DRUGI MEMORIJAL ANTONIA LAZIĆA – koncert GIBONNIJA i ZORANA MIŠIĆA
NOVA GRADIŠKA, 31. svibnja 2010. – Gibonni je izrazio veliku čast što može biti dio ovog memorijala i da je plemenita stvar čuvati uspomenu na čovjeka koji je pripadao među one ljude koji su pokretači novih događanja u svojoj sredini. Ovaj događaj je specifičan
za mene zato što se radi o jednom bikeru koji više nije sa nama, a i sam sam imao prijatelje koji su nas napustili na isti način. Jako mi je drago što mogu pomoći i pridonijeti ovom događaju. Vjerujem da će biti jako kvalitetna publika. Želim pokazati ljudima da sam malo više od instant zvijezde koja dođe i ode – kazao je Zoran Mišić na konferenciji za novinare upriličenoj u povodu 2. Memorijala Antonia Lazića i koncerta koji će se održatri na Strmcu 12. lipnja. Gibonni je naglasio da je iznenađen i počašćen što je izabran od Moto kluba Diablo jer je glazba koju bikeri slušaju bliža glazbi Zorana Mišića, Divljih jagoda, Atomskog skloništa itd.
Gibonni je na pitanja novinara davao sadržajne, konstruktivne, zanimljive ali prije svega iskrene odgovore koji su pokazatelj njegove ličnosti i karaktera. – Muzika je stvar srca, a ne nekog minulog rada, izjavljuje Gibonni ističući da mu nije važno koliko je netko mlad ili iskusan nego prvenstveno kvalitetan i talentiran glazbenik. Zato jer zna puno svojih kolega koji su i dvadesetak godina stariji od njega, a on je bolji od njih, aludirajući na Zorana Mišića i istaknuo je da će on sa svojim bogomdanim vokalom i bendom sigurno oduševiti na koncertu. Za karijeru važno, dodaje Gibonni, slijediti svoje snove i ne slušati puno druge, kao što nije ni on, pa je sve završilo happy endom.
Što se tiče humanitarnih manifestacija kaže da ako se odazovete onda vam je to dužnost, a ako ne onda ste krivi. Pitanja su se dotaknula i teme rada u Unicefu koji mu je, kako kaže Gibonni, promijenio život. Djelovanjem u toj organizaciji nastoji djeci i mladima utemeljiti karakter i savjesnost jer je važno usmjeravati djecu da se samo ne laktare i da ne gledaju samo rezultate, jer oni nisu uvijek najvažniji. „Poštenije je završiti utakmicu rezultatom 1:1, a da vam pritom ljudi plješću, nego pobijediti zato što ste kupili suce“, kaže Gibonni, prvi hrvatski Unicefov ambasador dobre volje. Na neka glazbena pitanja načela se tema uporaba gitare u instrumentalu, pa je Gibonni istaknuo da je solo gitara zloupotrebljena u našoj šlagerskoj pop muzici te da je ne želi previše upotrebljavati kao takvu gdje se previše stavlja u one dijelove skladbe u smislu kad se ne zna što staviti u aranžman. Dodao je kako on voli raditi svojevrsni crossover u muzici miješajući različite stilove glazbe kao i glazbe iz različitih kultura.
Novagra: – U čemu je tajna vašeg kontinuiteta i konstantnosti već dvadesetak godina od grupe „Osmi putnik“ do Zlatnih godina, pa nadalje? Da li vas možemo odmah bezecirati za prvu polovicu osmog mjeseca za manifestaciju Novogradiško glazbeno ljeto pošto vjerujemo da će se za ovaj koncert tražiti i karta više?
Za ono drugo ćemo se dogovoriti. Ne znam što je uspjeh i što ljudi vide. Ja znam što mislim. Ja sebi nikad nisam bio zvijezda. Sto kuna je veliko ko’ kuća, ogromna cijena za loš album. Tih 100 kuna da dobiješ jednu pjesmu? To je taj odnos kad se pravi album, a o čemu ne znamo. Ali glavno je da se pravi album – kaže Gibonni i ističe da je to malo za album npr. Pink Floyda „ Dark side of the moon…, ali za neke druge previše, sve je 100 kuna. Nije isto ako ti netko za 100 kuna da dva ćevapa i malo kiselog ajvara, a drugi pravu gozbu. Ja hoću dati pravu gozbu – zaključuje Gibonni
Novagra: – Što mislite tko će pobijediti u finalu Hrvatska traži zvijezdu, Kim ili Vilibald?
Ostali su dvoje jako dobrih kandidata. Kim je izvrsna. Ja ne znam jesam li čuo i jedan falš od te cure. Stvarno je odradila sve što je trebala maksimalno dobro. Zaslužila je pobjedu definitivno, a i Vilibald je također vrhunski pjevač. Tko god pobijedi bit će pošteno – odgovorio je Zoran Mišić na pitanje novinara tko će biti pobjednik HTZ-u, Kim ili Vilibald.
Novagra: – Gibonni, što mislite zašto Hrvatska ne može poslijednjih godina na Eurosongu ostvariti neki značajniji rezultat?
Imamo problem oko Eurosonga. Propozicije da pjesma ne smije biti dulja od 3 minuta su nenormalne. Eurosong je, po meni, revijalni show-program na kojem netko pokazuje noge, netko frizuru. Ne vidim to kao natjecanje nekih velikih vrijednosti. Ako bi Hravatska htjela nešto napraviti to treba raditi aranžer koji će biti najmoderniji, stihove odmah napisati na engleski. Treba napraviti nekakvu reprezentaciju, a ovako to ispada kao da se svi takmiče za svoje općine ili županije – kaže Gibbonni.
Gibonni je istaknuo da je najvrijednije razdoblje za glazbu bilo 60-ih i 70-ih godina kod ondašnjih izvođača zato što su tada bandovi izlazili iz garaža ljuti na svijet, na nejednakost ljudskih prava, problema oko ljubavi, bili buntovni.
– Nemojte shvatit da vam podilazim ali ja nisam čuo toliko dobrih pitanja. Na vama je velika odgovornost jer ono što ja čujem što mene pitaju neki novinari, ja to neću ponavljati. Za to treba biti velika koncentracija, zadržati dostojanstvo i ne napraviti cirkus. Ima vaših kolega koji svašta prtljaju – pohvalio je na kraju Gibonni novogradiške i okučanske novinare.
