Foto NG buntovnici
STRMAC – Tradicionalno godišnje duženje članova Udruge udomitelja djece Brodsko-posavske županije „Leptirć“ Nova Gradiška tradicionalno su se na godišnjem druženju okupili 15. lipnja na izletištu „Strmac“. Bila je to prilika da se prigodno obilježi i 15 godina od osnivanja udruge. Period je to u kome su udomitelji otvorili vrata svojih domova, sada već generacijama djece (prije i odraslih) koja nisu imala dom, o njima skrbili i uveli ih u život odraslih. Bilo je to i vrijeme borne za prava djece i stvaranje uvjeta za što bolju skrb, ali i borbe za prava udomitelja. Nažalost, danas je udomitelja sve manje.
-I ove godine nas je manje, jer je dosta ljudi odselilo iz Hrvatske, ali i godine su učinile svoje, pa udomitelji zbog godina starosti to više ne mogu raditi. Nažalost, sve je manje novih ljudi koji su spremni baviti se udomiteljstvom. Trenutno je na području brodsko-posavske županije je oko 200 udomitelja, a na našem području ih je manje nego ranije. Ne znam zašto se ljudi ne javljaju. Novim Zakonom o udomiteljstvu ovo zanimanje ide u profesionalizaciju i ne vidim razloga zašto mlada žena ne bi uz svoje dijete odgajala barem dvoje djece i imala plaćeni staž, naknadu za djecu koju je udomila, pomogla im i bila kod svoje kuće. Ako se netko odluči javiti za udomitelja treba se obratiti u Centar za socijalnu skrb i podnijeti potrebnu dokumentaciju. Osoba koja se namjerava baviti udomiteljstvom ne smije biti kažnjavana i ne smije joj biti oduzeta roditeljska skrb. Duge uvjete mislim da može zadovoljiti – kaže Katarina Bojšić, predsjednica Udruge „Leptirić“ i predsjednica Saveza udruga udomitelja RH.
Ukazuje i na veliki problem koji nastaje kada udomljeno dijete napuni 21 godinu i kada po Zakonu kaže više ne može biti udomljeno. Iako neki ostaju u udomiteljskim obiteljima to znači da se tada nađu na ulici, bez posla i stambeno nezbrinuti. Smatra da bi,kao što jer to nekada bilo u Tiskari i „Sekuliću“ trebalo osnovati nekakav pogon gdje bi djeca bez roditeljske skrbi, koja u većini slučajeva imaju različitih poteškoća, imala gdje raditi. Također, bi bilo dobro, kaže, da se izgradi više stanova kako bi ni ih se stambeno zbrinulo.
Potporu je dolaskom i na ovogodišnje druženje udomiteljima dao Branko Medunić, ravnatelj Centra za socijalnu skrb Nova Gradiška.
-Mi smo zainteresirani za postojanje Udruge, a kao partneri smo podržali i njezino osnivanje. Njihovim radom podižemo kvalitetu života djece, pomažemo i sebi i stvaramo nove udomiteljske obitelji. Na ovakvim okupljanjima izmjenjuju se iskustva i tako lakše rješavaju svakodnevne probleme. U svakom slučaju Centru je u interesu da se sastaju na ovakvim susretima jer međusobno osnažuju jedni druge. Naš Centar je poznat po tome da ima velik broj udomitelja i prihvaćanjem korisnika iz gotovo cijele Hrvatske. U nekim područjima udomiteljstvo nije razvijeno tako da mi imamo smještenih korisnika iz Dubrovnika, Varaždina, Iloka, Vukovara,…
Svi ti naši udomitelji su u ugovornom odnosu s našim Centrom, odnosno s Ministarstvom i na raspolaganju su i drugim Centrima. Na taj način pomažemo kolegama iz drugih Centara da smjeste korisnike, ali pomažemo i udomiteljima popuniti njihove kapacitete. Dakle riječ je o sinergiji Udruge udomitelja i Centra za socijalnu skrb kako bismo unaprijedili brigu i skrb za naše korisnike- rekao je Branko Medunić, direktor Centra za socijalnu skrb Nova Gradiška.
U ime Grada Nova Gradiška udomitelje je pozdravila Vera Jurić iz Odjela za društvene djelatnosti i potvrdila dobru suradnju sa Centrom za socijalnu skrb, udrugom i udomiteljima.
-Drago nam je da smo danas ovdje kao dio jedne zajednice, kao dio sinergije za ovu populaciju, koja to zaista zavrjeđuje.Oni su kod nas tri do četiri godine u svom razvoju od 15-e do 18-e godine i mi pokušavamo osim obrazovnih, dati im i onu odgojnu notu. Vjerujemo da oni to tijekom školovanja osjete. Na žalost, život ih ne mazi. Naše povratne informacije kažu da se ipak dio njih uspije zaposliti u zanimanjima pomoćni kuhar i slastičar kao sezonski radnici, npr. u Poreču koji i traži niže stupnjeve kvalifikacija. Nažalost jedan dio ostaje nezaposlen. Upravo bismo se tu svi trebali jače angažirati. Na papiru to često lijepo piše kako se trebaju zapošljavati, ali kada to treba provesti u praksu onda to ne bude tako – kazao je prof. Mijo Matošević, ravnatelj Industrijsko-obrtničke škole.
