UDRUGA GLUHIH I NAGLUHIH NOVA GRADIŠKA

914 0

NOVA GRADIŠKA , 20. svibnja 2016. – Udruga gluhih i nagluhih provodi svoj prvi EVS projekt od kolovoza prošle godine. Riječ je o projektu naziva “Media 4 youth” koji je podržan od strane Europske Komisije kroz program Erasmus+.

 

EVS omogućuje mladim ljudima do 30 godina život i rad u velikom broju europskih, te zemalja svijeta, do godinu dana; te potiče njihov osobni i profesionalni razvoj kroz životno vrijedno iskustvo koje povećava njihovu zapošljivost, te im pruža mogućnost za razvoj interkulturalnih vještina i stjecanje međunarodnih prijateljstava.

 

Projekt “Media 4 youth” za cilj ima osnažiti volontere prijenosom znanja te pružanjem prilike za učenje kroz rad, a u svrhu razvoja digitalnih alata za povećanje zapošljivosti, inkluzije te aktivnog sudjelovanja mladih u društvu.

 

U siječnju ove godine, našem timu su se pridružile četiri međunarodne volonterke, te se nalazimo na polovici provedbe njihove volonterske službe.

 

Donosimo priče volonterki o njihova četiri mjeseca u Udruzi gluhih i nagluhih 🙂

 

Irem:

EVS je izvrstan program, ali nažalost nije baš prepoznat u Turskoj. Prvi puta sam čula za EVS od jednog svog prijatelja s faksa. Počela sam tražiti EVS projekte, na neke sam se i prijavila. Napokon su me prihvatili i ja sam počela svoje pripreme za odlazak. Kada je došlo vrijeme za polazak istovremeno sam bila i uplašena i uzbuđena. Nisam znala što me čeka. Po dolasku u Novu Gradišku smo upoznale našu mentoricu i supervizoricu koje su bile od velike pomoći u našim prvim danima.

Prvi tjedan projekta je bio pun radionica koje su nam pomogle u prilagodbi. Nakon toga smo počele učiti koji su naši zadaci ovdje i provoditi ih. Jedan od naših zadataka bio je osmisliti radio emisiju, te ju zajednički pripremiti. Svaka 2 tjedna smo birali temu i razgovarali o njoj u radio emisiji. Mi smo zadužene i za vođenje svih profila društvenih mreža naše Udruge (Facebook, Twitter, Instagram). Pomažemo u organizaciji događaja i radionica. Organizirali smo interkulturalnu večer gdje smo predstavili svoju kulturu i hranu. Također imamo tečaj hrvatskog jezika i osnove znakovnog jezika uz pomoć ljudi iz Udruge.

Sudjelovali smo na treningu dobrodošlice („On arrival training) i na Mid-term treningu koji je organizirala Nacionalna agencija. Oba sastanka su bila jako edukativna i dobra prilika za susret s drugim volonterima koji su u Hrvatskoj, te naučiti nešto iz njihovih iskustava.

Između svih treninga i zadataka možemo naći vremena i za putovanja. To je jedan od najboljih dijelova ovog programa. Išle smo na izlet u mnoge lijepe gradove poput Zagreba, Splita, Dubrovnika, Beograda, a planiramo još mnogo toga.

Kad pogledam unazad na zadnja 4 mjeseca koja sam provela ovdje, primjećujem da sam naučila puno toga uz EVS. Upoznala sam jako drage ljude, dobila priliku upoznati hrvatsku kulturu i putovati na razna mjesta. Nadam se da će svi mladi ljudi imati priliku otići na EVS i proživjeti to iskustvo.

 

Nazlican:

Čini mi se kao da je bilo jučer da sam došla ovdje, ali već je prošlo 4 mjeseca mog EVS projekta. Razmišljam kako se brzo dogodio proces odluke o dolasku ovdje, sve pripreme i sam dolazak. U stvari mislim da sam sretnica u odnosu na druge ljude. Nedavno sam diplomirala, te nisam mogla odlučiti što dalje kada se pojavila najveća prilika u mom životu. Možda sam ovdje došla živjeti iskustva koja nigdje drugdje ne bi mogla proživjeti.

Sjećam se, kao da je bilo jučer prvog trenutka kad smo izašle iz aviona. Bila sam prilično iznenađena da Zagreb ima tako malu zračnu luku. Znala sam da je to mala zemlja ali nisam očekivala da je toliko mala. Čula sam od svojih prijatelja koji su već posjetili Zagreb da je to jedan od najljepših europskih gradova. Ja sam došla jer sam odlučila odraditi Europsku volontersku službu u Novoj Gradiški.

Kada sam izašla iz autobusa bila sam malo zabrinuta. To je prvi puta da sam tako daleko od kuće. Novi jezik i kultura za koju prije nikada nisam ni čula.

Dočekane smo jako lijepo u uredu i prvih tjedan, dva smo imali radionice kako bi se što bolje prilagodile. Jedna od najzabavnijih bila je „Potraga za blagom“ koja je bila od pomoći pri upoznavanju grada i kulture. Naravno i nagrada na kraju je bila prilično slatka. Naš zadatak ovdje je vođenje profila društvenih mreža Udruge te smo se prihvatile tog posla. Naša Udruga ima Facebook profil, Twitter, Instagram i Tubmlr. Na tim profilima dijelimo događaje koje organizira naša Udruga i pišemo o onima koji su već održani.

Sudjelovale smo na treningu dobrodošlice u Orahovici i tamo imale priliku susresti se s ostalim volonterima koji su u Hrvatskoj. Proveli smo tjedan na prelijepom mjestu s jako dragim ljudima. Kako bi obilježile polovinu našeg boravka ovdje, sudjelovale smo u Splitu na „Mid-term“ sastanku. Split je stvarno super mjesto. Grad me totalno osvojio. Ovaj trening je bio prenošenje iskustava. Ljude koje smo tamo upoznali dolaze iz različitih zemalja i kultura a s istom svrhom…naravno svaki projekt ima drugačiju temu, ali svi su došli ovdje kako bi bili volonteri. Bilo je jako lijepo čuti njihova iskustva i naučiti nešto o njihovim projektima.

Naravno, u slobodno vrijeme putujemo, kad god to vrijeme dopusti. Do sada smo imali priliku istražiti Orahovicu, Osijek, Zagreb, Split, Dubrovnik i Beograd. Najdraži mi je Dubrovnik! Mislim da Game of Thrones ima veliki utjecaj na to. Osjećate se kao da ste u filmskom setu. Naravno ima još puno mjesta koje treba istražiti.

Sada sam ovdje 4 mjeseca i već sam stvorila uspomene i stekla prijatelje koje nikad neću zaboraviti. Ako me pitate što Vam EVS može dati rekla bih vam toliko toga: usavršiti strani jezik, povećati samopoštovanje, socijalne vještine, itd. Ako izaberete pravi projekt i mjesto, EVS je možda najbolja prilika u vašem životu. Želim da svatko može proživjeti to iskustvo bar na jedan dan…

Sara:

EVS iskustvo, kao što su nam svi rekli, je putovanje.

Malo putovanje u većem putovanju života, naravno.

Dakle, prošla su 4 mjeseca a ja još nisam shvatila kakvo je ovo iskustvo.

Srećom ovdje sam došla bez ikakvih očekivanja, da ne bi bila razočarana i drago mi je da je tako.

U organizaciji (Udruga gluhih) možemo biti kreativni i predlagati ideje i događaje kad god želimo, ali je teško stvari pokrenuti u tako malom gradu.

Iako mislim da ne rastem profesionalno jedna važna stvar u EVS-u je, bez obzira na to o čemu je vaš projekt, da ćete poboljšati vaš osobni razvoj zbog različitih i novih stvari s kojima ste se prisiljeni suočiti tijekom tog iskustva, kao što je nova okolina, jezik, kultura i sve ostalo, ponekad se osjećate kao dijete koje samostalno mora naučit kako govoriti i hodati.

Proces učenje katkad može biti težak jer u našem svakodnevno životu rijetko razmišljamo što naučimo u našoj rutini.

Najveći cilj EVS iskustva je osobni razvoj kroz neformalno obrazovanje pa si svaki tjedan odvojim vrijeme kako bih si zapisala koje vještine sam ja razvila.  To može biti praktično.

Zahvalna sam ovom EVS iskustvu na uvođenju te prakse da se zaustavim i shvatim što sam sve naučila u svakodnevnim stvarima. Sigurna sam da ću zadržati ovu naviku i nakon završetka ovog projekta!

Veselim se vidjeti što ću još naučiti u ovom životnom iskustvu, koje bih preporučila svima!

Gabriela:

Polazak:

kupi kartu; izgubila osobnu; spakiraj sve; otkazan let; jako puno novca; pozdravi obitelj; strašno puno sati na putu; još uvijek uzbuđena.

 

Dolazak:

Upoznavanje Sare na zagrebačkom aerodromu; Nova Gradiška noću; Magda, Nina i Jelena nas čekaju; dobrodošle doma; hrvatska obitelj; prvo pivo u Corner pub-u; vikend; obilazak supermarketa; loš engleski.

 

Posao:

Dobrodošle u podrum (naš ured); dvije turske volonterke; prve riječi na hrvatskom; lov na blago po gradu; sastanak s mentoricom; radionice; bolest i “posjet” novogradiškoj bolnici; radio emisija na internet radiju; stres; problem u uredu; vođenje društvenih mreža; prigovaranje; mali eventi u Novoj Gradiški; tečaj hrvatskog jezika; teško vrijeme za timski rad.

 

Slobodno vrijeme:

Turbo folk glazba; čaj; novi obilasci supermarket; odlične hrvatske večere s mesom; meso; teretana; novi prijatelji; couch surfing; medica; nema više teretane; TV serije; trčanje; voćni mix; ručci s mojom hrvatskom obitelji; kuglanje; trekking.

 

Putovanja:

On arrival trening u Orahovici: drugi volonteri, otkrivanje sebe, svoje svrhe, trenutci rekreacije; Natrag u Italiju na par dana: dragi stari čovjek u vlaku, diploma najboljeg prijatelja, obitelj i aperitiv; Osijek; Beograd; Zagreb; Murter; Šibenik; Mid term sastanak u Splitu: novi prijatelji, učenje, inspiracija, radionice, osam sati u busu; Otkrivanje okolice Nove Gradiške: Strmac i Cernik.

Na polovici ovog iskustva:

Promjene; manji projekti u mislima, nova mentorica, “Zovem se Gabriella, dolazim iz Italije, imam dvadeset dvije godine”; izbor slijedećeg studija, tečaj znakovnog jezika.

Jako puno stvari se može dogoditi u četiri mjeseca, veselim se vidjeti sretan kraj.

Nastavlja se….

 

U ova četiri mjeseca djevojke su sudjelovale u organizaciji i provedbi različitih radionica i drugih događanja. Projekt provodimo u potpunosti, te se trudimo pružiti volonterkama što više znanja i vještina koje će im koristiti u njihovom daljnjem životu.

Vjerujemo kako smo ovim projektom osnažili lokalnu zajednicu promoviranjem volontiranja i mobilnosti među mladima. Također, kroz svoj angažman one zacijelo doprinose razvoju civilnog društva u našem gradu, te se trude potaći sve stanovnike na otvorenost prema drugačijem  i promoviranju tolerancije. (Nikolina Jureković, Odnosi s javnošću UGNG)

Related Post