Naočita i naročita naša ovčarica, mila pastirica, bijela golubica i srdašcu prirasla nam ljupka lutkolika majčica Bjelokapica ispustila je niz bisernih suzica niz odnjegovano nježno lice. Zaiskriše i zacakliše se brižne okice čarne. Cvrkuće cvrkutom samo poželjne milolažne ružičasto isfarbane glasiće. Gladno nam uho upija umilne šećerlemaste melodične uzdahe sreće i zadovoljstva.
Predivno je životinjariti, tavoriti u zemljici Nedođiji.
Blaženoj Arkadiji u paperjastim oblačićima domoljubnih laža i paralaža. Besperspektivnosti.
Zemljici čudovišnih nemogućuh mogućnosti.
Zemljici sveopće zbrčkane traljavosti, aljkave neodgovornosti.
Zemljici svakovrsnih budalaština.
Zemljici gdje marva sitnog zuba rinta bez plaće.
Zemljici u kojoj gospodare lopovi i sitni gaćari.
Zemljici donkihotskih cirkusanata i ratnih profitera.
Zemljici totalne relaksiranosti.
Zemljici hvaljene gluposti.
Opuštenosti.
Otpuštenosti, otupjelosti.
Opustošenosti.
Usrdno vapimo:
Mila majčice Bjelokapice, privij nas, prigrli na svoje pretople, uzdrhtale, skupim parfemima natopljene miomirisne senzualne i izazovne, brošovima optočene grudi.
Da i dalje sanjarimo duboke šarenolažne nebulozne snove. Psihodelična snoviđenja u sjajnoj aureoli u erotskom, skoro polubožanskom ozračju tvoje mitologijom opletene i ovjenčane osobe. Predstoji nam samo da ti kažemo – Amen!
Upravo stotine, ma i tisuće i hiljade razbarušenih i razdraganih trubadura jezdi pod prozore tvojih svijetlih dvora, da glazbom, raspojasanom fašničkom igrom i prigodničarskom pjesmom, iskažu ti neizmjernu odanost.
Izađi na barokne balkone svojih odaja u stilu otmjenih dvorskih dama, okupana srebrnom mjesečinom, uz lagani noćni lahor. Pošalji svojoj ovčadi, guščadi i ostaloj hrvatskoj sitneži milijune toplih, radosnih poljubaca, pusica, neka ih povjetarac šumeći raznese lijepom nam i presretnom zemljicom Kroacijom.
Zatim ponosno uzjaši, kako ti to već znaš, bijeloga čarobnog konjića grbonjića, pa kao nekad davno čuvena lady Godiva u evinom kostimu hadezeizirano projaši trgovima i ulicama drevnoga grada pod Sljemenom. Na (kara)Markovu trgu dostojanstveno sa konjčeta sjaši, pa u duhu čuvenog doktora – doktora s malo vitra, otiđi u maglu zaborava.
Zauvijek !
A vas lipo štima vaš odani stari Šokac Toma Didim zvani baj’ Stipa baguda.
VAŽNA NAPOMENA: Svaka sličnost sa stvarnim osobama slučajno je izmišljena.