proljeća te izlaska i zalaska sunca.
