ZVONIMIR VUKŠIĆ dragovoljno pristupa u oružane postrojbe 1. rujna 1991. godine, biva raspoređen na mjesto zapovjednika bitnice minobacača 120 mm i sudjeluje u ustrojavanju MAD-a – Mješovitog protuoklopnog artiljerijskog diviziona 121. brigade HV-e Nova Gradiška.
Sudionik je Vojno-redarstvenih operacija „Bljesak“, „Oluja“ i „Una“. Osobito se istaknuo u „Bljesku“ i oslobađanju okupiranih dijelova zapadne Slavonije, te Hrvatske Kostajnice i Dvora na Uni u VRO „Oluja“.
Nositelj je Spomenice Domovinskog rata i odlikovan Redom hrvatskog pletera. Za požrtvovan i nesebičan doprinos u Domovinskom ratu nagrađen je prvim hrvatskim pištoljem koji se dodjeljuje za osobit doprinos u vođenju i zapovijedanju te jačanju borbene spremnosti, uspješnu provedbu borbenih i drugih zadaća, iznimne rezultate u razvijanju borbene obuke, uzorno obnašanje službe i iznadprosječne rezultate ostvarene u obavljanju postavljenih zadaća, besprijekorno čuvanje i održavanje naoružanja i materijalnih sredstava.
Za rad u obuci topnika i ratnom djelovanju više je puta pismeno pohvaljen od zapovjednika 121. domobranske pukovnije i zapovjednika zbornih područja.
Umirovljen je sa činom natporučnika.
Zvonimir Vukšić u prvim pripremama za oružanu obranu od srpskog agresora sudjelovao je kao djelatnik Građevinskog poduzeća „Strmac“ sa domoljubno orijentiranim Hrvatima. Okupljao je ljude i djelovao šire izvan radne organizacije u dogovoru s ZDRAVKOM SOKIĆEM, koji je također bio djelatnik GP „Strmac“, a kasnije postao predsjednik Skupštine općine Nova Gradiška i po funkciji bio na čelu Kriznog štaba.
Na početku je bio pripadnik 108. brigade ZNG-e Slavonski Brod. Primio je prve minobacače koji su u Oriovcu skinuti s vlaka koji je prevozio vojno naoružanje i opremu JNA.
Prvo ratno djelovanje s minobacačima u Gornjim Bogićevcima
Prvi je sa PEROM KOLIĆEM i IVOM SEDLAČEKOM išao s minobacačima na prvo ratno djelovanje u Gornje Bogićevce.
Od 1. studenog 1991. godine do demobilizacije 6. rujna 1992. godine obnaša dužnost zapovjednika bitnice topova T 12 i aktivno sudjeluje u ustrojstvo MPAD-a Mješovitog protuoklopnog artiljerijskog diviziona 121. brigade HV-e Nova Gradiška
Ponovo je mobiliziran 14. listopada 1993. godine i raspoređen na mjesto zapovjednika mješovite bitnice topova ZIS i T 12, a potom na dužnost zapovjednika Mješovitog topničkog diviziona.
Sa svojom postrojbom suprotstavlja se agresoru na području Okučana i sudjeluje u obrani Gorica, Gornjih Bogićevaca, Cerničke i Mašićke Šagovine.
(Iz knjige BILI SMO VOJNICI – Općina Rešetari u Domovinskom ratu autora Franje Samardžića)
