SPOMEN NA NEVINE ORIOVAČKE ŽRTVE

1066 0

ORIOVAC – U Orivocu je u subotu, 30. svibnja svečano obilježena 70. obljetnica mučeničke smrti petorice nevinih Oriovčana: Martina Babića, Franje Drvara, Antuna Grozdanovića, Ivana Matića i Milana Pavišića,

koje su partizani mučili i ubili noću sa 30. na 31. svibnja 1945. godine, na brdu Čerin, iznad sela.

 

Za duše  žrtava, koje su bile krive samo zato što su Hrvati i što su voljeli svoju zemlju, vlč Zdravko Radoš, oriovački župnik, služio je u župnoj crkvi svetog Emerika svetu misu, kojoj su, uz vjernike, bili nazočni Pero Ćosić, predsjednik županijske skupštine Brodsko-posavske županije, sa suradnicima i načelnik općine Oriovac, Antun Pavetić, također  sa suradnicima. Na misi je skladno pjevao župni zbor, uz orguljašku pratnju časne sestre Vladimire.

Poslije mise, svi su pošli do spomen-križa, na mjestu stradanja petorice nevinih ljudi, gdje su položeni vijenci, upaljene svijeće i održan komemorativni skup. Vijence je položila rodbina poginulih, zatim načelnik oriovačke općine i predsjednik Općinskog vijeća,  predstavnici Općinskog odbora HDZ-a, koji je i  inicirao podizanje spomen-križa,  predstavnici  Mjesnog odbora Oriovac i zavičajnog kluba Oriovčana u Zagrebu. Ovdje je nazočne najprije pozdravio domaći sin, Mato Tustanić, koji je naglasio kako su se okupili na mjestu gdje je prije 70 godina potekla nevina oriovačka krv. Istaknuo je kako je iz župe Oriovac (Oriovac, Kujnik i Radovanje) u Drugom svjetskom ratu, a poglavito u poraću nestalo čak 176 osoba, a većini se do danas ne zna za grob.

Josip Erpačić, umirovljeni učitelj, koji živi u Zagrebu, a rodom iz Oriovca, dirljivo je govorio o mučenicima, koji su samo dio velikog broja žrtava komunističkog totalitarnog sustava. Dotaknuo se i spomenice oriovačke župe, u kojoj je tadašnji  župnik Martin Benković zapisao kako su kroz Oriovac 1945.g.  petnaestak dana prolazile kolone ljudi cijelom širinom ceste, bježeći iz pravca Srijema i Bosne,  s teritorija,do tada naseljenog Hrvatima.  Radilo se  o starcima, djeci i ženama, koji su gonili  stoku, bježali i spašavali goli život. U subotu, 21. travnja 1945. kod Ivana i Ane Betić te Karla Živatovića, prenoćila su, među ostalima,  trojica mladih domobrana iz Bosanske Posavine.  Ne smatrajući se krivima, ostali su u Oriovcu i predali se vojsci.  U nedjeljno jutro, ubila ih je jedna partizanka, a Erpačić je  osobno vidio njihova tijela i čuo krike, koje nije zaboravio do danas.  Tada su ubijene još dvije nepoznate osobe, a jedan brodski „farbar“ se spasio zahvaljujući hrabrosti Ane Čaldarević. Nevine žrtve uglavnom su pokapane u polju i vrtovima, a zemni ostatci nekih su i na groblju, ali su odlukom vlasti od 6. srpnja 1945, njihovi humci poravnani, a križevi pobacani. Prisjetio se Erpačić i poginulih pripadnika željezničke bojne, koji su čuvali vlakove, a izginuli kod dvosatnog bombardiranja željezničke stanice: Petar Pavković i Marko Ravnjak iz Žepča, Petar Borovac iz Novog Šehera, Marko Budin i Petar Križanac iz Zavidovića te  JosipPasar. Četvorici nije mogao biti utvrđen identitet, a jedini,tada preživjeli, Antun Šutela, preminuo je sutradan. Spomenuo je Erpačić i Mariju Gabrić, rodom iz Oriovca, a učiteljicu u Bosni, koju su četnici zaklali u Potocima (B i H).

Spomenuta oriovačka nevina petorica: Babić, Drvar, Grozdanović, Matić i Pavišić, bili su obični ljudi, krojači, pekari, kolari, poljoprivrednici, jedan umirovljeni željezničar, ali  mučeni su i ubijeni jer su bili Hrvati.O mučenicima poraća govorio je i Jozo Hrgić, predsjednik Općinskog odbora HDZ-a, zatim Pero Ćosić, predsjednik županijske skupštine BPŽ i predsjednik, Županijskog odbora HDZ-a  i na kraju načelnik općine Oriovac, Antun Pavetić, u ime pokrovitelja komemoracije, oriovačke općine. Komemoracijskom skupu bili su nazočni i zamjenik načelnika općine, Jadranko Mličević, predsjednik Općinskog vijeća Miroslav Maričić, njegov zamjenik Vlatko Klarić,  predsjednik Mjesnog odbora Željko Aladrović te Petar Sesar iz Zavičajnog kluba Oriovčana u Zagrebu.  Vlč Zdravko Radoš pozvao je nazočne na molitvu za nevine duše, a svečanost je zaključio crkveni zbor pjesmom „Kraljice neba, raduj se“.

Oriovačke  žrtve, svi su se složili, nikada  neće biti zaboravljene, a u prilog tome govori i knjiga Mate Tustanića  „Žrtve Oriovac“, izdana 1995. godine o svim nevinim, najprije strašno mučenim pa ubijenim  mještanima tijekom II svjetskog rata i poraća.

 

Tekst i fotografije: Višnja Mikić

Related Post