Foto i tekst ; Franjo Memedović
Eto već smo duboko u jesen zagazili, vremenske prilike još uvijek nas dobro služe, istina kiše baš puno i nema i ako bi za neke ratarske poslove dobro došla, ali šta se može, o tome netko drugi odlučuje. Poslovi oko berbi i prikupljanja raznih plodina , jesenska sjetva ratarskih kultura, kao i poslovi u šumi na sječi i dovoženju drva za ogrjev polako se privode kraju i sa dolaskom studenog aktivnosti i poslovi sa vanjskih prostora polako se prenose na radove oko kuće i u svoje avlije. Oni koji još to nisu napravili vrstaju se oko veselog stroja, peku rakije, jer kakva bi to jesen i zima bila da se u podrumu ili nekoj priručnoj ostavi, u starom hrastovom ili dudovom buretu ne nađe pokoja oka domaće slavonske šljivovice ili komovice, bećarske vodice , onako za bolju cirkulaciju, u ladnim zimskim danima i noćima. Vino je već odavno u buradima, ove godine čak i nešto ranije, a uskoro će i na krštenje, i ako već i u ovoj fazi i te kako ,,lovi”, jer i Sv. Matrin je pred vratima. I tako kad su svi ovi vrlo važni poslovi pozavršavani ostao je onaj možda najvažniji , ili bolje reći, jednako važan, a to je svinjokolja. Posao je to koji Slavoncu-Šokcu, a i svima ostalima koji su Slavoniju odabrali za svoj zavičaj, znači jako puno, jer to je više od tradicije i običaja, to je ponos i dika čovjeka ovog podneblja , koji ga čini drugačije poznatijim i posebnijim od ostalih
E, kada smo.kod svinjokolja, tu se već pojavljuju problemi, kako i sa kime odraditi taj zahtjevan i odgovoran posao? Nije lako bravca od 200 ili 250 kg srušiti, u koritu okrenuti i ofarugati (ofuriti) i na čegere objesiti. Ako gazda ima takva dva u smoku, ili čak i tri, za taj i takav posao potrebna su bar petorica, zdravih, jakih i sposobnih baja. I sve bi to bilo dobro da se takvi u rodbini, među kumovima i komšijama mogu pronaći. Na žalost u posljednjim godinama to je sve teže , tako da je i tradicionalnih svinjokolja sve manje. Uslužnih klaonica skoro da i nema, ili bi se na prste jedne ruke mogle nabrojati,a one bi bar malo ovaj posao mogle olakšati. U nedostatak radne snage za obavljanje tradicionalne slavonske svinjokolje , malo tko u ovom poslu prepoznaje neku svoju priliku i interes. Ništa nije bolje niti oko poslova koje na svinjokolji obavljaju žene. Crijeva skoro više nitko i ne pere, jer ona se u trgovačkim centrima mog kupiti, i ako jeftina baš i nisu, a pravu svinjsku večeru uz dobru frišku čorbu (juhu) sa pravim dugačkim, ko dukat žutim rezancima , sarmu od domaćeg kiselog kupusa i meso sa krumpirom na tepsiji uz obavezno kušanje i ocjenjivanje svježih pečenih kobasica i neizostavne krofne, još su rijetke domaćice i gazdarice koje to znaju pripremiti. Mladih je u selima, sve manje, ili su otišli trbuhom za kruhom ili ih u ovo današnje vrijeme tradicija i stari običaji sve manje zanimaju , dok oni stari uz svu volju i želju da vrijednosti svoje prošlosti sačuvaju i ne prepuste zaboravu, to više nisu u stanju, snazi i mogućnost održavati.
Što nas to snađe i dali mi to bez naših običaja i tradicije polako ostajemo? Ne do Bog, jer ako bez tog ostanemo , bolje da i nas samih više nema. Kaže stara narodna izreka,, BOLJE DA SELO IZUMRE NEGO DA OBIČAJI NESTANU “. Možda slavonske svinjokolje u budućnosti i neće ličiti na one prije tridesetak i više godina , ali ipak se treba nadati da će se one i u današnjim prilikama ipak održati i odvijati i da pravi Slavonac-Šokac neće dopustiti da ostane bez kulina i kulinove seke , prave domaće šunke za Uskrs, dobrog komada slanine, par tabli suhih rebara, ukusnog kimpakla (slanine od podvoljka) ,domaćih čvaraka, švargla, divenice i mirisne zdrave svinjske masti. Shvatiti će mladi slavonci kakvu vrijednost u svojoj tradiciji imaju, ako ne prije onda kada se jednog dana iz nekog svijeta u koji su otišli vrate. Poučeni onim što su u tuđini vidjeli, kako drugi do svojih vrijednosti drže, prepoznati će mogućnost da upravo na temeljima svoje tradicije , kulture i običaja mogu graditi egzistenciju svojih obitelji , tu na svom tlu, u svojoj Slavoniji. Još da nam KULIN Kulenom prestanu zvati i njegovi seku Kulenovom sekom dozivati, da nam netko tamburu u nešto drugo ne pretvori , da nam duša onakva bećarska ostane i da apatiju inat pobjedi , bit će opet Slavonija ona prava , bogata i ponosna. Svašta je kroz stoljeća Slavonijom prošlo, mnogi vladari i ratovi , kuge, haračenja i pljačke, razni izdajnici i prodane duše , ali nikada do kraja slavonski duh i inat nisu uništeni. I ovo današnje vrijeme i stanje , za što su Slavonci najmanje krivi, sigurno će proći, a oni koji su za to ,,zaslužni” sigurno se crvenjeti neće, jer oni i tako misle, da se sve ovo moralno dogoditi i ako dobro znaju da to tako ne može biti, jer mudra narodna kaže,,KIŠA PADATI NEĆE AKO SE NE NAOBLAČI”. Bez obzira na sve to i na činjenicu, da ničija do zore gorjela nije , Slavonijom će i dalje uz svu njenu tradiciju, kulturu i običaje odjekivati stihovi iz poskočice,, LIPA VINA I KULINA, AJ HAJ UŽIVAJ….”, a i bravci će i dalje u torovima roktati.
