Spomen 500. obljetnice franjevaca u Cerniku

255 0

Autor Požeška biskupija

CERNIK – 5. listopada 2020. – Na blagdan sv. Franje Asiškog, 4. listopada požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu sv. Petra Apostola u Cerniku te je u zajedništvu s franjevcima iz tamošnjeg samostana na čelu sa župnikom i gvardijanom fra Vjenceslavom Janjićem i svećenicima Novogradiškog dekanata predvođenima dekanom Željkom Volarićem, slavio zahvalnu svetu misu u prigodi spomena 500. obljetnice franjevaca u Cerniku. Na početku misnog slavlja biskupa Antuna pozdravio je župnik i gvardijan fra Vjenceslav, prikazavši u kratkim crtama povijest franjevačke prisutnosti u Cerniku. Biskup Antun je u uvodnoj riječi podsjetio sudionike slavlja da je osim spomenutih franjevačkih obljetnica spomena vrijedna i 1520. godina kada je kralj Ludovik dopustio ondašnjem gospodaru ovog područja Franji Deževiću da se na blagdan sv. Franje u Cerniku može održavati mjesni sajam. Kazao je kako želi uputiti tri čestitke: Najprije ocima franjevcima blagdan sv. Franje Asiškog, njihova utemeljitelja, potom 500. obljetnicu njihove nazočnosti u Cerniku, a načelniku i svim žiteljima Općine 500. obljetnicu Cernika kao trgovišta. Dok su godine i povijesni podaci uvijek ponešto nesigurni, postoji sigurna stvarnost koju je sv. Franjo prepoznao, na koju se oslonio i od koje je živio, a to je Gospodin naš Isus Krist Raspeti, ustvrdio je biskup. Dodao je kako su otajstvo Kristova poniženja i smrti na križu za nas, oci franjevci zajedno sa cerničkim vjernicima živjeli i slavili u minulom vremenu. Zahvalio je Bogu za sve dobro koje je Isusova Crkva služenjem franjevaca tijekom pet stoljeća ostvarivala, kao i sve dobro što oni i danas ostvaruju – ne samo u cerničkoj župi – nego i šire. Podsjetio je sudionike slavlja kako je papa Franjo jučer pohodio Asiz i ondje na grobu sv. Franje potpisao svoju treću encikliku pod naslovom »Tutti fratelli« – »Svi smo braća«, u kojoj na temelju evanđeoskog iskustva sv. Franje poziva suvremenog čovjeka da se u svijetu trajnih mijena otvori najvažnijoj i najsudbonosnijoj promjeni koju u njegov život može unijeti Isus Krist. Biskup je pozvao sudionike slavlja da se u toj svijesti u ovoj svetoj misi otvore Isusu Kristu i njegovoj pobjedi nas smrću, povjere mu sve franjevce koji su tijekom pet stoljeća djelovali u Cerniku, kao i sve duše kojima su oni služili, da budu u punom zajedništvu Božjega vječnog života.

U homiliji biskup se zanimao kako se nazočni vjernici nose s trenutačnim životnim nevoljama. Kazao je kako u ovo vrijeme pandemije koronavirusa više voli pitati ljude – ne kako su – nego kako život, te je ustvrdio da na to pitanje nije lako odgovoriti. Istaknuo je kako je i sv. Franjo, suočen sa sličnim životnim pitanjima u svoje vrijeme došao do Božjih jasnoća. Osvrnuvši se na činjenicu da posljednjih godina mnogi ljudi, osobito mladi, odlaze iz Hrvatske u inozemstvo u potrazi za boljim životnim standardom, biskup je ustvrdio da je glavni razlog te pojave visoko podignuta ljestvica potreba i očekivanja na materijalnoj razini. Pritom je upozorio na opasnost da u nastojanju poboljšanja životnog standarada postanemo zarobljenici i sluge materijalnih dobara, da standard ne služi nama, nego mi njemu. Kazao je da je slično bilo i u vrijeme sv. Franje na svršetku 12. i početku 13. stoljeća. Poput mnogih mladih ljudi i on je kao trgovac i vitez težio za materijalnim bogatstvom i ljudskom slavom, ali se u jednom trenutku njegova života dogodilo ono što Isus u današnjem evanđelju naziva Očevom objavom malenima, upoznao je duboki smisao trpljenja Gospodina Isusa Raspetoga, odlučio ostaviti sve, korjenito promijenio svoj život, prigrlio je njegovo siromaštvo i križ. Biskup je ustvrdio da je križ Isusov najbolja božanska koordinata na zemlji. Pozvao je nazočne da na vrh svoje životne ljestvice ne stave samo bolji materijalni standard, nego križ Isusov u kojem nam je omogućena ona razina života što je može ostvariti samo Božja ljubav koja je sebe dala u smrt za nas, i da se ničim drugim ne diče tako kao križem Isusa Krista, kako veli sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz poslanice Galaćanima. Pojasnio je kako siromaštvo koje je izabrao sv. Franjo nije tek socijalna kategorija, nego sloboda od navezanosti, ili možda zarobljenosti materijalnim dobrima, oslobođenost od svega što priječi služenje braći ljudima po uzoru na Isusovu ljubav na križu, i sudioništvo u božanskom životu Oca i Sina u Duhu Svetom, o kojem Isus govori u naviještenom evanđeoskom ulomku. Tako shvaćeno i življeno siromaštvo je privilegij, kako su bili uvjereni sv. Franjo i sv. Klara, ustvrdio je biskup.

Spomenuo je da do opredjeljenja za takvo siromaštvo čovjek ne dolazi spoznajnim moćima svoje pameti, nego spoznajom ljubavi u vlastitom srcu koju u njem može ostvariti samo Sin Božji u snazi Duha Svetoga. Ljubav je čvrstina, izvor i najviši standard našeg postojanja, zaključio je biskup. Još je dodao, kad se ljudi poput sv. Franje sasvim predaju toj Božjoj ljubavi, oni već ovdje na zemlji počinju živjeti božanskim, vječnim životom, te broj njihovih ovozemaljskih godina, kao i neki povijesni događaji, postaju podatak od sporednog značenja, a najvažnije od čega se živi jest ono na što ih Bog u dubini njihova bića pokreće i u njima ostvaruje, a to nije nešto malo, sitno, površno i prolazno, nego veliko, duboko i vječno, kako je volio govoriti sv. Augustin. Naglasio je da je sv. Franjo u malo godina života na zemlji po svom trpljenu i potpunom predanju Bogu bio sjedinjen s onom snagom ljubavi koju je Isus očitovao na križu i koja ga je oslobodila od svega onoga što ga je sprječavalo da dosegne duboko značenje životnih nevolja, patnji i same smrti koju je nazvao sestricom, jer je po njoj postao dionikom Isusove pobjede. Biskup je pozvao sudionike slavlja da i oni po primjeru sv. Franje ne ostanu na površini života, izloženi stalnim životnim mijenama, nego da se u svjetlu Božje riječi oduševe za Isusa Krista i njegov križ, te da žive duboko ukorijenjeni u Božjim nepromjenjivim i vječnim stvarnostima. Franjevce, koji sebe nazivaju manjom braćom, pozvao je neka budu veliki po slobodi kojom se po primjeru sv. Franje opredjeljuju za Isusa Krista Raspetoga, te po međusobnom prihvaćanju za zajedničko služenje drugim ljudima. Svim pak sudionicima slavlja čestitao je što poput sv. Franje vole Isusa Krista Raspetoga te im život usred različitih nevolja po njemu postaje smislen snagom ljubavi koja jedina pobjeđuje i samu smrt.
Na svršetku slavlja biskup je istaknuo, kako je – dok se trudimo podizati ljestvicu materijalnog standarda – potrebno u Cerniku i u cijeloj Hrvatskoj podizati ljestvicu duhovnog standarda, standarda Isusova križa, da bi nam bilo bolje u srcu, duši i u cjelovitom životu, onako kako je to sv. Franjo postigao. Izrazio je radost što je s nama na ovom slavlju fra Tomislav Vuk, rođeni Cerničanin, dugogodišnji profesor na Biblijskom institutu u Jeruzalemu a svećenicima Novogradiškog dekanata zahvalio je što su se pridružili braći franjevcima na ovom slavlju.

Related Post